Dok svjetski lideri pozivaju na moguće mirovne pregovore između ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i ruskog predsjednika Vladimira Putina, prve nakon više od tri godine od početka ruske invazije, postoji značajan skepticizam da bi Putin dao bilo kakva ozbiljna obećanja, a još manji da bi ih dugoročno poštovao.
Clifford May u intervjuu za Radio Slobodna Evropa je upozorio da Putin ne traži mir, već pobjedu, te da mu je krajnji cilj obnova Ruskog carstva kroz potčinjavanje Ukrajine.
Prema njegovim riječima, Putin vidi diplomatiju samo kao sredstvo da ostvari ono što nije mogao kroz dugotrajan i krvavi rat - potpunu kontrolu nad Donbasom.
RSE: Kako tačno zamišljate sastanak između Putina i Zelenskog?
May: Neugodno. To neće biti lako za Zelenskog. Za Putina neće biti toliko teško, jer je navikao da maltretira ljude. On praktično sve u svom životu ili zastrašuje ili im laska – kao što je to radio s Trumpom. Pokušat će zastrašiti i Zelenskog.
Njegova misija, čini mi se, vrlo je jasna: obnoviti rusko/sovjetsko carstvo. A to podrazumijeva da Ukrajinu ponovo uvuče u njegov sastav. Takođe, ne podnosi ideju slobodne, nezavisne i demokratske zemlje odmah preko granice. To je, prema njegovom mišljenju, loš primjer za Ruse.
Pregovori između Putina i Zelenskog bit će veoma napeti i teški, jer će Putin u suštini govoriti: "Moraš mi se predati. Sve drugo nije prihvatljivo".
RSE: Dvije glavne teme koje se razmatraju su sigurnosne garancije i teritorija. Kada je riječ o teritoriji, Zelenski je rekao da će o tome razgovarati isključivo lično s Putinom. Koje su implikacije kada suverena država pregovara o teritorijalnim ustupcima kako bi postigla mir?
May: To se već dešavalo ranije, sjetimo se sovjetskog rata protiv Finske 1939. godine, tzv. Zimskog rata. Tada je Staljin, kao i Putin sada, mislio: "Mogu osvojiti ovu malu zemlju za nekoliko dana". Ali Finci su se borili hrabro i odlučno da odbrane svoj suverenitet i nezavisnost. Finska nije postala sovjetska republika kao Estonija, Latvija i Litvanija. Nije postala vazalna država.
Međutim, izgubila je dio slobode i nezavisnosti. Na kraju je izgubila oko 10 posto svoje teritorije – Kareliju. Ali Finska je danas slobodna i nezavisna zemlja i članica NATO-a.
Ono što me najviše brine je to što premalo ljudi shvata da Putin diplomatijom ne traži mir, već pobjedu. On želi da kroz pregovore dobije ono što nije uspio da ostvari ratom u posljednje tri godine. Trenutno ima veći dio Donbasa, ali ne i cijeli. Želi ostatak. Konkretno, želi ono što se naziva "pojas utvrđenih gradova", koje nije uspio da probije.
Prema jednoj procjeni britanske vojske, da bi Rusija uspjela da probije taj pojas, bilo bi potrebno još četiri godine borbi i otprilike dva miliona dodatnih žrtava. Putin sigurno razmišlja: "Ako to mogu dobiti diplomatijom, zar to nije velika pobjeda za mene?"
Kakvu sigurnosnu garanciju bi bilo moguće postaviti umjesto tog pojasa? Francuski vojnici? Britanski vojnici? Hoće li ostati dovoljno dugo? Hoće li biti dovoljno efikasni? To su važna pitanja za koja se nadam da će Trumpu prenijeti njegovi savjetnici i da će o njima ozbiljno razmisliti u danima i sedmicama koje dolaze.
čitajte Zelenski kaže da su signali Rusije 'skandalozni', traži hitan plan bezbjednosti od saveznikaRSE: Kako bi te sigurnosne garancije trebale izgledati? Mnogi političari kažu da bi trebale ličiti na Peti član NATO-a. Da li je primjena takvog mehanizma izvan NATO-a realna?
May: To je moguće. Peti član sporazuma NATO-a navodi da ako napadnete jednog člana Alijanse, napali ste sve članice, i teoretski, sve će reagovati.
Međutim, nisam potpuno siguran da bi se to zaista desilo – i to me brine. Brine me jer zamislimo da Putin zaključi da je uspio u Ukrajini i odluči da želi nešto poput kopnenog koridora kroz Litvaniju do svojih vojnih baza u Kalinjingradu. Koliko bi dana trebalo da Rusija zauzme tu južnu cestu u Litvaniji i kaže: "Ovo je sada ruska teritorija"?
