Vogel: Karan preuzima funkciju, ali moć ostaje kod Dodika

Prijevremeni izbori za predsjednika entiteta Republika Srpska nisu bili osobito sudbonosni, kaže Toby Vogel, analitičar iz Vijeća za demokratizaciju politike (DPC) sa sjedištem u Briselu za Radio Slobodna Evropa, nakon što su u nedjelju navečer objavljeni preliminarni rezultati prema kojima je Siniša Karan iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) pobijedio.

"Nisam siguran u kojoj mjeri bih ovo smatrao trijumfom SNSD-a, ali svakako nije trijumf opozicije", kaže Vogel.

Objavljujući pobjedu svod kandidata, Milorad Dodik, kojemu je mandat predsjednika oduzet zbog presude Suda Bosne i Hercegovine nakon što je proglašen krivim za nepoštovanje odluka visokog predstavnika, Dodik je rekao da Republika Srpska nije ni željela ove izbore, ali da će sada svi gledati "dva Dodika".

"Karan će sada zapravo 'odraditi' ostatak Dodikovog mandata, odnosno još otprilike godinu dana do općih izbora sljedeće godine. Dakle, mogli bismo reći: ako opozicija nije uspjela dobiti ove izbore, bit će im vrlo teško pobijediti za godinu dana, kada će se zapravo odlučivati o političkoj moći i stvarnoj promjeni u Banjoj Luci", kaže Vogel.

RSE: U kojoj mjeri se može očekivati kontinuitet političke linije Milorada Dodika, s obzirom na to da je Siniša Karan njegov bliski politički saveznik i prijatelj, član njegove stranke i jedan od najpouzdanijih ljudi iz Dodikovog kruga?

Vogel: Mislim da je bilo prilično zanimljivo gledati prijenos RTRS-a iz Banje Luke, gdje je Dodik govorio otprilike 10–15 minuta prije nego što je riječ predao glasnogovorniku SNSD-a, koji je zatim predstavio izabranog predsjednika, prema preliminarnim rezultatima, Sinišu Karana. To vam zapravo pokazuje važnost stranke naspram važnosti funkcije predsjednika Republike Srpske.

Stranka je ta koja je bitna. Milorad Dodik je taj koji je bitan. Nije važno ko je na poziciji predsjednika u Banjoj Luci. Dakle, mislim da je to jasno.

Bit će kontinuiteta.

Dodik je također rekao: "Znate, spriječili smo pokušaj destabilizacije RS-a koji su pokušali oni koje je podržavala Bidenova administracija. Sada kada je Donald Trump na vlasti... mi zapravo radimo odlično. To je bila nekako poruka u pozadini. Dakle, očekivao bih velik stupanj kontinuiteta u Republici Srpskoj u narednom razdoblju.

Čitajte:

Ko je Siniša Karan, novoizabrani predsjednik RS?

RSE: Možemo li očekivati isti stil, ton ili politiku pod Karanom? I budući da ste spomenuli Dodikov govor u izbornoj noći, on je rekao nešto poput ovoga: "Žalili ste se na jednog Dodika, a sada ćete imati dva Dodika i morat ćete nas gledati svaki dan". Pretpostavljam da je to poruka opoziciji u RS-u, ali i, kako Dodik kaže, "političkom Sarajevu".

Vogel: Mislim, možda će stil biti malo drugačiji. Bilo bi vrlo teško nadmašiti Dodika, biti veći Dodik od Dodika, ali ne mislim da bismo u suštini trebali očekivati mnogo promjena.

Dodikov govor bio je vrlo prkosan i možda ne potpuno trijumfalan, ali svakako govor osobe koja nema namjeru ulaziti u kompromise s opozicijom ili odustati od ijednog od svojih dugogodišnjih zahtjeva i političkih uvjerenja, u onoj mjeri u kojoj ih je imao.

Toby Vogel

Dakle da, apsolutno, ovo je stranka koja smatra da je pobijedila.

Istovremeno, mislim da je važno napomenuti da ovi izbori nisu bili osobito sudbonosni, u smislu da će Karan sada, zapravo, "odraditi" ostatak Dodikova mandata, odnosno još otprilike godinu dana do općih izbora sljedeće godine.

Dakle, mogli bismo reći: ako opozicija nije uspjela dobiti ove izbore, bit će im vrlo teško pobijediti za godinu dana, kada će se zapravo odlučivati o političkoj moći i stvarnoj promjeni u Banjoj Luci.

Dakle, nisam siguran u kojoj mjeri bih ovo smatrao trijumfom SNSD-a, ali svakako nije trijumf opozicije.

RSE: A mislite li, spomenuli smo SNSD, da Karan ne može utjecati na bilo kakvu unutarnju dinamiku stranke?

