Indija i Pakistan vodili su tri sveobuhvatna rata otkako su 1947. stekli nezavisnost od Velike Britanije. Takođe, imali su desetine manjih okršaja i sukoba, uključujući jedan na vrhu glečera koji se smatra najhladnijim i najvišim bojištem na svijetu.
Najnovija eskalacija slijedi nakon smrtonosnog oružanog napada na turiste za koji Indija optužuje Pakistan, a Islamabad negira bilo kakvu povezanost.
Međutim, Indija i Pakistan ne vode ratove kao druge zemlje. Presudni faktor je njihov nuklearni arsenal, jedinstven način odvraćanja od velikih napada i garancija da sukob ne izmakne kontroli, čak i kada situacija izmiče nadzoru.
Evo kako i zašto Indija i Pakistan ratuju baš na ovaj način:
Nuklearni arsenali dovoljni za uništenje
"Pakistan i Indija imaju dovoljno nuklearnog oružja da izbrišu onu drugu stranu nekoliko puta. Njihovo nuklearno oružje stvara scenario međusobno zagarantovanog uništenja", kaže sigurnosni analitičar Syed Mohammed Ali iz Islamabada, glavnog grada Pakistana.
Obje zemlje svjesno su razvile veličinu i domet svojeg nuklearnog oružja kako bi podsjetile drugu stranu na garanciju međusobno zagarantovanog uništenja.
Indija i Pakistan ne otkrivaju svoje nuklearne sposobnosti, ali smatra se da svaka posjeduje između 170 i 180 bojevih glava kratkog, srednjeg i dugog dometa.
Obje zemlje imaju različite sisteme, načine lansiranja i usmjeravanja tog oružja prema ciljevima. Ti arsenali predstavljaju odbrambeni potez s ciljem sprečavanja i odvraćanja većeg sukoba.
"Nijedna strana ne može sebi da priušti da pokrene takav rat niti može da očekuje da će time išta postići", kaže Ali.
Nuklearno oružje je podsjetnik drugoj strani da ne smije da ide predaleko. Ali zbog tajnovitosti oko njihovih arsenala, nije jasno mogu li Pakistan ili Indija preživjeti prvi nuklearni udar i uzvratiti, što se naziva "sposobnošću drugog udara".
Ta sposobnost sprečava protivnika da pokuša da pobijedi u nuklearnom ratu prvim udarom tako što odvraća od agresije koja bi mogla da dovede do nuklearne eskalacije. Bez te sposobnosti u teoriji ne postoji ništa što bi spriječilo jednu stranu da lansira bojevu glavu na drugu.
Kašmir u centru spora
Indija i Pakistan polažu pravo na Kašmir još od 1947. godine, kada su obje zemlje stekle nezavisnost, a pogranični okršaji decenijama stvaraju nestabilnost u regionu.
Svaka zemlja kontroliše jedan dio Kašmira, koji je podijeljen snažno militarizovanom granicom.
Dva zakleta neprijatelja vodila su dva od tri međusobna rata zbog Kašmira - spornog himalajskog regiona podijeljenog među njima u kojoj se oružani pobunjenici suprotstavljaju indijskoj vlasti.
Mnogi muslimani Kašmira podržavaju cilj pobunjenika da ujedine teritoriju, bilo pod pakistanskom vlašću ili kao nezavisnu državu.
Pogranične napetosti i napadi militanata u Kašmiru pod indijskom kontrolom potaknuli su New Delhi da zauzme sve oštriji stav prema Islamabadu, optužujući ga za "terorizam".
U posljednjem sukobu Indija je kaznila Pakistan napadima na ono što je opisala kao lokacije koje koriste militanti koje podržava Pakistan, a koji su povezani s masakrom iz vatrenog oružja prošlog mjeseca.
Konvencionalna vojna neravnoteža
Indija je jedan od najvećih potrošača na odbranu u svijetu, 74,4 milijarde dolara u 2025. godini. Takođe, jedan je od najvećih uvoznika oružja na svijetu.
Pakistan nije beznačajan investitor – prošle je godine potrošio deset milijardi dolara – ali ne može da parira finansijskoj snazi Indije. Indija ima i više nego dvostruko više aktivnog vojnog osoblja od Pakistana.
Dok su indijske oružane snage tradicionalno usmjerene na Pakistan, Indija ima još jednog nuklearnog susjeda – Kinu – i sve više je zabrinuta za pomorsku sigurnost u Indijskom okeanu. To su dva faktora o kojima Pakistan ne mora da vodi računa u svom sigurnosnom okviru.
Pakistanski geostrateški položaj, zajedno s prevelikom ulogom vojske u spoljnoj politici, olakšava premještanje oružanih snaga i davanje prioriteta odbrani.
Stalne eskalacije i smirivanja
Ni Pakistan ni Indija ne žure se s objavama svojih vojnih poteza. Kao što se vidi u sadašnjem izbijanju neprijateljstava, može proći neko vrijeme prije nego što se potvrde napadi i odmazde.
Međutim, obje strane pokreću operacije na teritorijima i u vazdušnom prostoru koje kontroliše druga strana. Ponekad su one namijenjene uništavanju kontrolnih tačaka, postrojenja ili lokacija za koje se tvrdi da ih koriste militanti.
Takođe, usmjerene su na sramoćenje ili provociranje - prisiljavanje čelnika da popuste pod pritiskom javnosti i reaguju, s mogućnošću pogrešne procjene. Mnoge od tih aktivnosti potječu duž Linije kontrole, koja dijeli Kašmir između Indije i Pakistana. Ona je uglavnom nedostupna medijima i javnosti, što otežava nezavisnu provjeru tvrdnji o napadu ili odmazdi.
Takvi incidenti izazivaju međunarodnu zabrinutost jer obje zemlje imaju nuklearne sposobnosti, što ponovno usmjerava pozornost na Indiju i Pakistan i, u konačnici, na njihova suprotstavljena prava na Kašmir.
Bez želje za osvajanjima, utjecajem ili resursima
Bitke i okršaji između Pakistana i Indije odvijaju se daleko od očiju javnosti. Napadi i odmazde događaju se kasno noću ili rano ujutro i, osim napada dronovima u četvrtak, uglavnom se odvijaju daleko od gusto naseljenih urbanih centara.
To pokazuje da nijedna zemlja nema želju ozbiljno da našteti stanovništvu one druge. Napadi se opisuju kao hirurški precizni ili ograničeni.
Nijedna zemlja nije motivisana da se takmiči za resurse. Pakistan posjeduje veliko bogatstvo minerala, ali Indija za to nije zainteresovana, a iako postoje izražene ideološke razlike između Indije s većinski hinduističkim stanovništvom i Pakistana s većinski muslimanskim stanovništvom, oni ne teže međusobnoj kontroli ili uticaju.
Osim Kašmira, nemaju interesa za prisvajanje teritorija jedni drugima ili za uspostavljanje dominacije.