Teoretski, Peti član bi tada bio aktiviran. Da li bismo svi krenuli u rat protiv Rusije zbog jedne ceste u Litvaniji? Da li bi Sjedinjene Države? Mogu zamisliti mnogo Amerikanaca koji bi rekli: "To nije vrijedno američke krvi i novca". Zato je to komplikovano pitanje.
Moramo ozbiljno razmisliti šta sigurnosne garancije na kraju zaista znače. Dobro je ako uključuju evropske vojnike, a ne samo mirovne snage, jer su oni tu da čuvaju granicu. I ako Francuska i Velika Britanija kažu: "Ako napadnete jednog našeg vojnika, smatrat ćemo to napadom Rusije na nas", to je također korisno.
Međutim, sigurnosna garancija može biti i nešto poput Budimpeštanskog memoranduma iz 1994. godine. Rusija ga je potpisala, Amerika ga je potpisala, Britanija ga je potpisala. U njemu se navodi: "Poštovat ćemo teritorijalni integritet Ukrajine". Ta garancija, u stvarnosti, nije vrijedila papira na kojem je napisana.
Sigurnosne garancije su dobra stvar i drago mi je što Trump o tome govori. To ne mora značiti američke čizme na terenu, ali može značiti američke dronove u zraku, američke satelite, obavještajnu saradnju. Možda čak i zonu zabrane letova u tom području. Ali mi to ne znamo. Đavo je, kao i uvijek, u detaljima.
čitajte Sedmicu nakon Aljaske, pet stvari koje treba znati o nedostižnom miru u UkrajiniRSE: Pod pretpostavkom da Ukrajina dobije efektivne i pouzdane sigurnosne garancije, zašto bi Putin pristao na njih?
May: Mogao bi pristati razmišljajući ovako: "Znaš šta, dobit ću zemlju koju želim bez da se borim još četiri godine. Bez gubitaka, bez dva miliona žrtava".
Zna da mu je vojska iscrpljena. Trenutno mu vojska nije naročito sposobna. Želi je obnoviti. Njegova ekonomija je u očajnom stanju. Možda će reći: "Ovo je dobro. Da, bit će nekih sigurnosnih garancija, ali ne vjerujem da će se one održati. I učinit ću sve tokom pregovora da te sigurnosne garancije budu što slabije".
RSE: Govorite o tome da Putin vidi Rusiju isključivo kao carstvo. Nedavne ankete u Ukrajini pokazuju da većina građana vjeruje kako se Putin ne bi zaustavio čak ni nakon prekida neprijateljstava. Prema Vašem mišljenju, da li bi se Putin vratio kako bi zauzeo cijelu Ukrajinu nakon mogućeg zamrzavanja rata?
May: Njegov cilj je da preuzme cijelu Ukrajinu. On ne vjeruje da Ukrajina ima ikakvo pravo da bude suverena, nezavisna država. Uzeo bi je cijelu ako bi to apsolutno mogao. I uzeo bi još.
Putin je podizao spomenike Staljinu u moskovskom metrou i širom zemlje. Zašto? Ne zato što je komunista, ali nije ni antikomunista. Ima neograničeno partnerstvo sa Xi Jinpingom, vođom najmoćnije Komunističke partije u historiji. Ima i vrlo dobre odnose sa Kim Jong Unom u Sjevernoj Koreji.
Putin zna da je za vrijeme Staljinove diktature Sovjetski Savez, odnosno Rusko carstvo, bilo najveće u svojoj historiji. Obnova tog carstva njegova je misija.
Nije stvar samo u teritoriji – Rusija je već ogromna zemlja. Ali ne bi mu smetalo još 40 miliona Rusa, zar ne? Demografska slika Rusije je katastrofalna. Zato bi Putin volio proširiti populaciju. A jedan od načina da to postigne jeste da prisili Ukrajince da se smatraju Rusima. Zato i otima ukrajinsku djecu i pokušava im isprati mozak kako bi se identifikovala kao Rusi.
čitajte Kako Rusija priprema djecu u okupiranoj Ukrajini za rat protiv njihove vlastite zemljeRSE: Smatrate li da bi mogući sastanak između Putina i Zelenskog mogao dovesti do konkretnih sporazuma?
May: Moja najbolja pretpostavka je da to neće dovesti ni do čega značajnog. Možda se postigne nekoliko sporazuma ako dođe do trilateralnog sastanka na kojem bi se okupili Putin, Zelenski i Trump, pri čemu bi Trump preuzeo ulogu posrednika i rekao: "Volodimire, odustani od Donbasa". A onda bi možda rekao Putinu: "Vladimire, možeš zadržati sve što si već osvojio, ali ne više od toga".