Pored izgradnje željeznica, luka, puteva, fabrika i rudnika preko inicijative Pojas i put, Kina preoblikuje informacione, medijske i komunikacione pejzaže na svim kontinentima svijeta sve više se koristeći oruđima Termin "oštra moć" počeo se koristiti od 2017. i njime se označavaju pristupi autoritarnih sistema koji manipulišu koji preuzimaju odnosno kooptiraju medije i obrazivne sisteme. Ovakav autoritran pristup iskorištava disbalans slobodnih i neslobodnih sistema dozvoljavajući režimima da ograniče slobode izražavanja i remeti političko okruženje u demokratskim društvima dok istovremeni štiti svoja društva i državu od vanjskog uticaja..
Oštra moć Kine
Radio Slobodna Evropa (RSE) se bavi pitanjem "oštre moći" Kine na Zapadnom Balkanu i globalno. "Oštra moć" se definiše kao pristup međunarodnoj politici koji uključuje cenzuru i manipulaciju kako bi se potkopao integritet nezavisnih institucija. Različitim mehanizmima primene, "oštra moć" ima za cilj ograničavanja slobode izražavanja i destabilizacije političkog okruženja. Misli se na sposobnost uticanja na druge kako bi se postigao željeni ishod, ne privlačenjem javnosti kao što važi za "meku moć", već širenjem i manipulisanjem informacijama. Kako je koristi Kina?
Između meke moći ideja i tvrde moći vojske i ekonomskih ucjena nalazi se oštra moć propagande i dezinformacija. Oštra moć obmanjuje, meka moć se koristi privlačenjem a tvrda moć bezuslovno zahtijeva.
Politolog, pokojni Joseph Nye, tvorac koncepta o mekoj moći, tvrdio je da se granica između meke i oštre moći svodi na istinu i otvorenost.
Slično, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RES) kaže i Claus Soong iz Mercator Instituta za studije o Kini iz Berlina (MERICS).
"Namjera je važna. Pitanje je kakva je namjera. Mislim da je razlika između meke i oštre moći u građenju narativa".
Kada kineska državna novinska agencija, Xinhua, otvoreno deluje u drugim zemljama, ona igra igru meke moći. Ali kada China Radio International tajno finansira 33 radio stanice u 14 zemalja što prelazi u sferu oštre moći, ukazao je Nay u tekstu za Project Syndicate.
Kineski televizijski kanali CGTN i CCTV dio su ponude kablovskih operatera i na Zapadnom Balkanu. Regionalni mediji emituju medijski sadržaj koji kreira novinska agencija Xinhua, dok China Radio International (CRI) ima medijske portale na albanskom i srpskom jeziku.
Na web stranici CRI Srpski, ovaj medij je predstavljen kao medij s regionalnim pokrivanjem, preciznije kao "urednik programa koji pokriva područje bivše Jugoslavije". Međutim, osim stranice na albanskom jeziku, aktivni su portali CRI-ja koji pokrivaju Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu.
"Mnogo toga se obavlja kroz rat informacijama. Mnogo toga što se dešava u okvirima djelovanja oštre moći jeste pokušaj da se manipuliše i ubijedi javnost kako bi se oblikovalo javno mišljenje i okruženje koje više odgovara Komunističkoj partiji Kine ili rastućem uticaju Kine izvan njenih granica", pojašnjava za RSE Daria Impiombato, viša analitičarka u Mercator Institutu za studije o Kini, dodajući da je u tome "konačni cilj da Kina postane globalna supersila".
Nevidljiva oštrica oštre moći Kine
Preko oštre moći, generalno neprivlačne i odbojne vrijednosti autoritarnih sistema, projektuju se na sfere interesa te tako ohrabruju monopolizaciju moći, kontrolu s vrha, cenzuru i lojalnost zasnovanu na zastrašivanju.
"Sama srž (zapadnih) demokratskih institucija i struktura jeste slobodan protok informacija, što znači da bilo koji akter može doći i unutar određenih okvira i podijeliti šta god želi. Neki od tih narativa mogu biti privlačni za publiku izvan Kine.
