A sam Koštunica, koji važi za umerenog nacionalistu, ovom odlukom je zauzeo čvršći stav po pitanju evropskih integracija od Radikala i Socijalista.
“Pravnom analizom” kako je Demokratska stranka Srbije nazvala svoju ocenu potpisanog Sporazuma o pridruživanju EU, po kojoj taj dokument sadrži ozbiljne pravne nedostatke "zbog protivpravnog proglašenja i priznanja nezavisnosti Kosova" najozbiljnije do sada je doveden u pitanje nastavak pregovora o Vladi Socijalista sa narodnjacima i Radikalima. Za lidera Jedinstvene Srbije Dragana Markovića Palmu, koji je postavio pitanje kako Sporazum nije bio protivustavan u oktobru 2007., pregovori su završeni ako Demokratska stranka Srbije ostane pri ovom stavu:
“Ja neću da idem na pregovore jer ovo je ključna stvar za budućnost Srbije. Da mi sada razgovaramo o kadrovskim rešenjima a imamo problem oko principa koji se zove Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji i oko programa Jedinstvene Srbije.”
I dok se Socijalisti ne izjašnjavaju sa objašnjenjem da im treba vremena da prouče DSS-ovu analizu Sporazuma, šef Radikala Tomislav Nikolić pozvao ih je da se opredele s kim žele da prave Vladu:
“Moja procena je da su otvorili vrata prema Demokratskoj stranci. Moja procena je da oni i dalje ostaju na pozicijama da sa nama razgovaraju a da otvaraju vrata za druge razgovore. To je meni neprihvatljivo.”
Analitičarima je u ovom trenutku teško da procene dalje korake koalicije oko SPS-a. Ali, iako kaže da je još uvek neizvesno da li će Socijalisti nastaviti pregovore sa Radikalima i narodnjacima ili se okrenuti Demokratama, Đorđe Vuković iz CESID-a ipak misli da im je manevarski prostor prilično sužen:
“Meni već izgleda u ovoj situaciji, ukoliko ne bude nekog novog preokreta u stavovima pojedinih članica koalicije oko SPS-a da, barem u ovom trenutku Dragan Marković Palma zatvara taj prostor razgovora sa DSS-om i Radikalima. Verovatno će se čekati još nekoliko dana da čujemo tu zvaničnu odluku da se ide u pregovore sa Demokratskom strankom. Nemojte zaboraviti treću opciju, da postoji mogućnost da idemo na nove parlamentarne izbore, jel ipak je to krupan korak za SPS. Videćemo da li su u stanju da prelome, i da li imaju podršku u svom i biračkom telu i partijskoj strukturi, da ipak idu u koaliciju sa Demokratskom strankom.”
Za proevropske stranke ocena DSS-a je samo potvrda Kostuničinog antievropskog opredeljenja. Vicepremijeru Božidaru Đeliću, koji je i pored velikog pritiska i pretnji iz suprotnog tabora, uoči majskih parlamentarnih izbora potpisao u Briselu Sporazum o pridruživanju, stav DSS-a jasno pokazuje jednu stvar:
“Ko je za, a ko protiv Evrope. I ukoliko to može da pomogne da se što pre formira Vlada, onda će i jučerašnja tzv. pravna ekspertiza biti od koristi. Jednostavno sada vidimo ko želi da vodi našu zemlju u Evropu a ko ne želi.”
I predstavnik Evropske komisije u Beogradu Žozep Ljoveras odgovorio je da je potpisani Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom za Evropsku uniju apsolutno pravno validan ali i podsetio:
"Na pripremi tog dokumenta radila je i Vlada Srbije, uz dug period diskusije. Ne vidim nikakvu vezu između potpisivanja tog sporazuma i pitanja Kosova."
I dok je za šefa delegacije Evropske komisije to što se Sporazumu sada pripisuje politička a ne pravna stvar, pitanje koje se može otvoriti u samoj zemlji je - kako je Koštunica od političara koji je 2000. pobedio Slobodana Miloševića na izborima, postao zastupnik tvrđih stavova od Radikala i Socijalista. Koštuničino protivljenje Sporazumu sa EU i pored toga što je i sam učestvovao u pregovorima sa Briselom, za sociologa Zagorku Golubović, nije preokret u njegovoj politici jer je, kaže, Koštunica jos 2001. počeo da opstruira tadašnji DOS, već da je sada Koštunicin umereni nacionalizam prerastao u ekstremni:
“Ja mislim da mu je Kosovo došlo tako dragoceno kao alibi da izrazi taj svoj stvarno napadni nacionalizam, ali istovremeno da upotrebi odbranu Kosova kao dobar instrument za održanje na vlasti tj. za pridobijanje populacije da glasa.”