Suočena sa oskudnim resursima, nedostatnom političkom podrškom i manjkom informacija o masovnim grobnicama, tri decenije nakon rata Bosna i Hercegovina i dalje traga za oko 7.580 nestalih, dok raste nezadovoljstvo porodica koje traže brže ekshumacije i identifikacije.
Nura Begović ukopala je 2019. brata Adila Suljića, koji je u ljeto 1995. ubijen u genocidu u Srebrenici. On je identificiran više od deceniju nakon što su njegovi posmrtni ostaci pronađeni u masovnoj grobnici.
"Kad su javili da je identificiran, tad su nam i rekli kad je ekshumiran. To je bolno, jer majka nije dočekala da ga ukopa", kaže ona za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Nura Begović na mezaru brata Adila Suljića u Memorijalnom centru u Potočarima.
Šta je razlog?
Prema zvaničnim podacima, u proteklom ratu u BiH nestalo je oko 32.000 osoba. Do danas ih je pronađeno gotovo 80 posto, u ekshumacijama 1.000 masovnih i pojedinačnih grobnica.
Najveći broj žrtava identificiran je na osnovu usporedbe DNK uzoraka iz kostiju i krvi njihovih srodnika.
U Institutu za nestale osobe BiH, ustanovi nadležnoj za pronalazak žrtva, ističu da identifikacija nije jednostavan proces, ali da u većini slučajeva traje nekoliko mjeseci.
Izuzetak su, uglavnom, situacije u kojima porodice žele sačekati sa identifikacijom, čekajući da bude pronađeno više posmrtnih ostataka žrtava.
"Nerijetko to bude jedna ili dvije pronađene kosti, pa ljudi ne žele da identifikuju dok ne bude pronađen veći dio skeleta. Razumijemo da je bolno da jednoj ili dvjema kostima daju ime, od ukupno 206, koliko ima odrasli skelet. Zbog toga se to zna odužiti i imamo posmrtne ostatke decenijama", kaže glasnogovornica Instituta Emza Fazlić.
Kao drugi razlog kašnjenja identifikacije, te dugogodišnjeg zadržavanja posmrtnih ostataka u mrtvačnicama, navodi u slučajevima kada to nije moguće uraditi DNK metodom, odnosno kada DNK profil nije naišao na podudaranja sa uzorcima porodica nestalih osoba.
Pročitajte i ovo:
Da li smo zaista sahranili oca ili nekog drugog? Decenije bez smiraja'Umrijet ću, neću ga ukopati': 570 žena Srebrenice preminulo da nisu našle svoje'Porodice umorne od čekanja'
Tri decenije od rata, u Foči na jugoistoku BiH traga se za oko 600 soba, a među njima je i brat Midhete Kaloper-Oruli, koji je ubijen 1992. godine.
Kao predstavnica Udruženja porodica žrtava rata "Foča 92–95", Kaloper-Oruli je jedna od članica savjetodavnog odbora u Institutu za nestale osobe BiH i ističe da dugotrajne identifikacije porodice često navode na razmišljanje da "nešto ne štima i da ima opstrukcija".
"Zamislite da znate da su posmrtni ostaci negdje u tim mrtvačnicama. Imamo slučaj u Foči, gdje je osoba pronađena prije sedam-osam godina i do danas nije završena identifikacija i majci nisu predati posmrtni ostaci", kaže ona za RSE.
Ističe da je porodicama jasno da BiH nema resurse ni dovoljno novca za očekivane rezultate, ali da su umorne od 30-godišnjeg čekanja.
"Ne smijemo stati i moramo tražiti odgovore zašto identifikacija traje ovako dugo. Mislim na posmrtne ostatke koji su pronađeni, ali taj famozni papir treba čekati osam devet godina da kažu da to je on", naglasila je.
Kakve su procedure?
Pročitajte i ovo: Bubnjevi Srebrenice: Strip o genociduInstitut za traženje nestalih osoba u BiH formiran je 2005., a njegovi osnovači su Vijeće ministara BiH i Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) osnovana je 1996. godine s ciljem pronalaska i identifikacije oko 40.000 nestalih na teritoriji bivše Jugoslavije, tokom rata 90-ih godina prošlog stoljeća.
Od osnivanja, financirana je kroz dobrovoljne grantove, donacije i doprinose vlada nekoliko zemalja.
ICMP pruža podršku BiH u potrazi za nestalim osobama, među ostalim kroz identifikaciju žrtava putem DNK analize..
Nakon pronalaska i ekshumacije, posmrtni ostataci žrtava prebacuju se u jedan od ukupno 12 njegovih područnih ureda, a potom se uzroci kostiju šalju u laboratorije ICMP-a Hagu, gdje se ekstrahuje DNK.
Kada identitet žrtve bude utvrđen, Institut o tome obavještava porodice, a identifikacija je zvanično obavljena nakon što potpišu DNK nalaz.
Glasnogovornik ICMP-a Saša Kulukčija ističe za RSE da porodice, koje decenijama tragaju za žrtvama, s pravom očekuju da taj proces bude kraći.
Kako kaže, ukoliko postoje svi potrebni uvjeti, kao što su relativno kompletni posmrtni ostaci i dostupni uzorci krvi porodica, DNK analiza završava relativno brzo.
"No, često traje duže, jer su posmrtni ostaci fragmentirani i nema dovoljno referentnih uzoraka krvi srodnika. Različiti faktori oduže taj proces, što je porodicama neprihvatljivo, ali nažalost nema mogućnosti da se ubrza", kazao je za RSE, dodajući da će ICMP nastaviti podržavati potragu i identifikaciju nestalih u BiH.