Mislim da sve više ti narativi koji se plasiraju nisu povezani samo sa Kinom ili ključnim interesima Kine kao što su pitanja Tajvana ili Hongkonga... ili Šinđan provincije... već oni sve više pokušavaju da proguraju narative koji se tiču međunarodnih pitanja na način koji više odgovara Komunističkoj partiji Kine. I to je dosta zabrinjavajuće naročito u domenu ljudskih prava. Što znači mijenjanje uslova i stvari koje su uspostavljene od strane međunarodne zajednice", napomenula je Impiombato.
"Primjena oštre moći omogućava da se zasijeca u tkivo društva čime se postiže produbjivanje već postojećih podjela u demokratskim društvima. Oštra moć podrazumijeva određeni stepen tajnosti, prikrivenosti zloupotrebljavajući otvoreno okruženje za informacije u demokratijama", dodala je.
Po svojoj prirodi oštra moć je neopipljiva ali ima duboke i opipljive posljedice i efekte. Radio Slobodna Evropa donosi primjere kako Kina koristi nevidljivu oštricu oštre moći i dokle ona dopire širom svijeta.
Susjedstvo Kine i slučaj Tajvana
"U svom neposrednom susjedstvu Kina ima manje potrebe da koristi oštru moć, sa izuzetkom Tajvana, jer sada pobjeđuje u ratu meke moći u zemljama kao što su Tajlad i Malezija. Kina se donekle može prilagoditi određenim mjestima ali je u ovom trenutku mnogo efikasnija u Aziji i autokratijama (širom svijeta)", rekao je za RSE Joshua Kurlantzic, viši saradnik za Jugoistočnu Aziju i Južnu Aziju u Savjetu za međunarodne odnose (CFR), te autor, knjige "Globalna medijska ofanziva Pekinga: Neujednačena kampanja Kine za uticaj na Aziju i svijet" (Beijing's Global media Offensive: China's Uneven Campaign To Influence Asia and the World).
"Naravno tzv. politika "jedne Kine" je još uvijek vrlo jaka. I Kina pokušava da koristi verziju principa jedne Kine da bi se suprotstvaila politici "jedne Kine" kako se ona precipira na Zapadu. Mislim da se tu i dalje radi o kompeticiji između Kine i Sjedinjenih Država", ukazao je Soong.
Primjer korištenja oštre moću u slučaju Tajvana bio je jasan kada je kineska vojska početkom godine najavila vježbe pod nazivom "Grmljavina na moreuzu", istovremeno je objavila postere na kojima navodi da ide za "tajvanskim separatistima", kao i niz ličnih napada na tajvanskog predsednika Laj Čing Tea.
U jednoj animaciji koju je objavila kineska vojska, Laj je prikazan kao otrovan "parazita" koji pokušava da otme Tajvan, da bi na kraju bio bačen na vatru. Ovakvo prikazivanje tajvanskog predsjednika je primjer propagandne mašinerije koja se koristi instrumentima oštre moći.
Kina nikad nije odustala od pribjegavanja vojnoj sili da povrati kontrolu nad tim ostrvom, koji smatra dijelom svoje teritorije.
Dvije strane su bile pod vlašću odvojenih vlada od 1949. godine, nakon završetka kineskog građanskog rata.
Komunisti su preuzeli vlast u Pekingu i osnovali Narodnu Republiku Kinu 1. oktobra 1949. godine, dok su poraženi nacionalisti pobjegli na Tajvan, premjestivši sjedište Republike Kine sa kopna u Tajpej.
Politički, vojni i ekonomski uticaji Kine u Africi
"Politika jedne Kine je glavna stavka u trgovini sa Afričkim državama, druga je naravno dug, dugovanja prema Kini ostvarena kroz infrastrukturna ulaganja i investicije", navodi Impiombato.
Percepcija je takva da novac zapadnih država, odnosno zapadnih demokratija Evrope i Sjedinjenih Država često dolazi sa više uslova koji se moraju ispuniti nego u slučaju kineskog novca.
Jer, kako kaže Impiombato, "naročito SAD će dati novac samo ako se država demokratizuje, ako poštuje ljudska prava dok Kinu za to nije briga. Jedino što traži je da te države ne priznaju Tajvan. I to je vrlo jednostavna trgovina, ako ste toliko udaljeni od Tajvana i nemate nužno interes za demokratiju i za to da Tajvan bude slobodan".
