Prvo ročište pred Osnovnim sudom u Prištini u slučaju masakra u Meji i drugim selima u regionu Đakovice održano je u ponedeljak, 16. juna. Ovaj zločin se dogodio aprila 1999. kada je ubijeno 370 kosovskih Albanca, čija su tela kasnije pronađena u osam masovnih grobnica u Batajnici u Srbiji.
Suđenje u ovom slučaju održava se u odsustvu, a optužene zastupaju njihovi advokati.
Sudija Violeta Namani-Hajra je rekla da sud nema informacije o tome gde se nalaze optuženi, dok je tužilac Iljir (Ilir) Morina rekao da je za njima izdata međunarodna poternica.
Nakon prvog ročišta, odbrana optuženih ima 30 dana da se žali na tvrdnje tužilaštva.
Šta piše u optužnici?
U optužnici se, pored ostalog, navodi da je svaki optuženi imao specifičnu ulogu u organizaciji i koordinaciji snaga pod svojom komandom.
Akcija je počela 27. aprila 1999. godine, a završila se 29. aprila 1999. godine.
Istraga je otkrila da je u selu Meja ubijeno 270 civila, dok se 13 vodi kao nestalo; u selu Korenica ubijeno je 64 civila, od kojih se dvoje još uvek vodi kao nestalo; u selu Pacaj ubijen je jedan civil; u selu Dobroš ubijena su tri civila; u selu Rača ubijen je jedan civil, dok se dvoje vodi kao nestalo; u selu Nec ubijena su dva civila; u selu Ramoc ubijeno je pet civila; u selu Bistražin ubijeno je šest civila, dok se jedan vodi kao nestao.
Istraga je pokazala i da su, zbog sistematskog nasilja koje su sprovodile srpske snage, stanovnici ovog regiona proterani iz svojih domova, a nakon što im je imovina opljačkana, a kuće spaljene, proterani su ka Albaniji uz fizičko maltretiranje i pretnjama da će biti ubijeni.
Kolone proteranih civila bile su primorane da prođu kroz tri kontrolna punkta, koja se nalaze u selima Meja, Korenica i Orize.
Prema optužnici, srpske vojno-policijske i paravojne snage odvojile su mnoge muškarce iz kolone i ubile ih, dok su drugima oduzeti lični dokumenti, novac i druge vredne stvari.
Optužnica, koja je podignuta decembra 2023. godine a dopunjena aprila 2024. godine, obuhvata 53 osobe među kojima je glavnoosumnjičeni tadašnji načelnik odeljenja za bezbednost komande u Prištinskom korpusu Momir Stojanović, koji je bio i direktor vojno-bezbednosne agencije Srbije.
Takođe, među optuženima su Franko Simatović "Frenki" – komandat Jedinice za specijalne operacije (JSO) koju je početkom poslednje decenije 20. veka formirao resor državne bezbednosti Srbije, Sreten Čamović – bivši načelnik odeljenja za bezbednost, Veroljub Živković – bivši načelnik štaba Prištinskog korpusa, Ilija Todorov – bivši komandant 63. padobranske brigade, Dragan Živanović – bivši komandant 52. artiljerijske raketne brigade.
Među optuženima za zločine u Meji i drugim selima kod Đakovice su i drugi zvaničnici državne bezbednosti Srbija i MUP-a, koji se terete za planiranje i sprovođenje operacije "Zla Reka", tokom koje je ubijeno 370 civila albanske nacionalnosti. Na teret im se stavljaju i ubistva, fizičko i seksualno zlostavljanje, mučenja, pljačka i etničko proterivanje Albanaca.
Suđenje u Prištini će se održavati u odsustvu optuženih jer su nedostupni kosovskim pravosudnim organima.
