Imenovanje Luigija Bianca za apostolskog nuncija u Sloveniji i apostolskog delegata za Kosovo dočekano s radošću u Prizrensko-prištinska biskupija, navela je Biskupija Kosova.

Ovo imenovanje izvršio je papa Lav XIV 20. maja, samo 12 dana nakon što je preuzeo vodstvo Svete Stolice u Vatikanu, poslije smrti pape Franje 25. aprila ove godine.

Don Shan Zefi (Šan), vikar Biskupije Kosova, kaže da se imenovanje novog apostolskog delegata za Kosovo dogodilo u vrlo kratkom vremenu nakon izbora novog pape te da to predstavlja dobar znak za zemlju.

"... Jer se i ovaj papa, odmah na početku svog pontifikata, bavi pitanjem Kosova. Zato je i imenovao ovog delegata za Kosovo, koji ima sjedište u Ljubljani", rekao je don Shan Zefi za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Međutim, uloga Luigija Bianca u Sloveniji i na Kosovu nije u potpunosti ista.

Apostolski nuncij je najviši diplomatski predstavnik Vatikana u nekoj državi, slično kao ambasadori drugih zemalja, i ujedno predstavnik pape pri lokalnoj katoličkoj crkvi.

S druge strane, prema ranijim pojašnjenjima Vatikana, misija jednog apostolskog delegata "nije diplomatske prirode, već odgovara potrebi da se na odgovarajući način ispune pastoralne potrebe katoličkih vjernika".

Vatikan je prvi put imenovao apostolskog delegata za Kosovo u februaru 2011. godine. Imenovao ga je papa Benedikt XVI.

Razlog zašto Vatikan ne imenuje nuncija za Kosovo, već samo apostolskog delegata, jeste taj što Sveta Stolica još formalno nije priznala Kosovo kao državu.

Kosovo je proglasilo nezavisnost 17. februara 2008. godine, a prema podacima Ministarstva vanjskih poslova i dijaspore Kosova, zemlju je do danas priznalo 119 država.

Radio Slobodna Evropa obratila se Svetoj Stolici za komentar u vezi sa mogućim razmatranjem formalnog priznanja nezavisnosti Kosova, kao i da bi se saznalo šta su glavne prepreke ili razlozi koji utiču na taj proces.

Do trenutka objavljivanja ovog članka, odgovor nije uslijedio.

Nepriznavanje Kosova od Vatikana kao složeno pitanje

Aktuelne i bivše diplomate na Kosovu, kao i Biskupija Kosova, pitanje nepriznavanja Kosova od Svete Stolice smatraju složenim pitanjem.

Vehbi Miftari, šef Specijalne misije Kosova pri Svetoj Stolici, kaže da su odnosi između Kosova i Vatikana "ušli u novu i dinamičnu fazu".

Prema njegovim riječima, intenziviranje političkih odnosa, uspostava Stalne misije Kosova u Vatikanu (2023. godine), produbljivanje kulturnih veza i zajednička posvećenost promociji kulturnih vrijednosti i ljudskih sloboda svjedoče o priznavanju demokratske stvarnosti Kosova i daljem približavanju odnosa između dviju strana.

Međutim, on govori i o preprekama formalnom priznanju Kosova od Svete Stolice.

"Moramo imati na umu da su, pored političkih odnosa, ekumenski dijalog, proces integracije u Evropsku uniju i politički dijalog između Kosova i Srbije podjednako važni za Svetu Stolicu", kaže Miftari za RSE.

Don Shan Zefi naglašava da Sveta Stolica pažljivo prati dijalog o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije, koji od 2011. godine traje uz posredovanje EU.

"Što prije bude na vidiku njegov kraj, prije će Sveta Stolica priznati Kosovo. To je moje mišljenje. Zato što je ovaj proces međusobnog priznavanja između Kosova i Srbije počeo, zbog čega se možda čeka ili oklijeva [od strane Svete Stolice] dok se jasno ne vidi da će biti postignut mirovni sporazum između dvije države", smatra don Shan Zefi.

Don Shan Zefi je također među onima koji procjenjuju da je jedna od glavnih prepreka priznavanju Kosova od Svete Stolice ekumenizam, odnosno međucrkveni dijalog za pomirenje između kršćanskih crkava: rimokatoličke, pravoslavne i protestantske.

