Ismijavana je kao "Koalicija onih koji čekaju".
"Koalicija voljnih", ad hoc savez uglavnom evropskih zemalja koje su obećale da će izraditi održiv sigurnosni plan za Ukrajinu nakon rata, mjesecima održava sastanke, ali s malo konkretnih rezultata.
Ipak, neki zvaničnici vjeruju da bi se situacija mogla promijeniti na sastanku grupe 4. septembra u Parizu.
"Očekujem da ćemo sutra ili ubrzo nakon toga imati jasniju sliku o tome šta možemo kolektivno ponuditi", izjavio je generalni sekretar NATO-a Mark Rutte u Briselu 3. septembra.
Njegove izjave podstakle su nova očekivanja u vezi s najnovijim razgovorima, posebno nakon nedavnih komentara američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je nagovijestio da bi Washington mogao učestvovati u pružanju sigurnosti Ukrajini nakon rata.
Međutim, Trumpovi komentari nisu sadržavali nikakve konkretne detalje – kao ni većina javnih izjava nakon dosadašnjih sastanaka "Koalicije voljnih", od kada je britanski premijer Keir Starmer u martu najavio njeno formiranje u Londonu.
Nepostojanje jasnih informacija i dalje umanjuje očekivanja.
Proces iza zatvorenih vrata
"Ne očekujem da će biti jasnoće", rekao je John Foreman, bivši britanski vojni ataše koji je učestvovao na nekim od prvih sastanaka Koalicije, za Radio Slobodna Evropa.
"Ne očekujem ni veliku najavu (sve je dosad bilo iza zatvorenih vrata), ali važno je da lideri tačno razumiju šta se nudi i kakvo je trenutno stanje", dodao je.
Osim redovnih sastanaka šefova država i vlada, Koalicija je održala niz detaljnih sesija planiranja sa visokim vojnim zvaničnicima, gdje se raspravljalo o tehničkim aspektima moguće misije u Ukrajini.
Od samog početka, plan je bio da Evropljani preuzmu glavni teret, pri čemu su Britanija i Francuska, a zatim i druge zemlje, obećale da će poslati neodređen broj vojnika na teren.
Međutim, ključni uslov je bio da se to može realizovati samo uz američku podršku, fokusiranu na logistiku, zračnu podršku i obavještajne podatke. Washington dugo nije pokazivao spremnost da se uključi – sve do nedavno.
Dana 3. septembra, Mark Rutte je izjavio da je došlo do "velikog pomaka" tokom telefonskog razgovora prije tri sedmice, uoči samita Donalda Trumpa s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na Aljasci prošlog mjeseca.
Govoreći s predsjednicom Evropske komisije Ursulom von der Leyen, francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i drugim liderima, Trump je, prema Rutteovim riječima, "najavio da želi učestvovati i biti dio sigurnosnih garancija".
Tri dana nakon razgovora na Aljasci, Trump je to javno naznačio tokom sastanka u Bijeloj kući s Rutteom, ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i evropskim liderima.
Trump je tada rekao da će evropske zemlje predstavljati "prvu liniju odbrane", ali da će Sjedinjene Američke Države biti uključene. Njegov izaslanik Steve Witkoff govorio je o garancijama "sličnim članu 5.", što je neprecizna referenca na klauzulu o međusobnoj odbrani iz NATO sporazuma.
'Uključivanje američkog predsjednika'
Hoće li komentari dobiti konkretnije obrise, zavisi i od toga da li će se predsjednik SAD-a Donald Trump pridružiti sastanku u Parizu putem video veze, kao i mnogi drugi učesnici. Portparol njemačke vlade rekao je 3. septembra u Berlinu da "se razmatra mogućnost uključivanja američkog predsjednika".
Kasnije je iz Jelisejske palate potvrđeno da je poziv zakazan za poslijepodne, nakon jutarnjih razgovora. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji će biti prisutan u Parizu, izjavio je: "Imamo signale iz Sjedinjenih Država da će pružiti podršku u pozadini."
Čak i ako se razjasne detalji, plan o sigurnosnim garancijama i dalje se suočava s brojnim preprekama. Planeri razmatraju šta učiniti nakon eventualnog primirja ili mirovnog sporazuma.
Sljedeći korak u diplomatskom procesu koji vodi Trump trebalo je da bude sastanak između Zelenskog i Putina. Međutim, pokušaji da se taj susret organizuje više puta su propali zbog Moskve.
U najnovijim izjavama 3. septembra, Putin je rekao da je sastanak sa Zelenskim "put bez cilja", ali je dodao da bi se mogli sastati u Moskvi. S obzirom na to da Rusija i dalje vodi punu invaziju na Ukrajinu, takva lokacija je za Zelenskog potpuno neprihvatljiva.
Zelenski je predložio neutralne lokacije poput Turske, te pozvao na dodatni pritisak na Putina, uključujući nove sankcije, kako bi ga se natjeralo na sastanak.
"Sutra ćemo pokušati stupiti u kontakt s predsjednikom Trumpom i razgovarati o tome", rekao je tokom posjete Danskoj, uoči razgovora u Parizu.
Mark Rutte je direktno povezao sastanak Zelenskog i Putina s pitanjem sigurnosnih garancija.
"Ako dođe do bilateralnog ili trilateralnog sastanka s Rusima, posebno između Zelenskog i Putina, jasno je da je tada od ključne važnosti imati definisane sigurnosne garancije", rekao je.
'Čelični dikobraz'
Sigurnosne garancije ne odnose se samo na raspoređivanje evropskih trupa u Ukrajini. Drugi važan element planova je jačanje vlastite vojne snage Ukrajine.
John Foreman, bivši britanski vojni ataše u Moskvi u vrijeme početka ruske invazije 2022. godine, smatra da je to područje u kojem je postignut veći napredak.
"Sve je jasnije da će svaki trajan mir zahtijevati snažnu Ukrajinu i jaku ukrajinsku vojsku, da će evropska podrška morati biti dugoročna, te da Ukrajina vjerovatno ne može računati da će saveznici automatski reagovati ako Rusija ponovo napadne", rekao je.
Evropski lideri snažno zagovaraju kontinuiranu vojnu podršku Kijevu. Ursula von der Leyen je nedavno izjavila da bi Ukrajina mogla postati "čelični dikobraz", neprobavljiv za buduće agresore.
Ovakav pristup ima i političku prednost – izbjegava rizik da evropske trupe budu direktno izložene napadima, pa bi mogao postati preferirani model za mnoge članice "Koalicije voljnih".