Kada tadžikistanski predsjednik Emomali Rahmon i uzbekistanski lider Šavkat Mirzijojev odu na razgovore s visokim ruskim zvaničnicima, to je samo još jedan u nizu sastanaka lidera s dubokim vezama. Ali niz nedavnih sastanaka u kojima su učestvovala njihova djeca govori da je nasljeđivanje u toku.
Kremlj već dugo smatra Centralnu Aziju područjem u svojoj sferi utjecaja. I dok Evropska unija i Kina ulažu velike napore kako bi stekle veće uporište u regiji, zemlje Centralne Azije i dalje vide Rusiju kao glavnog igrača u svojim ekonomijama, što odobravanje Moskve o tome ko vodi zemlju čini ključnim.
"Moskva obilježava svoju teritoriju, a takođe šalje signal autoritarnim predsjednicima u Centralnoj Aziji da bi Kremlj podržao njihovu odluku ako bi se odlučili da svoju djecu ili bliske saradnike pripremaju za predsjedništvo umjesto održavanja demokratskih izbora. To je ono što razlikuje Rusiju i Evropsku uniju (EU)", rekao je za Radio Slobodna Evropa ((RSE) univerzitetski profesor u Dušanbeu, koji je govorio pod uslovom anonimnosti.
Dodao je da Putina "nije briga za demokratiju u Centralnoj Aziji, kojom upravljaju autoritarni režimi, niti je želi".
Putin se sastao sa "prvim sinom" Tadžikistana, Rustamom Emomalijem, za kojeg se očekuje da će preuzeti vlast nad zemljom kada njegov 72-godišnji otac, koji vlada od 1994. godine, odluči da se povuče.
Tridesetsedmogodišnji Emomali je predsjedavajući gornjeg doma Parlamenta Tadžikistana, druge najviše zvanične pozicije u zemlji nakon predsjednika. On je ujedno i gradonačelnik glavnog grada Dušanbea.
Ključna podrška Moskve
"Podrška Moskve je ključna čak i prije nego što dođe do prenosa vlasti. Rusija ima vojnu bazu u Tadžikistanu, još od sticanja nezavisnosti te zemlje. Rusija takođe ostaje jedan od najvećih trgovinskih partnera Tadžikistana", kaže analitičar za Centralnu Aziju Bruce Pannier.
U međuvremenu, starija kćerka uzbekistanskog predsjednika Saida Mirzijoeva nedavno se sastala i s ruskim premijerom Mihailom Mišustinom.
Četrdesetogodišnja Mirzijoeva obavlja funkciju prve pomoćnice predsjednika Uzbekistana, što je druga najviša pozicija u predsjedničkoj administraciji nakon šefa države.
Imenovanja Emomalija i Mirzijoeve na visoke vladine pozicije, njihov brzi uspon kroz zvanične rangove u vlasti i sve istaknutiji profili podstakli su nagađanja da njihovi očevi pripremaju teren za potencijalno nasljedstvo, a sastanci u Moskvi nisu mnogo doprinijeli tome da se ta ideja razbije.
Ako su lideri Centralne Azije željeli gurnuti svoje nasljednike na put prihvatanja, Kremlj je takođe forsirao jednu agendu: održavanje svog mjesta u hijerarhiji utjecaja.
Vrijeme sastanaka, koji su se, prema službenim izjavama, fokusirali na strateško partnerstvo i bilateralnu saradnju, došlo je nakon što je Evropska unija obećala milijarde dolara budućih investicija u Centralnu Aziju, kako bi pokazala svoju dugoročnu posvećenost regiji bogatoj resursima.
Uzbekistan je u aprilu bio domaćin visokog samita EU-Centralna Azija – prvog te vrste – koji su predvodili predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa.
Tokom samita u Samarkandu, Von der Leyen je najavila novi investicijski paket od 12 milijardi eura (13,6 milijardi dolara) za Centralnu Aziju kroz Global Gateway, inicijativu Evropske unije.
Paket dolazi pored investicionog plana od 10 milijardi eura (11,3 milijarde dolara) koji je EU najavila 2024. godine za jačanje transportne povezanosti u regiji.
Von der Leyen je saradnju između EU i Centralne Azije opisala kao "strateško partnerstvo", termin koji vjerovatno neće odgovarati Rusiji, koja je istorijski imala značajan utjecaj na bivšu sovjetsku regiju.
Dok su Emomali i Mirzijoeva prošle sedmice bili primljeni u Moskvi, Centralna Azija je ugostila italijansku premijerku Georgiu Meloni, koja je rekla da regija "sada ima strateški značaj" za Evropu.
U međuvremenu, Kina je posljednjih godina pretekla Rusiju i postala najveći investitor i trgovinski partner zemalja Centralne Azije, koje sve više nastoje diverzificirati svoje odnose i smanjiti ovisnost o Moskvi.
Hidirnazar Alakulov, vodeći uzbekistanski profesor ekonomije i opozicioni aktivista, rekao je za Uzbekistanski servis RSE da vjeruje da je "Rusija, preko Saide i Rustama, jasno stavila do znanja [uzbekistanskom i tadžikistanskom predsjednicima] da nije zadovoljna njihovim rastućim odnosima s Evropom".
'Karte u ruskim rukama'
Uprkos obećanjima EU i Kine o investicijama od milijardu dolara, mnogi stručnjaci u Centralnoj Aziji slažu se da Rusija i dalje ima "važne karte" koje može odigrati kako bi održala svoj utjecaj u regiji, posebno u siromašnijim državama poput Tadžikistana i Kirgistana.
Rusija je domaćin milionima radnika migranata iz Centralne Azije, čije su doznake ključne za finansiranje njihovih porodica usred široko rasprostranjene nezaposlenosti koja decenijama muči regiju.
"Dok Evropa i Sjedinjene Američke Države pooštravaju mjere protiv imigracije, Rusija ostaje spas za milione Tadžikistanaca koji gotovo u potpunosti zavise od Rusije za prihode. Ako Rusija zatvori svoja vrata migrantima, to može dovesti do građanskih nemira u Tadžikistanu i Kirgistanu, a Moskva to zna", rekao je profesor Alakulov iz Dušanbea.