Podjela katoličke i pravoslavne crkve dogodila se prije oko deset vijekova, dok se protestantska crkva odvojila od katoličke crkve u 16. vijeku. Ekumenizam je konačno dobio zamah u drugoj polovini 20. vijeka i traje i danas.

Na konstataciju da se Ruska pravoslavna crkva i Srpska pravoslavna crkva protive nezavisnosti Kosova, don Shan Zefi procjenjuje da Sveta Stolica uzima u obzir svu svjetsku politiku i da može imati svoje rezerve prema priznavanju Kosova kao države.

"Naravno, sa pravoslavne strane postoje prigovori da Kosovo ne treba priznati ili da je još rano za njegovo priznanje. Očekuje se, sa diplomatske tačke gledišta, da Srbija treba da prizna Kosovo, da ima odnose sa Kosovom, a zatim da intervenira", kaže don Shan Zefi.

Sličnog mišljenja je i publicista Engjell Koliqi (Enđel Kolići), koji je živio u Italiji dvije decenije od 1990. godine i nekoliko godina bio novinar za Radio Vatikan.

On kaže da Vatikan zna realnost Kosova, a dokaz za to je stalna komunikacija koju Sveta Stolica ima sa institucionalnim liderima zemlje.

Koliqi izražava uvjerenje da je trenutni nedostatak formalnog pravnog priznanja Kosova povezan sa izbjegavanjem posljedica od Vatikana u ekumenskom dijalogu.

"U toku je međucrkveni dijalog radi ujedinjenja kršćana, a ovim priznanjem [Kosova od Vatikana], srpski i ruski pravoslavci bi bili bijesni i sve bi propalo", naglašava Koliqi u pisanom odgovoru Radiju Slobodna Evropa.

Albert Prenkaj, bivši ambasador u Rimu od 2008. do 2012. godine i bivši politički direktor Ministarstva vanjskih poslova Kosova u periodu 2013. – 2022., također vidi ekumenski dijalog kao jedan od uzroka nepriznavanja Kosova od Vatikana.

On kaže da je u prvim komunikacijama između Vatikana i Kosova ovom drugom rečeno da Vatikan priznaje samo zemlje koje su članice Ujedinjenih nacija.

"Kosovo još nije član UN-a. U međuvremenu, Srpska pravoslavna crkva ili Beogradska patrijaršija su uvijek problem tokom ovog putovanja. Dakle, znamo kakav stav Srpska pravoslavna crkva, ali i država Srbija, ima prema Kosovu", rekao je Prenkaj.

Srbija se protivi nezavisnosti Kosova i smatra ga dijelom svoje teritorije, čak i prema vlastitom Ustavu. U tom kontekstu, srpska država je imala i nastavlja da ima podršku Ruske Federacije.

Međutim, prema Prenkaju, Kosovo je kontinuirano insistiralo na priznanju od Svete Stolice, iznoseći svoje argumente.

Prvi argument, prema njegovim riječima, politički je: da je Kosovo nova realnost i da je njegova državnost u korist sigurnosti i održivog mira na Balkanu.

Drugi argument je da je Kosovo proglasilo državnost na principu samoopredjeljenja, u skladu sa međunarodnim pravom.

Treći argument, kako Prenkaj kaže, jeste da su države koje su priznale Kosovo to učinile na osnovu prva dva argumenta i, u tom kontekstu, Kosovo također traži priznanje od Vatikana.

Kako kosovske institucije gledaju na odnose s Vatikanom?

U kabinetu kosovske predsjednice Vjose Osmani kažu da se odnosi Kosova i Svete Stolice "kontinuirano intenziviraju".

"Kosovo i Sveta Stolica imaju veoma dobre odnose, koji se kontinuirano intenziviraju", saopćeno je iz kabineta kosovske predsjednice u pisanom odgovoru RSE.

Dodaju da se "zahvaljujući posvećenosti predsjednice Osmani i brizi pokojnog pape Franje, kao i Državnog sekretarijata Svete Stolice, odnosi produbljuju".

Kao rezultat ove posvećenosti, u januaru 2023. godine, Kosovo i Vatikan su se suglasili da podignu odnose na još viši nivo, a Osmani je dekretom uspostavila Specijalnu misiju Kosova pri Vatikanu.