Tužiteljka, sada u penziji, Drita Hajdari je ranije rekla da je slučaj iz Meje nasleđen od Misije Evropske unije za vladavinu prava na Kosovu (EULEX), koja je 2013. godine otvorila istragu protiv 18 osoba. Dodala je da su prihvatanjem predmeta krajem 2018. godine, lokalni tužioci nastavili istragu, proširivši je na još 35 osoba, čime je ukupan broj optuženih u ovom predmetu povećan na 53.
U izveštaju EULEX-a o nadgledanju vladavine prava, koji je objavljen novembra 2024. godine, navodi se da je optužnica u slučaju zločina u Meji predmet visokog prioriteta, te da obuhvata složenu pravnu doktrinu komandne odgovornosti.
"Po prvi put se takođe bavi istrebljenjem čitavih sela, što dodatno povećava njegovu složenost”, navodi se u izveštaju.
Kandić: Optuženi su u Srbiji, zaštićeni od krivične odgovornosti
Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo u Srbiji, kaže da zločin u Meji nikada nije dovoljno razjašnjen da bi doneo pravdu žrtvama, te doprineo uspostavljanju pravde nakon rata na Kosovu.
Ona dodaje da su većina tela ubijenih u Meji i okolnim selima u blizini Đakovice ekshumirana iz masovnih grobnica na policijskom terenu u Batajnici, ali da se još 15 osoba još uvek vodi kao nestalo.
Kandić u izjavi za Radio Slobodna Evropa navodi da su pred Haškim tribunalom izvedeni i utvrđeni brojni dokazi koji su omogućavali pravosudnim organima u Srbiji da pokrenu postupak i procesuiraju najveći zločin na Kosovu kako bi odgovorni bili kažnjeni, ali da do toga nikada nije došlo.
Fond za humanitarno pravo je, precizira Kandić, 2015. godine pokrenuo pitanje o Momiru Stojanoviću – glavnoosumnjičenom za zločine u Meji - nakon čega je tužilac EULEX-a iste godine raspisao i međunarodnu poternicu za njim.
Dodaje da je FHP od tužilaštva za ratne zločine u Srbiji zatražio da pokrene istragu ali da je odgovor bio "razočaravajući - da se Momir Stojanović ne provlači kroz dokaznu dokumentaciju".
"Zločin je strašan, zločin je najveći (na Kosovu), za taj zločin su odgovarali samo najviši predstavnici Prištinskog korpusa treće armije ali ima jako velika lista onih koji pripadaju tom rangu oficira sa značajnim pozicijama, niko nije odgovarao. Svi se oni nalaze u Srbiji, neki od njih su u penziji ali se svi nalaze u Srbiji zaštićeni od krivične odgovornosti zato što ne postoji politička volja da se, pre svega ti zločini u Meji, Korenici i drugim selima blizu albanske granice, kazne", navodi Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo u Srbiji.
Uloga JSO u ratu na Kosovu
Početkom poslednje decenije 20. veka Resor državne bezbednosti (koji je godinama kasnije postao Bezbednosno-informativna agencija) osnovao je Jedinicu za specijalne operacije.
Ovaj resor DB-a je u to vreme vodio Jovica Stanišić, jedan od najbližih saradnika tadašnjeg predsednika Slobodana Miloševića. Njegova desna ruka bio je Franko Simatović zvani Frenki, osnivač JSO i čovek zadužen za koordinaciju paravojnih jedinica na hrvatskom i bh. ratištu.
Stanišić i Simatović su maja 2023. pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom u Hagu pravosnažno osuđeni na po 15 godina zatvora zbog podržavanja i pomaganja ratnih zločina u Bosni i Hercegovini 1992. godine. Osuđeni su za zločine u Bijeljini, Doboju, Zvorniku, Trnovu, Sanskom Mostu i Bosanskom Šamcu.
Jedinica za specijalne operacije je pod tim imenom učestvovala u ratu na Kosovu 1998-1999. godine.