Vogel: Pogledajte, ja sjedim u Bruxellesu, nisam na terenu, razgovaram s ljudima u Banjoj Luci, ali nemam poseban uvid u unutarstranačku dinamiku SNSD-a. Čini mi se sasvim jasno da je SNSD instrument osobne moći Milorada Dodika. Čini mi se jasnim da on nema nikakvu namjeru odreći se toga.

Dakle, iznenadilo bi me da iko unutar stranke otvoreno stane protiv njega. S druge strane, mislim i da je cijeli razlog što danas imamo ove izbore taj što je Dodik pretjerao.

Otišao je predaleko. I shvatio je u jednom trenutku da je otišao predaleko, zbog čega sada predaje vlast, ili možda ne vlast, ali barem funkciju predsjednika nasljedniku.

Činjenica da je pretjerao i da se u jednom trenutku činio prilično nervoznim zbog svoje političke budućnosti, mislim da pokazuje kako se osjeća ranjivim, barem donekle.

A među mnogim razlozima zašto bi se mogao osjećati ranjivo je i to što je na vlasti gotovo dvadeset godina. Gotovo dvadeset godina je bio nositelj vlasti i u personaliziranom, poluautokratskom režimu, kakav vidimo u Republici Srpskoj, gdje on zapravo kontrolira cijelu vladu, većinu medija, mnogo poslovnih struktura i tako dalje. Problem s takvim pristupom politici je da kada stvari krenu loše, ljudi krive vas, tu jednu osobu na vlasti. I mislim da je to nešto što Dodik sada počinje osjećati.

Dakle, vrlo je moguće da će za godinu dana doći do nekakve reakcije protiv njega.

Ne znamo. Ljudi vide da stvari ne funkcioniraju savršeno, to je jasno: gospodarski rezultati RS-a nisu sjajni, javne financije nisu u dobrom stanju. Dakle, on je ranjiv.

Dodik i Vučić rivali za poziciju 'svih Srba'

RSE: Što možemo očekivati kada govorimo o prvim potezima iz Banje Luke u odnosu na Sarajevo? I posebno, možemo li govoriti o Beogradu i hoće li se dogoditi ikakav pomak u odnosima između Beograda i Banje Luke?

Vogel: Odnos Beograda i Banje Luke je vrlo kompliciran, jer su Dodik i predsjednik Aleksandar Vučić bliski politički saveznici. Ali oni su također i rivali, zar ne? Rivali u borbi za poziciju lidera "svih Srba", da tako kažemo.

I bilo je trenutaka kada se činilo da Dodik ima prednost pred Vučićem, kada je mogao igrati na nacionalističku kartu na način na koji je Vučić bio ograničen, iz kompleksnih, ali realnih razloga.

Ne bih nužno očekivao da će se taj odnos mnogo promijeniti samo zato što Dodik više nije predsjednik Republike Srpske. Ne zaboravimo dvije stvari. Prvo, prema Ustavu RS-a, funkcija predsjednika zapravo je slabija od funkcije premijera. Ali drugo, kada je riječ o Dodiku, to nije važno.

Dodik je bio premijer Republike Srpske, predsjednik Republike Srpske, član Predsjedništva BiH, i onda ponovno predsjednik RS-a. Nije važno koju funkciju obnaša, jer je njegova moć personalizirana. On je taj koji vuče sve konce. Dakle, samo zato što će neko drugi sada biti predsjednik RS-a godinu dana, ne mislim da će to išta suštinski promijeniti.

Međutim, naravno, geopolitičko okruženje između Beograda i Banje Luke počelo se mijenjati, kao i geopolitičko okruženje u Europi općenito, te transatlantski odnosi također.

Dodik je potrošio mnogo novca, stotine hiljada eura, novca koji zapravo i nema, na lobiranje u Washingtonu, i to se pokazalo uspješnim.

On je uklonjen sa crne liste, njegovi suradnici i njegovi poslovni partneri i njegova obitelj uklonjeni su s američke liste sankcija. Sankcije su ukinute. To su, na kraju, stvari koje su važnije od toga koju tačno funkciju u Banjoj Luci on može ili ne može formalno obnašati.

RSE: Spomenuli ste sankcije koje je SAD ukinuo Dodiku, njegovoj obitelji i poslovnim partnerima. Ali ono što smo vidjeli prošle sedmice, nakon ukidanja sankcija, bio je njegov nacionalistički diskurs i, ako smijem reći, bilo je eksplicitniji nego inače u govoru mržnje. A onda je bio iznenađen što su zapadne ambasade reagirale na to, ali i posebno zbog reakcije Ambasade SAD-a nakon što je Staša Košarac, ministar vanjske trgovine BiH, poslao nacistički šljem visokom predstavniku. Šta mislite o takvom ponašanju i takvim reakcijama? Šta Dodik očekuje od SAD najprije?