Miftari, koji je na čelu Specijalne misije Kosova pri Svetoj Stolici, kaže da je od osnivanja ove misije Kosovo stalno prisutno u Vatikanu, "stvarajući odnos povjerenja i partnerstva sa Svetom Stolicom, utičući na suradnju da se proširi ne samo na politički nivo, već i na kulturni i društveni nivo".

Ima li ikakvih znakova konačnog priznanja od Vatikana?

U kabinetu predsjednice dodaju da Osmani "nastavlja svoju posvećenost daljem produbljivanju odnosa dok Vatikan ne prizna Kosovo i ne uspostavi pune diplomatske odnose".

Međutim, nisu komentirali postoji li neki konkretan signal za eventualno priznanje Kosova od Vatikana u bliskoj budućnosti.

S druge strane, Specijalna misija Kosova pri Svetoj Stolici ocjenjuje da "kontinuirano zbližavanje" između Kosova i Vatikana doprinosi cilju dobivanja formalnog priznanja od Vatikana.

"Produbljivanje političkih odnosa i kulturne i društvene suradnje, stalno prisustvo Kosova u Svetoj Stolici kroz njegovu misiju u Vatikanu, briga koju je država Vatikan pokazala prema političkoj i demografskoj stvarnosti na Kosovu, otvoreni i duboki dijalog i spremnost kosovskih institucija da odnose s Vatikanom tretiraju kao prioritet vanjske politike doprinose ovom cilju", rekao je Miftari za RSE.

Kako je započela komunikacija s Vatikanom?

Prvi kontakti političkih lidera Kosova s Vatikanom započeli su početkom 1990-ih godina.

Tadašnji lider Demokratskog saveza Kosova i kasnije kosovski predsjednik Kosova, Ibrahim Rugova, sastao se s papom Ivanom Pavlom II 1993. godine. To je bio prvi put da je Sveta Stolica primila političkog lidera s Kosova u privatnu audijenciju kod pape.

Rugova je bio poznat kao vođa mirnog otpora kosovskih Albanaca 1990-ih, kada je tadašnji srpski režim, predvođen Slobodanom Miloševićem, ugušio autonomiju Kosova unutar bivše Jugoslavije, uspostavljajući vlast nasilnim putem.

Rugova se sastao s papom Ivanom Pavlom II tokom rata na Kosovu 1999. godine, ali i nakon njegovog završetka.

U aprilu 2005. godine umro je papa Ivan Pavao II, a u januaru 2006. godine umro je Ibrahim Rugova, tadašnji predsjednik Kosova.

U februaru 2008. godine, nasljednik pape Ivana Pavla II, papa Benedikt XVI, primio je u privatnu audijenciju tadašnjeg predsjednika Kosova, Fatmira Sejdiua. Sastanak se održao dvije sedmice prije nego što je Kosovo proglasilo nezavisnost, 17. februara 2008. godine.

Prenkaj je podsjetio da je na dan kada je Kosovo proglasilo nezavisnost, Federico Lombardi, tadašnji portparol Svete Stolice, kroz izjavu za javnost implicirao da Vatikan priznaje novu realnost i da poziva političke lidere Kosova i Srbije "da pokažu razboritost i suzdržanost", kako bi "stvorili pretpostavku za budućnost poštovanja, pomirenja i suradnje".

"Kosovo je to u to vrijeme shvatilo kao implicitno priznanje od Vatikana, što znači da priznaje novu realnost, ali u duhu sistema vrijednosti Svete Stolice i Vatikana, potiče dijalog [između Kosova i Srbije]", kaže Prenkaj.

Don Shan Zefi ocjenjuje da, međutim, vrijeme kada je bivši kosovski predsjednik Ibrahim Rugova imao kontakte s papom Ivanom Pavlom II označava najbolji period komunikacije između Kosova i Vatikana.

"Postojalo je veliko suosjećanje prema nama. Od pape Ivana Pavla II, to suosjećanje kao da je izblijedilo. To nije moć koju smo imali u to vrijeme, s papom Ivanom Pavlom II, jer smo se tada svi mi koji smo bili ovdje, kao Albanci na Kosovu, pomjerili i zaista smo vidjeli da su vrata uvijek bila otvorena", rekao je on.