Pristup Kine bilateralnim odnosima sa afričkim partnerima je u oštroj suprotnosti sa pristupom zemalja Sjeverne Amerike i Evrope.
Dok ove druge tradicionalno poklanjaju značajnu pažnju integritetu vladavine prava i zaštiti ljudskih prava, Kina propovijeda politiku nemiješanja ili neintervencije u unutrašnje poslove zemalja partnera, kako stoji u publikaciji Instituta Hoover (China’s Sharp Power in Africa A Handbook for Building National).
Izuzetak ovog pravila je kampanja Pekinga za međunarodno priznanje politike "jedne Kine". Kao dokaz uspjeha ove kampanje, Esvatini je sada jedina afrička zemlja koja Odnosi Esvatini-Tajvan odnose se na međunarodne odnose između Kraljevine Esvatini i Republike Kine (Tajvan). Esvatini ima ambasadu u Tajpeju, a Tajvan ima ambasadu u Mbabaneu. Kao službena imena za Tajvan koriste se Republika Kina na Tajvanu i samo Republika Kina a kao neslužbeno ime i Kineski Tajpeh ili samo Tajpeh. sa Tajvanom, odnosno službenog naziva Republika Kina na Tajvanu i samo Republika Kina, kako stoji na web stranici ministarstva inostranih poslova Republike Kine na Tajvanu.
Afrički kontinent je i prostor širenja vojnog uticaja Kine i njenih sigurnosnih i geostrateških ciljeva što pokazuje prvi objekat kineske vojske, koja nosi zvanično ime Narodnooslobodilačka vojska Kine, u Africi otvoren 2017. u Džibutiju.
Američki obavještajni izveštaji sugerišu, prema publikaciji Hoover Instituta China’s Sharp Power in Africa (Oštra moć Kine u Africi) iz 2022. godine, da kineska vojska nastoji da uspostavi sličnu bazu na zapadnoj obali Afrike u Ekvatorijalnoj Gvineji.
Kineski svemirski centar na tlu Latinske Amerike
Izlazak Kine izvan svojih granica u širenju globalnog uticaja bio je potpomognut globalnom finansijskom krizom 2008. godine kada je kineska vlada objavila izjavu koja se ticala inostrane politike u vezi Latinske Amerike i Kariba.
O vezama i prodoru Kine na Latinsku Ameriku Soong kaže da postoje dva glavna razloga – Tajvan i Sjedinjene Američke Države.
"Što se tiče Latinske Amerike mislim da je to prodor Kine u pozadinsko dvorište Sjedinjenih Država. Ali takođe to je regija gdje Tajvan ima malo diplomatskih partnera. Tako da je to prirodna teritorija za kompeticiju interesantna za Kinu".
Uz to napominje kako je Latinska Amerika značajna komponenta Termin Globalni jug se odnosi na grupu zemalja, prvenstveno lociranih u Latinskoj Americi, Africi, Aziji i Okeaniji, koje dijele zajednička socio-ekonomska, politička i istorijska iskustva, često uključujući prošlu kolonizaciju, ekonomsku nerazvijenost i niži nivo prihoda u poređenju sa drugim industrijalizovanim nacijama na globalnom sjeveru., "tako da u globalnim ambicijama Kine koja se pozicionira kao lider u Globalnom jugu mora da uspostavi veze sa ovim državama".
U smislu prodora u pozadinsko dvorište Sjedinjenih Država Kina je upravo sa državama Latinske Amerika produbljivala saradnju u oblasti svemirskih istraživanja. Počelo je sa potpisivanjem niza sporazuma o razvoju satelita sa Brazilom 1984. godine
Proteklih decenija, Kina je redovno nudila takvu vrstu saradnje nekoliko latinoameričkih zemalja, uključujući Venecuelu koja ima najveće naftne rezerve na svijetu. U aprilu 2024. godine Kina je održala prvi Forum za saradnju u oblasti svemira između Kine, Latinske Amerike i Kariba.
