Željko Nikač, pomoćnik načelnika Uprave policije MUP-a Srbije, izjavio je za naš radio da se intenzivno radi na ovom slučaju:
"Naravno da se ovo neće tolerisati, sve linije rada izučavaju pretnje koje su upućene i ka gospodinu sudiji i ka svim ostalim ljudima, nosiocima pravosudnih funkcija, ali i one koje su upućene prema oštećenom - kolega Trajković i njegova porodica su isto tako pod velikim pritiskom tih istih grupa. Svi elementi ugrožavanja sigurnosti se izučavaju i biće procesuirani."
Zbog toga što su igrači Zvezde na zvaničan meč izašli u majicama koje nemaju veze sa fudbalom, i jos utiču na pravosuđe, reagovale su FIFA i UEFA i zatražile strogu kaznu. Dok Zajednica prvoligaša veća, rasplamsala se rasprava o tome ko je igračima naredio da ih obuku. Fudbaleri tvrde da su ih čekale na garniturama u svlačionici, navijači da je sve bilo dogovoreno sa upravom, dok neki čelnici kluba kažu da su morali da pristanu jer su im Delije pretile da će u suprotnom zapaliti stadion.
Tužilaštvo je zatražilo da se saslušaju osumnjičeni navijači, najviši rukovodioci Crvene Zvezde, a policija obavlja informativne razgovore i sa fudbalerima. Tomo Zorić, portparol Republičkog tužilaštva, za naš program je rekao da povlašćenih neće biti:
"To je jedna generalna poruka javnosti, da huligani, navijači i nasilnici ne mogu biti iznad zakona i da će država pokazati svoj autoritet."
Posle svega, u javnosti preovladava stav da je Crvena Zvezda, nakon ozbiljne rezultatske i sportske krize potpuno krahirala, i da njom upravljaju navijači.
Stanislav Karasi, bivši fudbaler tog kluba, koga se mnogi sećaju kao junaka pobede u meču sa Grčkom za Svetsko prvenstvo '74., kaže za naš program da odgovornost za navijačke incidente prvenstveno leži na upravi Crvene Zvezde:
"Oni su najveći krivci, ne samo zato što povlađuju njima nego zato što povlađuju svima."
RSE: Vi ste legenda tog kluba...
"E baš zato ja ne mogu da budem tamo, i ne samo ja nego i svi moji drugari. Što manje znaš o Zvezdi, to si jači u Zvezdi – to je politika."
Karasi smatra da odgovorni za stanje u kom se nalazi Crvena Zvezda moraju da polože račune:
"Ne može da bude veća sramota od ovoga, to što je Zvezda došla pred provaliju. Ovo je krater, a ne provalija, nema objašnjenja. Treba da dođu ljudi koji su stvarali Crvenu Zvezdu i da je organizuju onako kako treba."
U prilično bezuspešnoj istoriji borbe protiv nasilja na stadionima u Srbiji, Uroš Mišić je prvi huligan koji je osuđen na višegodišnju kaznu, pod optužnicom za pokušaj ubistva policajca i nanošenje teških povreda. U presudi se navodi da je u neredima na stadionu tokom utakmice navijačkom bakljom pržio žandarma po telu, i taj predmet, koji gori temperaturom od 1.000 stepeni, pokušao da mu ugura u usta. Delije smatraju da je deset godina zatvora previsoka kazna.
Dragan Koković, sociolog sporta, za naš program je rekao da problem huliganstva ne bi trebalo rešavati ad hok, nego sistemski:
"Nismo dugo rešavali probleme i to nam se sada vraća kao grudva snega. Ta kazna jeste možda na neki način prestroga, ali ako pogledate povrede koje su nanete tom čoveku, morate da razmislite o svim tim postupcima. Jednostavno rečeno, iza toga moraju da stanu institucije i država. Naravno, sudstvo mora da bude nezavisno i donete presude treba poštovati. Ti pritisci očigledno traju i mislim da bi tu čitavu situaciju trebalo rešavati bez velikih emocija."
U uređenom društvu, smatra pukovnik Željko Nikač, fudbal nije epicentar sveta, i zato u ovom slučaju treba obratiti pažnju na uloge koje izgrednici žele da podele:
"Suština je pokušaj zamene teza, da oni koji su krivi postanu žrtve, dok su žrtve zapravo obični ljudi, čitava zajednica, društvo, pa i onaj oštećeni policajac Trajković. Ovi ljudi koji su u krivično pravnoj proceduri nisu žrtve, oni su osumnjičeni i optuženi za ozbiljna krivična dela. Ne mogu ljudi koji su izazvali onakve nemile scene biti žrtve."
Zato, zaključuje Željko Nikač, problem nasilja jednostavno mora biti rešen, jer je to u interesu svih:
"Problem nisu huligani, problem je društvo. Društvo mora da se odredi prema samom sebi, šta je to što društvo hoće. Ako hoćemo u Evropsku uniju, moramo da rešimo ove marginalne grupe koje su nedostojne da budu evropski državljani. Moramo i mi da koristimo metode i lekove koji postoje. Dijagnoza je poznata, terapija je poznata i to su proste stvari."