Hiljadama kilometara daleko od doma, mimo svoje volje. Takva bi mogla biti sudbina nekih od oko pola miliona ljudi poreklom sa Kube, Haitija, Nikaragve i Venecuele, kojima će Sjedinjene Američke Države uskratiti gostoprimstvo.
Deportacijom, ti ljudi bi mogli završiti i u Srbiji, koja se po prvi put pominje u ovoj vrsti spekulacija.
Ovu mogućnost nagovestio je američki Bloomberg.
Pozivajući se na anonimne izvore, objavili su da je administracija američkog predsednika Donalda Trampa (Trump) zatražila od Srbije da primi migrante koje oni planiraju da deportuju.
U odgovoru koji je dat na upit Radija Slobodna Evropa (RSE) iz Stejt departmenta, ne komentarišu se navodi Bloomberga.
Umesto toga kratko se navodi da su zemlje balkanskog regiona uključene u kontakte u okviru šire američke strategije deportacije stranih državljana bez regulisanog statusa.
Šta bi donele deportacije na Balkan?
Tako nešto "nema logike" kaže Nikola Kovačević, pravnik specijalizovan za pitanja azila i imigracija, te da, naročito s obzirom na geografsku udaljenost, ne može ni da pretpostavi kako bi izbor pao na Srbiju.
"Verovatno preko neke vrste političke veze ili izvesnosti da bi vlasti u takvim zemljama kao što je Srbija prihvatila tako nešto za neki dogovor", ocenjuje Kovačević.
U eventualnoj odluci o slanju migranata u zemlje hiljadama kilometara daleko od svega što im je poznato postoji i element teatralnosti kao i želje američke administracije da svojim pristalicama pokažu da su čvrsti po pitanju migracija, pojašnjava za RSE Majkl Bohenek(Michael Bochenek), viši savetnik u Human Rights Watchu (HRW).
"Nema stvarne koristi u slanju nekoga iz Latinske Amerike preko celog sveta, osim ako nije radi predstave ili kazne."
No, kaže da je moguć scenario u kojem bi osoba, recimo iz Venecuele, umesto u matičnu zemlju, bila poslata u Srbiju ili neku drugu zapadnobalkansku zemlju. A čak i ukoliko su osobe koje se suočavaju sa deportacijom voljne da se vrate kući, upozorava da slanjem u Srbiju "logistika postaje mnogo komplikovanija".
"Ako SAD ne mogu odmah da vrate osobu u njenu matičnu zemlju, manje je verovatno da će to moći da učini Panama ili Kostarika. To isto pitanje se postavlja i za bilo koju drugu zemlju kojoj bi SAD mogle slati ljude, uključujući potencijalno i Srbiju", kaže Bohenek.
Dodaje i da je zabrinjavajuće to što, kako se pokazalo u drugim slučajevima deportacija iz SAD, šalju ljude koji bi trebalo da budu razmatrani za azil:
"Ako dogovor bude postignut i ako neki ljudi završe na Balkanu, u Srbiji ili nekoj drugoj zemlji i ispostavi se da imaju valjane zahteve za azil onda odjednom to postaje problem Bosne ili Srbije."
Pominju se i druge države Zapadnog Balkana
Osim Srbije, ranije su pominjane i druge države Zapadnog Balkana o čemu je u aprilu pisao i američki Vol strit džurnal (Wall Street Journal).
U odgovoru RSE Stejt Department podseća da je jedan od glavnih njegovih prioriteta sprovođenje imigracione politike administracije Donalda Trampa jedan od glavnih prioriteta Stejt departmenta.
Rekli su i da bi se u nekim slučajevima, moglo sarađivati s drugim zemljama kako bi se olakšalo iseljenje državljana trećih zemalja iz Sjedinjenih Država koji nemaju zakonski osnov za ostanak u SAD-u.
Na upit vladama Srbije, Kosova i Crne Gore RSE nije dobio ni potvrdu, niti demanti.
Srbija u 2025. odobrila samo jedan azil
Komentarišući ideju da bi moglo doći do deportacija pravnik Nikola Kovačević kaže da je to "još jedna negativna poruka koja se odnosi na ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava ljudi u pokretu".
"Zaista mi je teško da zamislim scenario u kojem će ljudi iz Venecuele, na primer, da borave u Srbiji na osnovu odluke američkih vlasti", kaže za Kovačević za RSE.
Više je razloga zbog kojih je to malo izvesno, smatra.
"Pre svega, to su zemlje koje generišu veliki broj izbeglica i slati ih u Srbiju koja je ove godine odobrila samo jedan azil, to ne ide tako u međunarodnom pravu ljudskih prava i međunarodnom izbegličkom pravu", objašnjava.
Traumatično je biti poslat u zemlju u koju nikada nisi nameravao da ideš, kaže i savetnik HRW-a.
No, Bochenek koji je nedavno obilazio kampove u Bosni i Hercegovini (BiH) kaže da u slučaju te zemlje postoje zabrinutosti i oko osnovnih pitanja kao što su kapaciteti, kao i dužina zadržavanja u pritvoru bez pristupa advokatima.
A čak i ako migranti iz SAD budu poslati u Srbiju, da li zemlja ima kapaciteta da sprovede potrebne procese?
"Možda srpski zakon zahteva da se uspostave posebne procedure čak i da se primi neko ko nema vizu za Srbiju. Brojna su i logistička pitanja. Da li tu postoje ljudi koji govore španski na odgovarajućem nivou? Možda. Ali to znači da neko mora biti prisutan u tim centrima tokom radnog vremena, ako ne i češće."
