U Srbiji su, iako ovo nije izborna godina, barem tako nas uverava vlast, uveliko krenula predizborna pozicioniranja. To je povod za naše pitanje koliko se Srbija u zagrljaju Tadićevih demokrata i Dačićevih socijalista pomerila ulevo.
Ima li istine u jednoj provokativnoj izjavi ministra iz redova socijalista koji u svom kabinetu i dalje drži sliku svog bivšeg šefa, da bi Slobodan Milošević, da je živ, bio član koalicije sa demokratama.
Pitali smo hroničara srpske političke scene, novinara nedeljnika Vreme Milana Miloševića povodom te provokativne izjave folklornog ministra Milutina Mrkonjića da li se, kad je čuo, ozbiljno zamislio ili nasmejao... On nam je odgovorio:
„Nisam se nasmejao jer znam da je bilo prelaska tih linija i u revolucionarno vreme. Gotovo svako sa svakim je na ovoj sceni sarađivao. Ima samo nekoliko izuzetaka."
RSE: Znači, mogli biste zamisliti tu kombinaciju sa Miloševićem?
Milošević: Ne da je mogu zamisliti, već sam je gledao u ono vreme.
RSE: Da li se više promenio SPS ili DS?
Milošević: Na rečima se više promenila Demokratska stranka zato što je počela da naglašava da je leva partija. U prvim godinama ona se deklarisala kao partija centra, izbegavajući da potencira svoju levu opciju. DS je tada imala različite struje: u njoj su bili od Gojka Đoga i Koste Čavoškog, do Slobodana Inića. Imala je šaroliku strukturu a sada naglašava svoju socijaldemorkatsku orijentaciju.
Nedavno se prvi čovek SPS-a Ivica Dačić na jednom skupu obratio Dragoljubu Đuričiću, poznatom bubnjaru koji je bio simbol otpora Miloševićevom režimu na višemesečnim demonstracijama 96-97 godine, rekavši mu: uz bubnjeve sam sišao sa vlasti, uz bubnjeve ću ponovo doći na vlast. Pitali smo Đuričića kako se tom prilikom osećao:
„Malo sam se nasmijao. Delovalo je duhovito."
RSE: A kad biste danas zabubnjali, kome biste zabubnjali?
Đuričić: Samo sebi i svom djetetu.
RSE: Znači, više nikada...
Đuričić: Ne, ne, zašto? Ne mogu ja reći nikada, šta vam je? To je isto kao kada biste rekli: neći nikada jesti, zato što sam pokvario stomak od te i te hrane. Ja sam svirao ritam koji je narod hodao. Narod koji je želio bolju budućnost. I ja zajedno sa tim narodom. Želio sam da mi sin ostane u zemlji kakva je Srbija, da ne ide po svijetu.
RSE: I, da li je sin ostao u toj Srbiji?
Đuričić: Mali je, još uvijek je tu. Ali nisam siguran da će ostati, ako se ovako nastavi.
Zaokret i koketiranje
Sociolog Srećko Mihajlović kaže da većinsko opredeljenje u Srbiji koje je pomereno ulevo slede i glavne političke stranke.
U tom smislu, sadašnji zagrljaj demokrate Tadića sa reformisanim socijalistom Dačićem je dobitna kombinacija. Ali, da je Milošević živ, on ne bi prepoznao svoju partiju.
„Oni su se faktički svojom politikom i praktičnom i programskom distancirali od onoga što je u politici činio Slobodan Milošević. Ta partija je načinila jedan veliki zaokret. Trebalo im je vremena ali su oni sve bliži jednoj modernoj socijaldemorkatskoj partiji", ocenjuje Mihajlović.
RSE: Koliko se, sa druge strane, DS promenila? Koliko je skrenula sa centra ulevo?
Mihajlović: Ona je prelazila put od centra ka desnom centru, pa ponovo ka centru i danas koketira sa levicom i socijaldemorkatijom. Ja bih to povezao sa većinskim opredeljenjem građana Srbije ka levim rešenjima u konkretnoj politici i pozitivnom recepcijom socijaldemokratije u Srbiji danas.
Zoran Živković, bivši premijer Srbije, koji se povukao iz politike, vidi drugačije politički zagrljaj socijalista i demokrata, iako priznaje da Dačićeva partija više nije ona iz 90-ih godina.
„O nekom ideološkom jedinstvu, čvrstom zagrljaju u ostvarivanju velikih nacionalnih ciljeva, tu nema ni pomena. Mislim da je to jedno „vaćarenje“ u političkoj klasi koja se odavno odvojila od građana Srbije. Jedini ko može da uđe u taj dvorac, u kome se sastaje, nazovi, politička elita, to je možda neka pevaljka ili neki tajkun“, smatra Živković.
Oni koji ispituju stavove birača kažu da se već odavno u Srbiji glasovi ne dobijaju na nacionalnim temama i da je zato na srpskoj političkoj sceni vidljivo koketiranje sa levicom, iako ozbiljne socijaldemorkatske stranke, zapravo, i nema. Ma šta Miloševićevi naslednici mislili i tvrdili o sebi.
