Nakon godina ruskih napada dronovima i raketama, gomile razbijenog betona postale su ogroman problem u Ukrajini.

"Ne možete to samo baciti na deponiju, ne možete to ignorisati, ne možete to ni koristiti za popunjavanje rupa jer nema toliko rupa koje treba ispopuniti", rekao je Leon Black za Radio Slobodna Evropa.

Black, stručnjak za infrastrukturne materijale sa Univerziteta u Leedsu, jedan je od vodećih ljudi projekta S3RoU (sigurna, održiva i brza obnova Ukrajine), inicijative koju vode britanski, ukrajinski i holandski inženjeri s ciljem pretvaranja ratnih ruševina u sirovinu za gradnju.

"Prije ruske invazije, reciklaža nije bila u fokusu", ističe Black, navodeći da Ukrajina ima obilne zalihe kamena i minerala koji se koriste u proizvodnji betona.

"Sukob je jasno pokazao da jednostavno ima previše ruševina da bi ih mogli zakopati na deponijama ili koristiti za niskokvalitetne primjene", navodi.

Projekat S3RoU koristi novu tehnologiju koja drobi ruševine od betona, zatim ih "odvaja" i zagrijava, a potom iz njih dobija osnovne sirovine: šljunak, pijesak i cement.

Ovaj zaglušujući mehanički proces može se uporediti s razlaganjem torte na brašno, šećer i jaja – od kojih se može ispeći novi desert.

Osnivači projekta tvrde da će dobiveni agregat biti 30 posto jeftiniji od mješavine s novim cementom. Black kaže da je reciklirani materijal pogodan za većinu građevinskih namjena.

Razbijanje ruševina oslobađa samo djelić ugljen-dioksida u poređenju s klasičnom proizvodnjom cementa, koja je odgovorna za zapanjujućih "osam posto svih emisija gasova staklene bašte" koje proizvodi čovječanstvo.

Konačni cilj projekta S3RoU je razviti potpuno mobilne, kamionima montirane stanice za odvajanje betona, koje bi se mogle transportovati širom Ukrajine i pretvarati ruševine u cement.

Jedno takvo postrojenje stiglo je u Ukrajinu ovog ljeta i trenutno se provodi testna faza nedaleko od Kijeva.

U planu je proizvodnja i promotivnih materijala, poput betonskih ploča izrađenih od recikliranih ruševina i s QR kodovima koji promovišu projekat.

Postane li reciklaža ruševina praksa velikih razmjera u Ukrajini, jedna od glavnih prijetnji bit će azbest, koji je raspršen u mnogim razorenim objektima.

Ovaj kancerogeni materijal zabranjen je u gradnji u EU od 2005. godine, ali je u Ukrajini zabranjen tek 2022. i još je čest širom zemlje.

Black kaže da je razvijan ručni detektor azbesta koji je izgledao obećavajuće, ali da je kompanija koja stoji iza njega na kraju obustavila projekat.

"Dakle, vraćamo se na početak u smislu kako se nositi s tim", kaže on.

Oleksii Huniak jedan je od ukrajinskih akademika koji radi na ovom britanskom projektu.

Njegov vlastiti dom u Lavovu bio je skoro sravnjen sa zemljom kada je ruska raketa pogodila četvrt u kojoj živi, raznijevši prozore njegovog stana.

Kaže da će projekat ovakve reciklaže "doprinijeti sigurnom i brzom oporavku Ukrajine tako što će nam pomoći da pretvorimo ostatke rušenja u resurse za otpornu obnovu".