Ukoliko zaista dođe do deportacija iz Amerike u Srbiju, Kovačević pojašnjava da bi ti ljudi morali imati pravni status koji bi im bio dodeljen u skladu sa Zakonom o strancima ili sa Zakonom o azilu.
"Njih ništa ne bi sprečilo da traže azil u Srbiji, a i mogli bi da dobiju neki privremeni boravak iz humanitarnih razloga i slično", dodaje.
Šta kažu međunarodni zakoni?
Brojni su sudski procesi u SAD-u koji osporavaju zakonitost deportacija. Kada se radi o međunarodnom pravu razumno je zaključiti da dogovori ove vrste nisu legalni, kaže Bohenek. A sigurno nisu humani, dodaje.
"Nehumano je jer ljudi ne znaju šta se događa s njima, zašto ih šalju u zemlju koja nije njihova. To gađa u samu srž principa fer suđenja, to je potpuno suprotno tome. Odjednom biti izgnan u mesto u kojem nikada nisi planirao da budeš je samo po sebi nepravedno."
Human Rights Watch je nedavno upozorio da bi tretman pritvorenih migranata u Bosni i Hercegovini trebalo da izaziva zabrinutost kod vlada koje razmatraju slanje dodatnih migranata u tu zemlju.
I tada su doveli u pitanje proceduralna kašnjenja, ograničen pristup advokatima i zabrinutost zbog uslova i pristupa uslugama koji su kako kažu doveli migrante u opasnost.
Primer Albanije i Italije
Tendencija izmeštanja izbeglica ne postoji samo u SAD, nego i u Evropskoj uniji.
Evropski parlament usvojio je aprila 2024. godine takozvani Pakt o migracijama. Sastoji se od osam zakona čiji cilj je, pre svega, smanjenje broja potražilaca azila i njihovo izmeštanje na spoljne granice.
Dogovor o prihvatanju migranata postignut je 2023. između Italije i Albanije. Međutim, nekoliko italijanskih sudova naložilo je povratak migranata iz Albanije nazad u Italiju, uz obrazloženje da se krše međunarodne konvencije i prava tražilaca azila.
Fioralba Duma, stručnjakinja za pitanja migracija koja živi u Italiji, uverena je da je protokol koji su potpisali italijanska premijerka Đorđa (Georgia) Meloni i albanski premijer Edi Rama nije ništa drugo nego "neokolonijalni sporazum koji prebacuje odgovornost EU na zemlju koja nije članica Unije".
"Cena toga su prava migranata, njihovi snovi i dostojanstvo ali i albanski suverenitet."
Nema ništa humano u prisilnom prebacivanju preko granica ljudi koji su već traumatizovani i ranjivi, a samo da bi se izbegle obaveze u skladu sa ljudskim pravima, smatra ona. Kako kaže Duma, sve to više služi za "politički spektakl".
"Italija koristi za postizanje legitimnosti na domaćem i međunarodnom polju i takođe za Albaniju da postigne prestiž i legitimitet od međunarodnih institucija."
Prema dogovoru vrednom 800 miliona evra, Italija ima pravo da u narednih pet godina mesečno šalje do 3.000 migranata u Albaniju na obradu azilantskih zahteva i privremeni smeštaj.
Da li je Srbija 'sigurna treća zemlja'?
Svi "premeštaji" izbeglica iz jedne zemlje u drugu sprovode se pod okriljem koncepta "sigurne treće zemlje", objašnjava Kovačević.
"Sigurna treća zemlja za izbeglice mora da ispuni veliki broj kriterijuma, koje recimo Ruanda koja je imala sporazum sa Velikom Britanijom nije ispunila", dodaje.
Sporazum prema kojem bi tražioci azila iz Velike Britanije bili premeštani u Ruandu, dve zemlje potpisale su 2022. Plan je naišao na političke i pravne prepreke i do danas nijedna deportacija nije sprovedena. Vrhovni sud Velike Britanije ga je 2023. proglasio nezakonitim.
"Možda smo mi (Srbija) bolji od Ruande, ali i dalje nismo dovoljno dobri", kaže Kovačević i dodaje da postoji niz argumenata kojima bi se Srbiji moglo osporiti status "sigurne treće zemlje" kao i da ne postoji "nijedan segment srpskog sistema azila koji se može opisati kao efikasan i delotvoran".
"Kampovi kojih je bilo 17-18, sada je 5 ili 6. Ni u jednom od njih ne postoje adekvatni materijalni uslovi, osim možda u Obrenovcu", rekao je Kovačević.
Ističe i činjenicu da je kroz Srbiju je prošlo preko dva miliona izbeglica od 2008, tek nešto preko 250 ih je dobilo azil. Od toga, kaže, polovina ih je na kraju napustila Srbiju.
"S aspekta koncepta 'sigurne treće zemlje' ne mogu da zamislim sud u Americi koji će da kaže da je srpski sistem azila u redu", kazao je Kovačević.
Zašto se govori o deportaciji ljudi iz SAD?
Reč je o onima koji, sa privremenom dozvolom boravka, već žive u SAD.
U pokušaju da smanji broj nezakonitih prelazaka granice, prethodik Donalda Trampa (Trump) na mestu predsednika SAD Džo Bajden (Joe Biden) je 2022. dopustio Venecuelancima, koji su u zemlju stizali vazdušnim putem, da zatraže dvogodišnju dozvolu boravka.
Tu mogućnost je potom proširio i na Kubance, Haićane i Nikaragvance.
Međutim, Vrhovni sud je u maju dozvolio Trampovoj administraciji da im ukine ukine privremeni legalni status, čime je olakšao napore republikanskog predsednika da pojača deportacije.