Može li doći u pitanje misija OEBS-a na Kosovu?

Tim Guldimann, Šef misije OEBS-a na Kosovu

Šef misije OEBS-a na Kosovu Tim Guldiman izrazio je zabrinutost povodom činjenice da bi Rusija i Srbija upotrebom veta mogle sprečiti nastavak te misije naredne godine. Odluka o nastavku misije će biti doneta do kraja godine.
Predstavnici misije OEBS-a na Kosovu izrazili su zabrinutost povodom najave da bi Rusija i Srbija mogle staviti veto na nastavak ove misije, u slučaju nezavisnosti Kosova. Šef misije Tim Guldiman izjavio je da se takvom odlukom može sprečiti nastavak misije Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju naredne godine. Guldiman je izrazio žaljenje zbog ruskih i srpskih pretnji, podsećajući da je uloga OEBS-a da brani prava i Srba na Kosovu.
Portparol misije OEBS-a Sven Lindolm kaže da nema nikakve odluke, te da se narednog meseca očekuju pregovori između zemalja članica kako ne bi došlo do upotrebe veta:

“Za nastavak svake misije OEBS-a svake godine se odlučuje, što konkretno znači do kraja ove godine."
Lindolm je dodao da se nastavak misija postiže konsenzusom 56 zemalja članica:

“Još uvek nije jasno kakva će biti odluka ali to će se znati sledećeg meseca."
Najveće žrtve takvih poteza zvaničnog Beograda, ako oni uslede, biće Srbi sa Kosova...
Šef misije OEBS-a Tim Guldiman izjavio je u Briselu, tokom izlaganja u Centru za evropsku politiku, da misija OEBS-a neće imati budućnost na Kosovu ako bi, zbog proglašenja nezavisnosti Kosova, Rusija i Srbija takav čin osporile. Komentarišući mogućnosti o tome kako će se delovati u slučaju da se Rusija i Srbija izjasne protiv nastavka misije na Kosovu, portparol Lindholm je kazao da se ne može špekulisati o eventualnim posledicama takve situacije:
“Ne mogu špekulisati šta će biti, ali znamo da je za odluku potreban konsenzus kako bi se produžio mandat misiji.”

Misija OEBS-a na Kosovu je deo administracije Ujedinjenih nacija od 1999. godine.OEBS rukovodi UNMIK-ovim Odsekom za demokratizaciju, što znači da ima ulogu u izgradnji demokratskih institucija, organizaciji izbora, u oblasti bezbednosti OEBS podržava obrazovanje budućih pripadnika Kosovske policijske sužbe, a ima ulogu i u zaštiti ljudskih prava. Zvaničnici OEBS-a kažu da će se do kraja godine znati kakva će biti budućnost misije.

Nepredvidiva odluka Beograda

Martin Nesirsky, portparol Misije OEBS-a u Beču, kaže za naš program da sa ambasadorom Guldimannom nije razgovarao o ovome i da ne može komentarisati njegovu izjavu, a na pitanje da li on sam ima indicije da bi Srbija i Rusije mogle staviti veto na produženje misije OEBS-a na Kosovo, ako dođe do deklaracije o nezavisnosti, odgovara:
“Zaista ne. Očigledno u diplomatskim krugovima i izvan njih, u medijima, pominju se svi mogući scenariji, ali mislim da ne bi bilo korektno komentarisati poglede bilo koje delegacije u ovom trenutku dok traju intenzivni pregovori, u kojima mi, i ne učestvujemo, s obzirom na to da pregovori o statusu nemaju ništa sa OEBS-om”.
Dinka Živalj, portparol Misije OEBS-a u Srbiji nije želela da komentariše bilo kakve hipotetičke situacije, ali je pojasnila za naš program da se sve odluke Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju donose saglasnošću svih članica ove organizacije:
“Odluke o produženju mandata bilo koje misije donose se Stalnom savetu OEBS-a u Beču. Taj savet čine predstavnici svih zemalja članica i odluke se moraju doneti konsenzusom svih 56 zemalja članica. Sve zemlje se moraju složiti, konsenzus je osnovno pravilo OEBS-a.”
Tanja Miščević, šefica Kancelarije Vlade Srbije za pridruživanje Evropskoj uniji, upitana da li bi Srbija, u odgovoru na eventualno proglašenje nezavisnosti Kosova i seriju priznanja koja bi usledila mogla da otežava misiju međunarodnih organizacija i da otežava komunikaciju za Zapadom, kaže da je na to pitanje u ovom trenutku teško odgovoriti s obzirom da ministarstva prave akcioni plan postupanja u takvoj situaciji, o čemu će se u četvrtak na sednici vlade razgovarati:
“Zato i ne mogu da budem vrlo precizna oko toga kakva bi, ako dođe do jednostranog priznanja, bila reakcija Srbije kao države. Ono što mene naročito zanima je kakav bi bio odnos, u tom slučaju, prema EU, prema državama članicama EU koje takvo jednostrano priznanje i sami jednostrano priznaju.”
Da li bi se Vlada Srbije mogla opredeliti za ovakvo antagonističko pozicionisanje prema međunarodnoj zajednici i njenim organizacijama, ukoliko bi Kosovo proglasilo nezavisnost, u nastojanju da pokaže da uprkos tome raspolaže pravom na suverenitet nad Kosovom? Koja je verovatnoća da se Beograd opredeli da igra ovakve međunarodne igre, i ako bi se za njih odlučio, kakve posledice bi Srbija imala? Na ovo pitanje za naš program odgovara i Milan Nikolić, analitičar iz Centra za proučavanje alternativa:
“Imamo više emocionalnu reakciju nego racionalno političku reakciju. Postoje te mogućnosti a u okviru toga i ova mogućnost sa OEBS-om, da se ovoj sadašnjoj ekipi može uskratiti, ili usloviti na neki način, podrška. To bi sigurno donelo više loših posledica Srbiji nego bilo kome drugome – pre svega mislim na kosovske Srbe.”
Nažalost, ne radi se samo o indicijama već o sasvim jasnim pokazateljima da bi Srbija i Rusija i na ovaj način mogle da odgovore na proglašenje nezavisnosti Kosova, kaže Jelena Milić iz Foruma za međunarodne odnose:
“Meni ova najava Tima Guldimana nije ni paranoična ni, na žalost, nerealistična. Najveće žrtve takvih poteza zvaničnog Beograda, ako oni uslede, biće Srbi sa Kosova.”
A o odluci vlade Srbije da ne govori o svojoj spoljnoj politici dok pregovori traju i prepuštanju da ministarstva formulišu akcione planove, a da građani o njima ništa ne znaju, Jelena Milić kaže da je to samo donekle prihvatljivo, ali da je refleks arhaične škole mišljenja i delanja:
“To je neka stara pregovaračka škola na nivou IX veka i Berlinskog kongresa. Mislim da u XXI veku, kada poruke kakav će biti konačan ishod već stižu sa svih strana, srpska javnost zaslužuje da zna šta će srpska vlast u tom slučaju preduzeti. Verovali ili ne u tom smislu bih se složila i sa Tomislavom Nikolićem koji smatra da to ministarstva ne mogu da rade sama već bi trebalo da se i Skupština pita o tome.”