Prilikom predviđanja koja će se zemlja sljedeća pridružiti Evropskoj uniji, čini se da je pametno kladiti se na Crnu Goru s obzirom na to da ona pregovara godinama i da je najdalje napredovala od svih kandidata.
Drugi ukazuju na Albaniju, koja trenutno pravi velike korake prema Briselu kao sljedeća članica.
Postoje i oni koji misle da Moldavija - reformski orijentirana i ambiciozna zemlja u istočnom susjedstvu bloka - ima pristojne šanse da postane 28. članica EU u narednoj godini.
Ali pravi odgovor bi zapravo mogao biti Island.
Pokušaji Trumpove administracije da anektira dansku teritoriju Grenland i mogućnost trgovinskog rata između njenog sigurnosnog garanta, Sjedinjenih Američkih Država, i njenog najvećeg trgovinskog partnera, Evropske unije, stvorili su nelagodu na sjevernoatlantskom ostrvu.
Sadašnja islandska vlada, koja je došla na vlast prošle godine, najavila je da će se prije 2027. godine održati referendum o nastavku pregovora o pridruživanju s Briselom. Ankete pokazuju da bi većina podržala ponovno pokretanje pregovora.
Ova država je već bila ovdje.
Teško ju je pogodila globalna finansijska kriza 2008. godine, kada su propale tri njene glavne banke. Članstvo u EU - a posebno pridruživanje eurozoni - smatrano je izlazom iz krize, a pregovori s blokom počeli su 2010. godine.
Razgovori su obustavljeni tri godine kasnije od novoizabrane desničarske vlade. Do tada je i sama eurozona bila zahvaćena istom finansijskom krizom, tako da pridruživanje klubu i usvajanje njene problematične zajedničke valute više nije smatrano čarobnim lijekom.
U te tri godine pregovora o pristupanju, Rejkjavik je otvorio većinu od 33 pristupna poglavlja i zatvorio 11.
Poređenja radi, Crna Gora, trenutni vodeći kandidat za pristupanje EU, uspjela je zatvoriti samo sedam poglavlja u više od decenije pregovora.
'Suverena odluka'
Nije bez razloga što zvaničnici EU vjeruju da bi Island mogao završiti cijeli proces za nekoliko godina ako bi nastavio svoju prijavu – koja je, prema Evropskoj komisiji, i dalje važeća.
Naravno, pomaže i to što je zemlja dio Evropskog ekonomskog prostora (EEA), što znači da ona – zajedno s drugim članicama EEA Norveškom i Lihtenštajnom – već primjenjuje pravila unutrašnjeg tržišta EU.
Kada je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen prošle sedmice posjetila ostrvo, brzo je istakla da je pitanje budućeg članstva u EU "suverena odluka koju ljudi ovdje donose". "Dakle, to nije tema o kojoj bih ja komentarisala."
Ali, dodala je, "Island je upoznat i integriran u jedinstveno tržište, dijelimo vrijednosti, vrlo dobro se poznajemo, istomišljenici smo -- sve je to prednost."
Govoreći pod uslovom anonimnosti, evropski diplomata upoznat s temom bio je još direktniji.
"Bilo bi dobro kada bi se neka zapadnoevropska zemlja pridružila EU, posebno nakon Brexita", rekli su. "To bi pokazalo da je klub zaista privlačan."
Integracija bi bila besprijekorna, s obzirom na to da je Island bogatiji od prosjeka EU i -- sa populacijom od 300.000 -- bio bi najmanja država članica ako bi se pridružio.
Dok Brisel zvanično pokušava da se ne miješa u islandsku debatu o članstvu, tiho čini sve da ga približi EU.
Tokom svoje posjete, Von der Leyen je obećala reviziju trgovine kako bi se potencijalno unaprijedio sporazum o EEA. Takođe je postigla sporazum o zaštiti kritične infrastrukture koja je neophodna za Island, poput podmorskih kablova, i započela pregovore o novom sporazumu o partnerstvu u oblasti sigurnosti i odbrane, koji bi omogućio bližu saradnju u vezi sa sajber i hibridnim prijetnjama.
Partnerstvo, za koje se očekuje da će biti spremno do kraja godine, posebno je važno za Island, koji je itekako svjestan potrebe za sigurnosnom saradnjom, posebno jer i Rusija i Kina postaju sve aktivnije u arktičkoj regiji.
Sjedinjene Američke Države su takođe nedavno potresle zemlju razgovorima o preuzimanju Grenlanda, što je izazvalo debatu o ponovnom pridruživanju Evropskoj uniji nakon napuštanja Evropskih zajednica - prethodnika današnje EU - još 1985. godine.
Iako Washington nije iznio slične tvrdnje o Islandu, postoji određena nervoza, budući da SAD osiguravaju odbranu zemlje u ime NATO-a putem bilateralnog sporazuma potpisanog 1951. godine.
Do danas, Island je jedina članica NATO-a bez vlastite vojske i ne postoje skori planovi za njeno stvaranje.
Sjedinjene Američke Države su 2006. godine najavile da će nastaviti osiguravati odbranu otoka, ali bez stalnog stacioniranja snaga tamo. Ta politika i dalje stoji, a bivša američka zračna baza u Keflaviku ostaje središte NATO vježbi.
Trgovinske tenzije
Ali transatlantske trgovinske tenzije su ono što Island zaista čini nervoznim.
Rejkjavik želi da se s njima Brisel konsultuje o trgovinskim pregovorima između EU i SAD-a, ali to nije nešto što zvaničnici EU mogu obećati bez punopravnog članstva. I upravo je trgovina općenito ta koja bi mogla izazvati sukob tokom eventualnih pregovora o članstvu, posebno u poljoprivredi i ribarstvu, koje su ključne industrije na ostrvu.
Te dvije stavke su s dobrim razlogom isključene iz EEA.
Postoji strah da bi zajednička poljoprivredna politika EU uništila poljoprivredu na ostrvu preplavljujući ga jeftinim prehrambenim proizvodima iz drugih država članica EU.
Ribarstvo je još delikatnije.
Rejkjavik ponosno tvrdi da je njegovo upravljanje ribljim resursima superiornije od Brisela.
I vrlo bi nerado prepustio svoja ekskluzivna prava na ribolov unutar svoje ekonomske zone od 200 milja danskim, holandskim, irskim, španskim ili francuskim flotama.
Tu je i komercijalni kitolov, koji je i dalje dozvoljen u islandskim vodama uprkos zalaganju EU za globalni moratorij.
Činjenica ostaje da je većina političkih stranaka u islandskom parlamentu protiv članstva u EU.
I dok ankete pokazuju da je stanovništvo željno ponovnog pokretanja razgovora s Briselom, manje su sigurni da zapravo žele postati članovi.
U Briselu, zvaničnici ostaju puni nade, ali vide prepreke za malu, ali žestoko nezavisnu naciju da se dobrovoljno odrekne dijela svog suvereniteta.
"Male su šanse na njihovoj strani, ne na našoj", rekao je jedan od njih.