U intervjuu koji je dao međunarodnoj organizaciji Human Rights Watch (HRW), jedan srpski policajac, koji je tokom 1998. godine proveo šest meseci na Kosovu, rekao je da je pripadnike JSO, poznate i kao "Frenkijevci", zapamtio po beskrupuloznosti.
"Frenkijevci ubijaju sve. Verujte mi, ne želite da ih vidite", rekao je u razgovoru koji je objavljen u knjizi HRW-a "Po naređenju: ratni zločini na Kosovu" koju je 2003. u srpskom izdanju objavio Samizdat B92.
Suđenje u odsustvu
Suđenje u odsustvu na Kosovu je omogućeno na osnovu izmenjenog Zakonika o krivičnom postupku 2022. godine ali samo pod uslovom da su tužilaštvo i sud iscrpeli sva sredstva da obezbede prisustvo optuženog.
Međutim, u Zakonu o krivičnom postupku piše da lica kojima se sudi odsustvu jer nadležni nisu uspeli da obezbede njihovo prisustvo, imaju pravo na ponovno bezuslovno suđenje kada god to lice bude uhapšeno.
Prema Fondu za humanitarno pravo Kosovo, od stupanja na snagu zakona o suđenjima u odsustvu do februara 2025. podignuto je petnaest optužnica u odsustvu protiv 73 pripadnika srpskih snaga, koji su osumnjičeni da su izvršili ratne zločine na Kosovu.
Prva presuda u odsustvu je doneta decembra 2024. u slučaju Čedomira Aksića koji je osuđen na 15 godina zatvora za ratne zločine protiv civilnog stanovništva, počinjenih u periodu od januara do maja 1999. godine na teritoriji opštine Štimlje na Kosovu, odnosno u selima Račak, Malopoljce i Petrovo.
'Suđenja u odsustvu ne donose pravdu'
Nataša Kandić ocenjuje da "kada politika zauzme mesto umesto zakona onda od krivične pravde dobijamo suđenja u odsustvu".
"Oni koji su nedostupni, oni koji se nalaze u Srbiji, njihov dalji život će se odvijati tako što oni nigde van Srbije neće moći da se pomere zato što će biti uhapšeni. Što se tiče pravde, postavlja se pitanje da li će kosovsko pravosuđe moći da dokaže zločine protiv svih optuženih lica, da li će suđenje izgledati kao forum na kome će se čuti samo ispovesti žrtava a da ne bude nikakve komunikacije sa pravosudnim organima Srbije", kaže ona.
Zaključuje na kraju da suđenja u odsustvu ne donose pravdu ukoliko nema institucionalne saradnje Kosova i Srbije, te da Evropska unija mora da pronađe rešenje za tu saradnju u okviru dijaloga o normalizaciji odnosa "kako bi se podizale dokumentovane i kvalitetne optužnice koje mogu da dovedu do delotvornih rezultata u praksi".
U suprotnom, dodaje Kandić, suđenja u odsustvu neće doneti velike promene, osim što će i Kosovo i Srbija štititi svoje državljane osuđene za ratne zločine.
Bekim Bljakaj iz Fonda za Humanitarno pravo Kosovo je ranije za RSE rekao da se suđenja za ratne zločine u odsustvu "kose sa evropskim standardima za fer suđenje" jer optuženi nisu u stanju da se sami brane.
U sudskim procesima u odsustvu na Kosovu, optužene predstavljaju advokati dodeljeni po službenoj dužnosti.
"Po nama to nije fer suđenje", ocenio je Bljakaj uz napomenu da su presude u odsustvu "prividna pravda" za žrtve ili članove njihove porodice, ali da oni neće biti zadovoljni kako vreme bude odmicalo jer će osuđeni i dalje biti na slobodi.
Tokom rata na Kosovu, od 1998. do 1999. godine, ubijeno je preko 13.000 civila, dok je na hiljade nestalo. Još uvek se traga za oko 1.600 osoba, uglavnom iz albanske zajednice.