Naglašava da Kosovo i dalje traže od Svete Stolice da formalno prizna Kosovo kao državu. Međutim, prema njegovim riječima, ovaj cilj zahtijeva angažiranje svih faktora s Kosova, posebno institucionalnih.

Katolička crkva Kosova, koja je prije rata 1999. godine bila dio Katoličke biskupije Skoplja i Prizrena, odvojena je od jurisdikcije ove biskupije 2000. godine, postavši Apostolska administracija Prizrena. Od maja 2019. godine uzdignuta je na rang nove Prizrensko-prištinske biskupije.

Šta treba uraditi?

"Pozovimo svetog oca da dođe na Kosovo", kaže don Shan Zefi i dodaje da bi kosovske institucije, zajedno s kosovskom katoličkom crkvom trebali podnijeti zahtjev da papa posjeti Kosovo.

On vjeruje da je sadašnji papa također advokat i da će bolje razumjeti pravo Kosova.

"Nema diskusije, jer će čak i ovaj papa - posebno ovaj papa sada, kao pravnik - razumjeti da je Kosovu potrebna i formalnost pravnog priznanja, jer je u neformalnom smislu Sveta Stolica priznala Kosovo", naglašava don Shan Zefi.

Prenkaj je suglasan da bi poziv kosovskih institucija papi Lavu za takozvanu pastirsku posjetu bio pravi potez.

Ali, Kosovo u ovom slučaju mora ispuniti tri uvjeta: da se država složi, da najveća vjerska zajednica u zemlji (u ovom slučaju, Islamska zajednica Kosova) dozvoli te da nema primjedbi od bilo koje druge vjerske zajednice.

Sadašnji šef Islamske zajednice Kosova, Naim Ternava, sastao se s papom Franjom 2014. godine, tokom njegove posjete Albaniji. Zahvalio je papi na njegovom i vatikanskom doprinosu i brizi za Kosovo.

Prenkaj procjenjuje da bi samo prvi uvjer mogao biti problematičan, traženje suglasnosti za eventualnu "pastirsku posjetu" pape, jer Vatikan još ne priznaje Kosovo kao državu.

"Mislim da su komunikacije Svete Stolice specifične od države do države i mislim da će ovo pravilo biti prekoračeno. Vjerujem da će to biti slučaj u budućoj pastirskoj posjeti [pape Lava], ali na tome moraju insistirati i institucije Kosova i religije koje su na Kosovu", ocijenio je Prenkaj.

Prema njegovim riječima, Kosovo bi trebalo težiti formalnom priznanju od Vatikana kroz konkordat potpisan sa Svetom Stolicom.

Konkordat je međunarodni sporazum između Svete Stolice i druge države, koji regulira pravne odnose između Katoličke crkve i države u kojoj ona djeluje.

On kaže da Kosovo i Sveta Stolica razgovarali o ideji konkordata još tokom 2017–2018. godine.

Ideju o potpisivanju konkordata između Kosova i Svete Stolice, kao uvjet za dobivanje priznanja, spominje i Don Shan Zefi.

"Možda bi i ovdje trebalo napraviti konkordat, jer mi kao zajednica, kao Katolička crkva, još nemamo svoj pravni subjektivitet. Dakle, to se još mora uraditi. To jest, zakoni o vjerskim zajednicama nisu odobreni, stavovi vjerskih zajednica nisu poznati. Mnogo toga treba razjasniti prije nego što Vatikan prizna Kosovo", naglašava don Shan Zefi.

On i Prenkaj izražavaju mišljenje da bi eventualno priznanje Kosova od Svete Stolice u velikoj mjeri olakšalo proces dobivanja priznanja od pet zemalja EU koje još nisu priznale Kosovo (Španija, Slovačka, Grčka, Kipar, Rumunija).

Također, prema njihovim riječima, ovo priznanje bi stimuliralo i otvorilo put priznanju od većine zemalja Latinske Amerike, koje još nisu priznale Kosovo.

Ranije je mogućnost posjete Kosovu najavio sada pokojni papa Franja, koji to nije mogao ostvariti iz zdravstvenih razloga.

Poziv za posjetu Kosovu ranije su uputili institucionalni lideri, i papi Franji i papi Benediktu XVI.

Do sada nijedan papa nije posjetio Kosovo.