Novinar Ihar Karnei bio je dobro raspoložen kada je jednog ponedjeljka ujutro prije dvije godine krenuo u trgovinu nakon "sretnog" ljetnog vikenda provedenog na selu u posjeti prijateljima sa suprugom Inom.
Nije stigao daleko. Nekoliko sekundi nakon što je izašao iz stana, ugledao je sjenu na odmorištu -- i prišao mu je oficir KGB-a, kako se glavna domaća sigurnosna agencija još uvijek naziva u Bjelorusiji gotovo 35 godina nakon raspada Sovjetskog Saveza.
"Ispostavilo se da je bila zasjeda kod odvoda za smeće", kaže Karnei u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE). "I on mi je samo pokazao ovaj mali komad papira, gurnuo mi ga pod nos [i rekao] 'hajde da se vratimo unutra. Imam pitanja za vas i izvršićemo pretres.'"
Nakon invazivnog pretresa njegovog stana od nekoliko KGB-ovaca, Karnei je odveden.
"Čak se sjećam i koju je košulju nosio", kaže Ina. "I razmišljala sam da moramo zadržati ovaj trenutak u glavi, jer nismo znali koliko će dugo [Ihar biti odsutan]. Kasnije je istražitelj nazvao i rekao da je pritvoren na 10 dana."
U stvari, Karnei je bio odsutan skoro dvije godine, držan u zatvorima i kaznionicama širom Bjelorusije - većinom vremena u prepunim ćelijama ili iscrpljujućoj samoći - prije nego što je prošlog mjeseca oslobođen i odveden u Litvaniju u sklopu oslobađanja 14 zatvorenika iz opresivne države autoritarnog vođe Aleksandra Lukašenka, uz posredovanje SAD-a.
Karnei, koji je radio za RSE više od 20 godina, jedan je od hiljada Bjelorusa zatvorenih po onome što grupe za ljudska prava nazivaju politički motiviranim optužbama, otkako je Lukašenko, koji nije tolerisao neslaganja tokom svoje 31-godišnje vladavine, pojačao već uporno gušenje osnovnih sloboda nakon izbora 2020. godine za koje milioni kažu da ih je ukrao.
'Nehumani uslovi'
Karneijeva patnja naglašava atmosferu ugnjetavanja i nepravde za koju protivnici i aktivisti kažu da prožima Bjelorusiju. Počelo je boravkom u Akrestsini, ozloglašenom pritvoru u Minsku gdje su "uslovi... jednostavno nehumani", rekao je Karnei.
Smješten je u ćeliju manju od 6 kvadratnih metara, i "tamo strpaju 10 ljudi. U prosjeku smo imali 10, a momci su rekli da su neki imali i više", rekao je. "Samo stojiš u tom prepunom autobusu. I tako to traje pet, 10, 12 dana -- sve se to nastavlja beskrajno."
Stražari su budili zatvorenike dva puta noću radi prozivke, u 2 i 4 sata ujutro, rekao je, dodajući da je "fizički teško ustati jer su ljudi nagurani kao pazle i teško se raspetljati."
Zatvorenici su stajali u redu da bi obavili nuždu pred očima svojih cimera, rekao je Karnei. Obroci su bili užurbani i stresni, a 1.500 ljudi je prolazilo kroz kantinu za manje od sat vremena usred "ogromne gužve", rekao je.
"Ovo je glavno oružje svakog zatvorenika", rekao je, držeći grubu aluminijsku kašiku koju je sačuvao iz vremena provedenog iza rešetaka. "Ako je izgubite, bit ćete gladni. Nosite je u džepu danju i noću -- nešto što vam pomaže da preživite."
U avgustu 2023. godine, mjesec dana nakon hapšenja, Karnei je saznao da je slučaj protiv njega povezan s njegovom konekcijom s Bjeloruskim udruženjem novinara, koje je KGB ranije te godine označio kao ekstremističku grupu.
Osudjen je za učešće u ekstremističkoj grupi na tri godine zatvora u martu 2024. godine, a kazna mu je produžena za 10 mjeseci u decembru.
Jedan od glavnih dokaza protiv njega bila je izjava koju je napisao 1997. godine, u kojoj je tražio od nedavno formiranog Bjeloruskog udruženja novinara da ga prime kao člana, rekao je. To je detalj koji je smatrao pomalo apsurdnim.
