Vanredni parlamentarni izbori na Kosovu, za šta su se šanse značajno povećale 26. oktobra pošto Skupština nije odobrila novu vladu Aljbina Kurtija (Albin), mogli bi doneti promene u izbornim rezultatima stranaka, ocenjuju poznavaoci političkih prilika.
Međutim, prema njihovim rečima, te promene neće biti dovoljne da stranke izbegnu potrebu za koalicionom vladom.
Prema Ustavu Kosova, predsednica Vjosa Osmani mora da imenuje drugog mandatara za sastav Vlade u roku od 10 dana.
Ipak, lider druge stranke s najviše glasova, Demokratske partije Kosova (DPK), Memli Krasnići (Krasniqi), odbacio je mogućnost da bude sledeći mandat, u slučaju da ga predsednica Kosova pozove da ga pita da li ima većinu.
I Kurti, lider Pokreta Samoopredeljenje (LVV), koji je osvojio najviše mesta u Skupštini na izborima 9. februara, priznao da su novi izbori možda jedina preostala opcija za prevazilaženje krize.
Izbori ne garantuju vladu bez koalicije
Politikolog Dritero Arifi ocenjuje da postoji više faktora koji bi mogli uticali na rezultate predstojećih prevremenih izbora.
Arifi kaže za RSE da će rezultati drugog kruga izbora za gradonačelnike nekih od najvećih kosovskih opština dati smernice partijama za pozicioniranje pred parlamentarne izbore.
Prema njegovim rečima, pristup partija u predizbornoj kampanji i umerena retorika biće među ključnim faktorima koji će odrediti rezultate, kao i eventualne koalicija pre i posle izbora.
"Uveren sam, na osnovu onoga što se dešava na terenu, da nijedna partija neće imati početnu većinu za formiranje vlade sa 61 glasom. Čak i ako jedna partija to postigne, teško će joj biti da sprovede svoj program. Dakle, biće potrebna šira saradnja", kaže Arifi.
On kaže da je moguće da manje partije, poput Alijanse za budućnost Kosova (AAK) i Socijaldemokratske inicijative, uđu u predizborne koalicije s većim partijama, pre svega s bivšim opozicionim partijama, kao što su PDK ili Demokratski savez Kosova (DSK).
Slično očekuje i Rahman Pačarizi (Pacarizi), profesor na Odseku za novinarstvo Univerziteta u Prištini.
Pačarizi kaže za RSE da manje stranke, poput Inicijative ili AAK, ako ne uđu u predizborne koalicije, rizikuju da ne ostvare rezultate koji bi im obezbedili mesto u Skupštini.
U takvoj situaciji, ocenjuje on, glasovi tih partija mogli bi biti proporcionalno raspoređeni većim strankama.
"Verujem da će doći do promene u brojevima... Međutim, teško da vidim bilo kakvu suštinsku promenu koja bi omogućila izbor vlade bez značajnih poteškoća. Činjenica da Srpska lista ne ulazi u kombinacije nijednog političkog bloka za formiranje vlade znači da će bilo kome ko namerava da formira vladu imati manjak od 10 glasova", naglašava Pačarizi.
RSE je pokušao je da stupi u kontakt sa zvaničnicima iz AAK i Incijative, ali oni nisu bili dostupni.
Ipak, lider Inicijative Fatmir Ljimaj (Limaj) u ponedeljak se sastao s liderom DSK Ljumirom Abdidžikuom (Lumir Abdixhiku). Oni nisu želeli da kažu medijima o čemu su razgovarali.
Strah od vlasti?
Uprkos očekivanjima da bi vanredni parlamentarni izbori mogli da dovedu do promena u broju poslaničkih mesta partija u Skupštini, procenjuje se da je Kosovo i dalje u opasnosti da zapadne u institucionalnu krizu ako stranke ne pokažu političku volju za saradnju.
Takva saradnja bi bila više nego neophodna, kaže Arifi, jer bi vanredni parlamentarni izbori odredili i kandidate za tri najviše državne funkcije.
U tom smislu, prema Arifiju, neophodan je kompromis između partija, što neće biti moguće bez korektnog jezika albanskih stranaka tokom predizborne kampanje.
"Cilj će biti formiranje velike albanske koalicije, bez obzira koje stranke budu u njoj, jer ona rešava tri ključna pitanja: izbor premijera, predsednika parlamenta i predsednika države. Stoga će sve stranke, bez obzira koje – Samoopredeljenje, PDK ili LDK – biti primorane na saradnju, u zavisnosti od koalicija ", kaže Arifi.
Moguću koaliciju dve ili više velikih stranaka kao rešenje vidi i Pačarizi.
Međutim, on je skeptičan da bi takva koalicija mogla da se formira čak i posle eventualnih vanrednih izbora.
Pačarizi očekuje da će oba aktuelna politička bloka, Pokret samoopredeljenje s jedne strane, i DPK i DSK s druge strane, osvojiti oko 40 odsto glasova na izborima.
Oba tabora, prema njegovim rečima, ne pokazuju političku volju da formiraju vladu, čak i ako bi to bilo moguće.
"Nijedna politička snaga samostalno nema hrabrosti da preuzme vođenje zemlje, jer se plaše šta će doneti sutra, posebno u kontekstu dijaloga sa Srbijom. Da li bi mogle da se nađu u situaciji 'uzmi ili ostavi', koja bi predstavljala ogromnu odgovornost i mogla da potopi vladu s nedovoljno širokom bazom", kaže Pačarizi.
Kao posledica toga, dodaje on, zemlja rizikuje da padne u institucionalnu agoniju čak i posle eventualnih vanrednih izbora, ako ne dođe do intervencije partnerskih i savezničkih zemalja Kosova.
"Ta intervencija ne podrazumeva pomoć u formiranju vlade. Već znači davanje, odnosno preuzimanje garancija za dalji put, za ono što sledi i kako bi nova vlada trebalo da se ponaša i deluje", ocenjuje Pačarizi.
On dodaje da će u tom pogledu biti neophodna vlada sa širokom bazom i konsenzualni predsednik, koji ne mora nužno da pripada nekoj partiji.