Ima li istine u jednoj provokativnoj izjavi ministra iz redova socijalista koji u svom kabinetu i dalje drži sliku svog bivšeg šefa, da bi Slobodan Milošević, da je živ, bio član koalicije sa demokratama.
Pitali smo hroničara srpske političke scene, novinara nedeljnika Vreme Milana Miloševića povodom te provokativne izjave folklornog ministra Milutina Mrkonjića da li se, kad je čuo, ozbiljno zamislio ili nasmejao... On nam je odgovorio:
„Nisam se nasmejao jer znam da je bilo prelaska tih linija i u revolucionarno vreme. Gotovo svako sa svakim je na ovoj sceni sarađivao. Ima samo nekoliko izuzetaka."
RSE: Znači, mogli biste zamisliti tu kombinaciju sa Miloševićem?
Milošević: Ne da je mogu zamisliti, već sam je gledao u ono vreme.
RSE: Da li se više promenio SPS ili DS?
Milošević: Na rečima se više promenila Demokratska stranka zato što je počela da naglašava da je leva partija. U prvim godinama ona se deklarisala kao partija centra, izbegavajući da potencira svoju levu opciju. DS je tada imala različite struje: u njoj su bili od Gojka Đoga i Koste Čavoškog, do Slobodana Inića. Imala je šaroliku strukturu a sada naglašava svoju socijaldemorkatsku orijentaciju.
Milan Milošević: Na rečima se više promenila Demokratska stranka zato što je počela da naglašava da je leva partija.
Nedavno se prvi čovek SPS-a Ivica Dačić na jednom skupu obratio Dragoljubu Đuričiću, poznatom bubnjaru koji je bio simbol otpora Miloševićevom režimu na višemesečnim demonstracijama 96-97 godine, rekavši mu: uz bubnjeve sam sišao sa vlasti, uz bubnjeve ću ponovo doći na vlast. Pitali smo Đuričića kako se tom prilikom osećao:
„Malo sam se nasmijao. Delovalo je duhovito."
RSE: A kad biste danas zabubnjali, kome biste zabubnjali?
Đuričić: Samo sebi i svom djetetu.
RSE: Znači, više nikada...
Đuričić: Ne, ne, zašto? Ne mogu ja reći nikada, šta vam je? To je isto kao kada biste rekli: neći nikada jesti, zato što sam pokvario stomak od te i te hrane. Ja sam svirao ritam koji je narod hodao. Narod koji je želio bolju budućnost. I ja zajedno sa tim narodom. Želio sam da mi sin ostane u zemlji kakva je Srbija, da ne ide po svijetu.
RSE: I, da li je sin ostao u toj Srbiji?
Đuričić: Mali je, još uvijek je tu. Ali nisam siguran da će ostati, ako se ovako nastavi.
Zaokret i koketiranje
Sociolog Srećko Mihajlović kaže da većinsko opredeljenje u Srbiji koje je pomereno ulevo slede i glavne političke stranke.
U tom smislu, sadašnji zagrljaj demokrate Tadića sa reformisanim socijalistom Dačićem je dobitna kombinacija. Ali, da je Milošević živ, on ne bi prepoznao svoju partiju.
„Oni su se faktički svojom politikom i praktičnom i programskom distancirali od onoga što je u politici činio Slobodan Milošević. Ta partija je načinila jedan veliki zaokret. Trebalo im je vremena ali su oni sve bliži jednoj modernoj socijaldemorkatskoj partiji", ocenjuje Mihajlović.
RSE: Koliko se, sa druge strane, DS promenila? Koliko je skrenula sa centra ulevo?
Mihajlović: Ona je prelazila put od centra ka desnom centru, pa ponovo ka centru i danas koketira sa levicom i socijaldemorkatijom. Ja bih to povezao sa većinskim opredeljenjem građana Srbije ka levim rešenjima u konkretnoj politici i pozitivnom recepcijom socijaldemokratije u Srbiji danas.
Zoran Živković, bivši premijer Srbije, koji se povukao iz politike, vidi drugačije politički zagrljaj socijalista i demokrata, iako priznaje da Dačićeva partija više nije ona iz 90-ih godina.
„O nekom ideološkom jedinstvu, čvrstom zagrljaju u ostvarivanju velikih nacionalnih ciljeva, tu nema ni pomena. Mislim da je to jedno „vaćarenje“ u političkoj klasi koja se odavno odvojila od građana Srbije. Jedini ko može da uđe u taj dvorac, u kome se sastaje, nazovi, politička elita, to je možda neka pevaljka ili neki tajkun“, smatra Živković.
Oni koji ispituju stavove birača kažu da se već odavno u Srbiji glasovi ne dobijaju na nacionalnim temama i da je zato na srpskoj političkoj sceni vidljivo koketiranje sa levicom, iako ozbiljne socijaldemorkatske stranke, zapravo, i nema. Ma šta Miloševićevi naslednici mislili i tvrdili o sebi.