IZ ARHIVA RSE: Porodice nestalih: Miješanje politike koči proces traganjaU prošloj godini identificirane su 82 osobe nestale u ratu u BiH, dok je u 2023. utvrđen identitet 89 žrtava.
Iz Instituta za nestale osobe BiH godinama upozoravaju da se iscrpljuje mogućnost za pronalazak nestalih, jer je sve manje relevantnih informacija o lokacijama na kojima se nalaze masovne grobnice.
Na takve informacije čeka i porodica Amira Vražalića, koji je nestao 30. jula 1992. godine na samom početku rata u Bosni i Hercegovini iz sela Rakitnica kod Rogatice, nakon što je izveo stoku na ispašu.
Njegova kćerka, Maida Ćurevac, danas je predsjednica Udruženja za nestale u Rogatici, i njen život je obilježila potraga za ocem. Razgovara s ljudima i nada se da će ga pronaći. Kaže da je informacija sve manje.
"To je neki teret, ja vam to ne mogu objasniti, kao tupi neki teret na leđima i u glavi, da nemate neki potpuni smiraj. Ne možete vi mirno spavati, a tako vam se desilo s nekim najdražim. Proganja te", kaže ona za RSE.
Na početku potraga za nestalima je, kako kaže, bilo mnogo više informacija i da više se ulagalo, a sve bi i sada možda bilo brže da ima više novca.
"Uvijek mi je drago kad nekog pronađu, ali komplet porodice su nezadovoljne. Malo ima pronalazaka, malo se traži. Ipak je više od sedam hiljada osoba još nepronađeno", kaže ona.
Nedovoljno novca
Za rad Instituta za nestale osobe BiH iz državnog budžeta godišnje se izdvaja oko 3,4 miliona maraka (oko 1,7 miliona eura).
Saliha Đuderija, predsjednica kolegija direktora Instituta, kaže da je ranijih godina to iznosilo pet miliona i da Institut u postojećim okolnostima jedva uspijeva isplatiti plaće uposlenima.
"Radimo koliko možemo s našim siromašnim resurnim. Istražitelji rade za 1.200 i 1.300 maraka (oko 650 eura). Teško je, ništa nam ovo globalno ne ide na ruku, ali ima još entuzijasta koji to žele raditi", ističe ona za RSE.
Iz Instituta, također, upozoravaju da nedostatak političke volje dovodi do kroničnog nedostatka kadrovskih i materijalno-tehničkih sredstava, dok i javnost postepeno gubi interes za rješavanje pitanja nestalih.
"Potraga je sada u izazovnoj fazi. Treba još resursa da se intenzivira i završi za pet do sedam godina. No, globalno gledajući, svi ti programi su manje-više završeni. Evropska komisija i neke zemlje još pomažu, kroz laboratorij ICMP-a, koji neće prestati raditi", kaže Đuderija.
Zavjet šutnje
U potrazi za nestalima, u BiH je u prošloj godini urađeno više od 80 ekshumacija, ali su iz Instituta upozorili da je više od polovine njih bilo bezuspješno.
Emza Fazlić kaže da je proces traganja ušao u tešku fazu, obzirom da je sve teže doći do pouzdanih podataka o lokacijama grobnica sa posmrtnim ostacima.
"Od deset ekshumacija jedna bude uspješna. Nažalost, imamo taj zavjet šutnje i teško je doći do tačnih informacija o lokacijama grobnica. Tome pogoduje politička klima, obzirom da se oni koji imaju informacije ne ohrabruju da progovore, nego, naprotiv, da nastave kriti bolnu istinu i žive s takvim tajnama", kaže Fazlić.
Suočavajući se s tim problemom, Institut je prije nekoliko godina najavljivao mogućnost plaćanja za informacije o mjestima grobnica.
Pročitajte i ovo: BiH nudi novac za informacije o nestalima: 'Strah svjedocima zaključava usta'Naime, na podračunu Instituta ima nešto više od 600.000 maraka (oko 300.000 eura) za ove namjene, a riječ je o novcu koji je prikupljen nakon šest presuda Doma za ljudska prava BiH, koji je ugašen 2003. godine.
Presude su donesene nakon apelacija stanovnika iz nekoliko općina u BiH, a bh. entitetima Republika Srpska i Federacija BiH naređeno je da uplate po 100.000 maraka (oko 50.000 eura) s ciljem prikupljanja informacija o mjestima sa tijelima nestalih.
Iz Instituta su najavljivali da će novac biti operativan nakon što bude usvojen odgovarajući pravilnik, ali do danas nije isplaćena nijedna "nagrada" za informaciju, s obzirom na to da osobe koje imaju informacije ne žele otkriti svoj identitet.
Međunarodni dan nestalih osoba obilježava se 30. augusta, a tim povodom udruženja, koja okupljaju porodice nestalih, za RSE kažu da strahuju od gubitka međunarodne podrške i zaustavljanja potrage.
"I porodice uvjeravam da ne odbijaju identifikaciju, jer jednog dana će reći da nema para i neće ko imati platiti te mrtvačnice. Jednog dana će nas ti stranci napustiti, imaju sada Ukrajinu, Gazu i idu dalje", kaže Nura Begović.
Iz Instituta za nestale BiH godinama upućuju apel svima koji znaju gdje se kriju posmrtni ostaci da to prijave anonimno na besplatne brojeve telefona, ili putem aplikacije "Prijava lokacije" koju je lansirao ICMP.
Pročitajte i ovo: Zavjerom šutnje u BiH kriju istinu o više od sedam hiljada nestalihSuradnja na tekstu Una Čilić