Sažetak
- Narednik Oleksandr Dušakov, baletni plesač, bori se protiv ruske invazije.
- Kaže da mu trening i boravak u šumi pomažu da preživi.
- Tvrdi da mu je iskustvo profesionalnog plesača pomoglo i u borbi.
Balet je bio njegov život – prije rata. Sada je narednik Oleksandr Dušakov izviđač u postrojbi ukrajinske Nacionalne garde koja je trenutačno raspoređena blizu ratne zone na istoku Ukrajine.
"Bio sam baletni plesač. Zapravo, formalno to i dalje jesam. Time se bavim od djetinjstva, to je obiteljski posao", rekao je Dušakov za Radio Slobodna Europa (RSE) u šumi nedaleko od Kupjanska, grada u Harkivskoj oblasti koji je pod pritiskom ruskih snaga dok se bliži četvrta godišnjica sveobuhvatne invazije Moskve.
"Moji djed i baka su plesali. I moja bi majka plesala, ali imala je slab vid, a budući da tada nije bilo kontaktnih leća, postala je korepetitorica... I ona je balerina. Moja supruga je također balerina, kao i moja kći", rekao je Dušakov.
Ovaj 41-ogodišnjak jedan je od stotina tisuća Ukrajinaca iz raznih profesija i društvenih slojeva koji dragovoljno služe vojsku otkako su ruske trupe pred zoru 24. veljače 2022. prešle granicu i postojeću liniju razdvajanja u istočnom Donbasu.
Tog je jutra bio u Parizu na nastupu, nakon što je stigao tek dan prije – i bio je budan cijelu noć brinući se za svoju obitelj u Kijevu.
"Sjećam se njihovih prvih poruka. Bilo je jako zastrašujuće, jer gledati rat izdaleka još je teže", kaže.
'Nisam mogao samo sjediti'
Njegova supruga i kći kasnije su otišle u Vilnius, a on se vratio u Kijev u ožujku, kad su ukrajinske snage počele potiskivati rusku vojsku s prilaza glavnom gradu – rušeći Putinova očekivanja brze pobjede i postavljajući temelje za dugotrajan rat.
Dušakov i njegova supruga.
Najprije je otišao u vojni ured, gdje su "uzeli moje podatke i rekli da će me kontaktirati. Međutim, nikad me nisu nazvali", rekao je.
"Nisam mogao samo sjediti – počeo sam volontirati, raščišćavati ruševine nakon napada. Ubrzo se kazalište ponovno otvorilo i vratio sam se svojoj profesiji", kao plesač u Gradskom akademskom kazalištu opere i baleta za djecu i mlade u Kijevu.
Istodobno, pridružio se jednoj od civilnih postrojbi Teritorijalne obrane osnovanih nakon početka invazije – i do proljeća 2023. prešao je u vojsku, u postrojbu Nacionalne garde smještenu blizu područja "gdje cijeli život berem gljive".
"Prošao sam nekoliko obuka, a na jesen je naša brigada otišla u borbu" u šumu na granici između Luganske i Donjecke oblasti u Donbasu, rekao je za RSE. "Tamo sam proveo devet mjeseci."
'Snaga adrenalina'
Prvi tjedni i mjeseci bili su teški za Dušakova, koji nikada prije invazije nije nosio oružje.
To je bio težak "period prilagodbe na bojištu za borca koji nikad prije nije ratovao". Ali, kako kaže, hrabrost je crpio iz šume, koju "obožava" od djetinjstva.
"U trenucima psihološkog sloma, kad se činilo da je sve gotovo, šuma bi me digla", ističe. "Doživljavam je kao živo biće. Govorila bi mi kada i kamo da idem, kada ne. I dokaz da sam u pravu je to što sam još uvijek živ."
Na pitanje je li mu plesna obuka pomogla u ratu, odgovara: "Naravno".
Dušakov na kazališnoj sceni prije rata.
"Koordinacija, sposobnost da u pravom trenutku upotrijebiš pravu količinu snage. I još jedna važna stvar – kao umjetnik, znam snagu adrenalina", kaže.
"Jer kada izađete na pozornicu u trenucima kada ste jako nervozni – adrenalin se aktivira."
Oleksandr Dušakov na frontu
Također svoju preživljavanje pripisuje dobroj vojnoj obuci – što je u Ukrajini ponekad teško dobiti, jer su mnogi iskusni instruktori poginuli ili se bore na prvoj liniji – i sreći.
"Imao sam sreće što sam preživio prvi tjedan, dva tjedna, tri tjedna", rekao je.
Neki njegovi suborci nisu imali toliko sreće.
Dušakov nije iznosio pojedinosti o poginulima ili ranjenima u svojoj postrojbi, a Kijev ne objavljuje službene podatke o gubicima.
No, Centar za strateške i međunarodne studije procijenio je u lipnju da je od veljače 2022. poginulo između 60.000 i 100.000 ukrajinskih vojnika.
'Jaki, lijepi ljudi umiru'
Dušakov priča kako se donekle naviknuo na smrt oko sebe – i da ga to uznemirava.
"Ima ljudi koji to jako teško podnose, a ima o onih koji te ljute jer ih uopće nije briga", kaže za RSE. "Osobno, u jednom sam trenutku osjetio kao da mi se taj prekidač preokrenuo, zbog čega mi je bilo neugodno."
"Naravno, tragedija je kad jaki, lijepi ljudi umiru", dodaje. "Ali dio mene se već pomirio s činjenicom da je ovo rat, a u ratu ljudi ginu. I nitko nije imun na to."
Kada rat završi Dušakov bi se volio vratiti svojoj baletnoj karijeri, ali ističe "da se cilj još ne nazire".
"Kad sam se pridružio vojsci, svi smo živjeli u nadi da će rat uskoro završiti. Ali što više vremena prolazi, to više shvaćam da je to jednadžba s mnogo nepoznanica. I već sam u godinama u kojima se u mojoj profesiji može ići u mirovinu", rekao je.
"Baletom se bavim od djetinjstva. To mi je u krvi", dodaje. "Ali, proći će još neko vrijeme, pa će mi i vojska uvelike biti u krvi."
Priredio: Zvjezdan Živković