"Gospodo, prošlo je četvrt vijeka, sve je bilo u redu dugi niz godina: Udruženje novinara je bilo registrovano, djelovalo je, nije se miješalo ni u koga... Niko se prije nije ni zanimao za to", kaže pedesetsedmogodišnji Karnei.
U svakom slučaju, rekao je, tokom suđenja i boravka u zatvoru, tužioci i zatvorski čuvari nisu se fokusirali na novinarsku grupu, već na njegov rad za RSE, čiji je Bjeloruski servis lokalno poznat kao Svaboda - bjeloruska riječ za slobodu.
"Svaboda se uvijek spominjala i to je bila teška činjenica po mene ", kaže, navodeći da je bio izdvojen zbog lažne tvrdnje države - "da to znači da sam se odavno prodao, da ne slijedim svoju volju, već volju koja mi je nametnuta."
Nakon Akrestsine, Karnei je poslan u zatvor u istočnom gradu Šklou. U fenomenu koji traje još od sovjetskog doba, zatvorenicima osuđenim za "političke" zločine, za razliku od nasilnih ili finansijskih zločina, često su uskraćivane osnovne privilegije poput sastanaka ili čak kontakta s rodbinom, korištenja zatvorske biblioteke, sportskih terena ili sprava za vježbanje.
"Ako ste vjernik, ne možete ići u crkvu", kaže, Karnei, dok osuđeni "ubice, izgrednici i prevaranti" imaju pristup ovim aktivnostima.
Takođe, zatvorenici koji se protive vladi stavljeni su u kompromitirajući položaj kada se himna svirala na početku i kraju dana. Prijećeno im je kaznom ili nastavkom samice ako ne bi držali ruku na srcu dok je svirala.
'Izuzetno teška' atmosfera
Karnei je kasnije premješten u zatvor strogog režima u jugoistočnom gradu Maziru. Zbog oronule infrastrukture, zatvor u Šklouu izgledao je "kao Las Vegas" u poređenju s tim, ali atmosfera u Šklouu je bila izuzetno teška, rekao je.
Manji slučajevi uočene neposlušnosti kažnjavani su samicama ili ćelijom u kojoj je moglo biti više zatvorenika i strožim ograničenjima od uobičajenih.
Karnei se suočio s posebno teškim tretmanom zamjenika upravnika, kojeg je prepoznao sa suđenja, gdje je zatvorski čuvar bio jedan od 22 svjedoka optužbe, rekao je.
Ihar i Ina Karnei i njihove četiri kćerke su među mnogim Bjelorusima koji su napustili zemlju od izbora 2020. godine, uključujući mnoge koji su pobjegli iz straha od krivičnog gonjenja ili nečeg goreg. Više od 65.000 ljudi je uhapšeno od tih izbora, a mnogi su prijavili da su ih zlostavljali ili mučili državni službenici.
U januaru, mjesecima prije puštanja na slobodu, Karnei je postao treći zatvoreni sadašnji ili bivši novinar RSE koji je bio prisiljen da se pojavi pred kamerom državne televizije u onome što je nazvao "propagandnim filmom za KGB".
Filmovi, u kojima su novinari optuženi za pokušaj da "zapale Bjelorusiju", emitovani su na državnoj televiziji uoči predsjedničkih izbora u januaru 2025. godine.
"Nos mi se skoro smrznuo" tokom snimanja programa, koje je "trajalo dugo" po vlažnom i hladnom vremenu, rekao je Karnei, koji je doveo u pitanje propagandnu vrijednost videa.
"Svakom idiotu bi trebalo biti jasno da su ovi ljudi pod prisilom - da ovo nije stvarno", rekao je.
Lukašenko je osvojio sedmi mandat na januarskim izborima, koje su njegovi protivnici u inostranstvu i mnoge zapadne vlade okarakterisali kao prevaru.
Uprkos nizu slučajeva puštanja na slobodu posljednjih mjeseci, ukupno 1.175 ljudi koje grupa za ljudska prava Vjasna smatra političkim zatvorenicima bilo je iza rešetaka u Bjelorusiji prema podacima od 1. jula.
Jedan od njih je Ihar Losik, novinar RSE koji je uhapšen prije nešto više od pet godina.
Osim što se u januaru pojavio pred kamerama za jednu od propagandnih emisija, o Losiku se nije čulo oko dvije godine.