"Dakle, radi se o dva pristupa istoj stvari u kojoj se ne dovodi u pitanje važnost te oblasti i uređenja tog pitanja u zemlji. Nema ničeg dramatičnog u tome da su oba ta pristupa bila vidljiva u ovom slučaju. Na osnovu reakcija javnosti smo zaključili da je javnost zainteresovana da postoji posebno ministarstvo. Iako, s druge strane, postoji stručna javnost koja za svaku oblast tvrdi da je toliko važna da mora da ima svoje ministarstvo, dolazimo u situaciju da ista ta javnost kaže da imamo previše ministarstava."
Ministarstvo za ljudska i manjinska prava ne postoji od raspada državne zajednice Srbija i Crna Gora, a ovom materijom bavila se Služba pri Vladi Srbije. Predstavnici manjina oštro su reagovali na najavu da bi i buduća vlada mogla biti bez ovog ministarstva. Ako nema tog ministarstva onda se niko ne bavi problematikom nacionalnih manjina, kaže šef poslaničke grupe mađarske koalicije Balint Pastor:
"Ministarstvo za ljudska i manjinska prava treba da izradi predlog zakona o načinu izbora, nadležnostima i finansiranju nacionalnih saveta nacionalnih manjina."
I Riza Halimi, predstavnik Albanaca sa juga Srbije, koji je uslovio podršku Vladi postojanjem ovog ministarstva, smatra da će to značiti bolji period u rešavanju osetljivih problema manjina:
"Poslednja vest, da se ovaj amandman povlači, nas ohrabruje i daje nam nadu da će se u oblasti zaštite prava manjina raditi ozbiljnije nego u prethodna dva saziva, kada smo imali vlade koje je vodio gospodin Koštunica."
Međutim, iako su i pojedine opozicione stranke kritikovale povlačenje predloga o Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, nije bolje prošao ni potez skupštinske većine o povlačenju tog amandmana, ocenjujući to haotičnim ponašanjem. Čedomir Jovanović, lider Liberalno demokratske partije, kaže da iako je ovaj potez nepoštovanje prema manjinskim zajednicima, da njihov položaj ne zavisi od postojanja ili nepostojanja ministarstva:
"Odlukom Ujedinjenih nacija da se povuče specijalni izvestilac za ljudska prava Jirži Dinsbir, kroz konstataciju da je Srbija ispunila sve one kriterijume koji su karakteristični za zemlje članice Saveta Evrope, 2003. godine prestala je potreba za postojanjem jednog takvog ministarstva u našoj zemlji. Od tog trenutka mislim da ministarstvo postoji i da se ukida u skladu sa političkim potrebama koalicije koje formiraju vlast i koje, u većoj ili manjoj meri, zavise od podrške manjinskih partija."
Ipak, i nevladin sektor je protestovao zbog prvobitne odluke da se ne formira Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. Centar za razvoj civilnog društva navodi da je u prethodne dve godine postojalo ministarstvo za ovaj resor, da bili bi doneti određeni zakoni, koji su obaveza države iz Drugog evropskog partnerstva. Snežana Ilić:
"Nije donet opšti antidiskriminacioni zakon. Zatim, vezano za manjinsku problematiku, još uvek ne postoji Zakon o nacionalnim savetima nacionalnih manjina, koji se ne pojavljuje unazad dve godine. Taj zakon nije donet i to je rezultiralo time da devet desetina postojećih, od 14, saveta nacionalnih manjina nema zakonsku osnovu za svoj rad. I sam Zakon o pravima nacionalnih manjina, koji je prenet sa saveznog nivoa tadašnje SR Jugoslavije, ima svojih manjkavosti."