Peking je takođe insistirao na stvaranju Zajedničkog komiteta za saradnju u oblasti svemira u okviru saveza BRIKS su 2009. osnovali Brazil, Rusija, Indija i Kina, dok se Južna Afrika pridružila sledeće godine., čiji je jedan od osnivača Brazil, kao važan partner za Kinu. Komitet, osnovan 2022. godine, ima za cilj da promoviše razmjenu podataka između satelita.
Najveći kineski objekat za proučavanje svemira, Zvanično, stanica Deep Space (Duboki svemir) koju vodi Kina u Argentini ima primarnu namjenu da "podržavaju aktivnosti kao što su međuplanetarna istraživanja, astronomsko posmatranje i praćenje i kontrola satelita u orbiti". Međutim, objekat izaziva zabrinutost i u pogledu sigurnosti u Sjedinjenim Državama., nalazi se u Patagonijskoj pustinji u Argentini. Takođe ima satelitske stanice u nekoliko drugih država, uključujući Boliviju, Brazil, Čile i Venecuelu. Blizina ovog objekta Sjedinjenim Državama pojačala je strahove od mogućeg špijuniranja američke imovine.
Špijunski skandali u Australiji
Špijunski skandal koji je u avgustu odjeknuo u Australiji nije se ticao direktno politike već vjerske grupe, ali je svakako probudilo zabrinutosti kako Kina kontroliše dijasporu i šta to znači za države domaćine kineske dojaspore.
Naime, u centru špijunskog skandala našla se kontroverzna međunarodna budistička organizacija Guan Jin Čita praktikuje mahajana budizam, najčešći tip budizma u Kini. Ali organizacija je kontroverzna zbog neobičnih i marginalnih vjerovanja koja promoviše, kao i istoriju njenog pokojnog osnivača, majstora Džun Hong Lua, koji je preminuo 2021. godine. Prije smrti mu je bio zabranjen ulazak u Kinu.(Guan Yin Citta Dharma Door) koja ima više ogranaka u Australiji.
U vezi ovog slučaja, žena rođena u Kini optužena je za nesmotreno strano miješanje, te da je špijunirala australijske ogranke grupe i njene članove u ime obavještajnih organa Komunističke partije Kine. Australijska policija je saopštila da je istraga u toku i da bi moglo biti optuženo više ljudi.
Budistička organizacija tvrdi da ima 10 miliona članova širom svijeta, od čega pet miliona u Kini. Međutim, kineska vlada, koja je zabranila organizaciju, kaže da ih je u Kini 50.000. Državni mediji u Kini grupu su optužili da je kult sa "zlim teorijama".
"Kineski režim je dosta nesiguran i dosta vjerskih grupa su viđene kao prijetnja za stabilnost režima. Bilo da one dolaze lokano ili iz inostranstva. To je vrlo očigledno u pritisku na Falun Gong, kontroverzni kineski duhovni pokret osnovan 1992. godine. Iznenadni rast pokreta krajem 1990-ih postao je problem za kinesku vladu, koja ga je nazvala "jeretičkim kultom". pokret. Ali unazad mnogo godina kineska vlada je koristila budističke i muslimanske kineske vjerske organizacije kako bi penetrirala u te grupe i osigurala da ima uvid u ono šta se dešava.
Da li ima nekih znakova kritikovanja režima ili da li djeluju na bilo koji način koji bi destabilizirao režim. Tako da oni vrlo pažljivo prate sve ove grupe", rekla je Impiombato.
"Ovaj slučaj je vjerovatno bio šokantan zbog resursa koji su dati ovoj osobi", ukazala je Impiombato navodeći da su šokantne bile i "veze u visokim krugovima koje je imala (optužena) u Kini i u kineskoj ambasadi takođe govori kako visoko u prioritetima stoje ove operacije."
Napomenula je da je "ekosistem uticaja Komunističke partije Kine jako slojevit i naširoko rasprostranjen naročito u državama koje imaju strateški prioritet za Peking".
Metode oštre moći obmanjuju ali srž problema je činjenica da, iako se oštra moć očigledno služi nezakonitim aktivnostima, mnogi drugi aspekti političkog ratovanja odvijaju se u sivim zonama pravnih okvira demokratskih sistema koji nisu strogo nezakoniti i teško ih je okarakterisati kao tradicionalnu stranu špijunažu.
