Kada je Danil Muhametov (21) dobio poziv da se javi na redovno služenje vojnog roka u ruskoj vojsci, odlučio je potražiti spas putem koji je uključivao skok u mrak iz voza u pokretu i policijsku potjeru.
Muhametov djeluje stidljivo i povučeno dok u intervjuu za Current Time (ruska televizijska i digitalna mreža kojom upravlja Radio Slobodna Evropa) priča svoju dramatičnu storiju o bijegu na Zapad.
Niz događaja započeo je u martu ove godine, kada je primio poziv da se javi u vojni ured u Domodedovu, blizu Moskve.
"Nisam vidio da imam ikakvu drugu opciju osim da napustim Rusiju", rekao je.
Međutim, nakon što je dobio obavijest da je pozvan na obavezno služenje vojnog roka, zabranjeno mu je da napusti zemlju.
Njegovo rješenje bilo je da kupi kartu za voz od zapadnog grada Smolenska do Kalinjingrada, ruske eksklave na Baltičkom moru.
Voz polazi i završava u Rusiji, ali prolazi kroz Bjelorusiju, a zatim Litvaniju. Ne staje u Litvaniji, koja je članica Evropske unije i NATO-a.
'Nadam se da neću poginuti'
Muhametov je 17. juna kupio kartu za Kalinjingrad i ukrcao se na voz.
Dio rute kroz Litvaniju iznosi 227 kilometara prije ponovnog ulaska na rusku teritoriju.
Kada je noć pala, Muhametov je skočio.
Prisjećajući se tog trenutka, rekao je da mu je glavna misao bila: "Nadam se da neću poginuti, jer je voz išao brzinom između 40 i 45 kilometara na sat".
Prema izvještajima litvanskih medija, policija je rekla da je čuvar na željeznici primijetio otvorena vrata dok se voz približavao Kibartaiu, posljednjem litvanskom gradu na granici s Kalinjingradskom oblasti.
Vlasti Litvanije odmah su reagovale. Stotine graničara i policajaca započele su potragu sa psima, dronovima i helikopterima. U televizijskim izvještajima, zvaničnici su zamolili sve koji su vidjeli bjegunca da jave policiji.
"Ovo je pitanje unutrašnje sigurnosti... Govorimo o mogućim grupama koje vode sabotažu", rekao je u litvanskom parlamentu bivši ministar odbrane Laurynas Kasčiunas.
Međutim, Muhametov je prošao neopaženo.
Iz Litvanije je put nastavio stopiranjem i taksijima kroz Latviju do Estonije, odakle je uhvatio trajekt za Finsku.
Sve ove četiri zemlje pripadaju Šengenskoj zoni EU, gdje ljudi obično ne moraju pokazivati pasoše ili lične karte pri prelasku granica.
'Prepoznat kao osumnjičeni'
Vlasti Finske odbile su njegov zahtjev za azil na osnovu toga što je putovao kroz drugu zemlju EU i da – prema pravilima Unije o azilu – azil treba tražiti u toj zemlji.
Suočen s mogućnošću deportacije u Litvaniju, pokušao je osporiti tu odluku pred Evropskim sudom za ljudska prava.
Muhametov se boji da bi ga Litvanija mogla vratiti u Rusiju, gdje bi se suočio s zatvorom zbog izbjegavanja služenja vojske i progonima zbog traženja azila u EU.
Aktivisti za ljudska prava kritikovali su pristup Litvanije prema azilu. U izvještaju Amnesty Internationala iz 2023. se navodi da je "mnogim ruskim i bjeloruskim državljanima odbijen azil" zbog zabrinutosti za nacionalnu sigurnost.
Iz Odjela za migracije Ministarstva unutrašnjih poslova rekli su Radiju Slobodna Evropa da neće razmatrati "moguće scenarije" Muhametovljevog slučaja, dodajući da "svaki stranac prisutan na teritoriji Republike Litvanije može podnijeti zahtjev za azil".
Kancelarija glavnog državnog tužioca Litvanije je rekla da je "strani državljanin koji ste naveli u vašem dopisu prepoznat kao osumnjičeni" i da će nove odluke biti donesene "tokom predistrage" i nakon što se prikupe dodatne informacije.
Ako bi Danil Muhametov bio vraćen u Rusiju, mogao bi biti zatvoren i jer je razgovarao za Current Time, budući da su ruske vlasti Radio Slobodna Evropa označile kao "nepoželjnu organizaciju", ali i zbog kritikovanja ruskog rata u Ukrajini.
Muhametov je rekao da je, kao 17-godišnjak koji je pratio početke invazije punog obima 2022. godine, bio užasnut time.
"Boljelo me je što nisam mogao ništa učiniti da to zaustavim", rekao je.
Njegova osjećanja prema ratu, čini se, s vremenom su se intenzivirala.
"Mogao bih pričati o onome što vidim, o tome kako brojni ljudi umiru i bivaju vraćeni u Rusiju u kovčezima", rekao je.
Ističe da vlasti prisiljavaju regrute da potpišu ugovore o stalnoj vojnoj službi. To im pravno omogućava konstantno slanje vojnog ljudstva u Ukrajinu.
Danil Muhametov naglašava da niko drugi nije bio uključen u njegovu odluku o napuštanju zemlje.