Čitajte:

Schmidt ima ovlasti da smijeni vinovnika skandala sa nacističkim šljemom

Vogel: Kao što sam upravo rekao, njegovi poslovni partneri i obitelj uklonjeni su s OFAC-ove liste, s američkih sankcija. Dakle, lobiranje se isplatilo u tom smislu. Mislim da je govor u Istočnom Sarajevu bio, mislim, bio je prilično šokantan, čak, i za nekoga kao što je Dodik.

Retorika kakvu nismo čuli godinama.

Ne mogu se oteti dojmu da je to gotovo bio izazov državnom tužitelju da ga optuži, i da pokuša pridobiti simpatije Trumpove administracije zbog toga što bi bio zakonski procesuiran zbog govora, nečega što bi on nazvao slobodom govora, jer je to u skladu s ideološkom linijom američke administracije.

Trumpova administracija poslala je potpredsjednika J.D. Vancea u Europu u februaru, na Minhensku sigurnosnu konferenciju, da drži predavanja Europljanima o slobodi govora koja je navodno ugrožena u Europi. Dakle, ovo je sve dio istog obrasca, dio iste retorike.

Ne mogu se oteti dojmu da Dodik izaziva pravosudne institucije BiH da poduzmu potrebne korake i optuže ga zbog govora mržnje, a onda on može igrati kartu: "Ja sam samo koristio slobodu govora, a sada me progone, baš kao što su progonili Trumpa u SAD-u."

Drugo tumačenje je jednostavno to da se približavaju izbori, I, suočimo se s tim, ishod je na kraju bio neizvjestan. Dakle, Dodik je pojačavao svoju retoriku kako bi mobilizirao svoju biračku bazu i potaknuo izlaznost, što mu je bilo važno. Dakle, opet: je li to suštinska promjena politike? Ne mislim. Je li zabrinjavajuće? Apsolutno.

Trebaju li postojati posljedice za korištenje takve vrste govora mržnje u javnosti od strane predsjednika stranke? Osobno, apsolutno mislim da treba. Ali, znate, to je na pravosudnim organima Bosne i Hercegovine da u konačnici odluče.

'EU ostavila vakuum u BiH, to je omogućilo Rusiji da uđe'

RSE: Prošle sedmice obilježeno je 30 godina od Daytonskog sporazuma. Znam da je ovo vjerovatno opće pitanje, ali moram vas pitati kakvo je geopolitičko okruženje u kojem BiH danas djeluje i koliko su relevantni vanjski utjecaji? Posebno vas želim pitati o ruskom utjecaju danas, osobito u Republici Srpskoj, budući da govorimo o izborima u tom entitetu.

Vogel: Pogledajte, Dayton je potpisan na vrhuncu liberalnog internacionalizma sredinom 1990-ih, kada je Zapad još uvijek bio prilično euforičan nakon kraja Hladnog rata, osjećaj da smo pobijedili, da je liberalizam, liberalni internacionalizam, pobijedio Hladni rat.

Rat, agresija na Bosnu i Hercegovinu bila je udarac tom samopouzdanju snažnog Zapada, snažnog liberalnog Zapada, kao i genocid u Ruandi.

Ali na kraju se tumačilo da je liberalni internacionalizam prevladao u Daytonu tako što je uspostavio sveobuhvatni mirovni sporazum.

Ne postoji drugi mirovni sporazum u svijetu koji uključuje elemente poput ustava zemlje u kojoj je rat vođen, pravo izbjeglica i raseljenih na povratak, to su ove vrlo opsežne međunarodne administrativne odredbe. Sve su to bile inovacije Daytonskog sporazuma. Nešto od toga vidjeli smo u Kosovu, u Sierra Leoneu i drugdje.

Danas živimo u sasvim drugačijem svijetu. Živimo u svijetu gdje niko nije spreman braniti poredak temeljen na pravilima, liberalni međunarodni poredak, i stvarno ga braniti. Neki se toga još uvijek retorički drže, ali vrlo malo ljudi na vlasti uistinu bi poduzelo korake da ga obrani.

Živimo u situaciji u kojoj su SAD od saveznika cijele Europe postale u najboljem slučaju promatrač, a vjerojatnije protivnik, kako vidimo sada u Ukrajini.

Dakle, ne postoji usporedba između geopolitičkog trenutka novembra 1995. i geopolitičkog trenutka danas.

I to ima posljedice, sve do gotovo lokalne razine. Svakako do Republike Srpske.

Spomenuo sam ranije stotine hiljada eura koje je Dodik potrošio na lobiranje u Washingtonu, što se čini uspješnim. Spomenuo sam ideološko slaganje između njegove retorike o "obiteljskim vrijednostima", stabilnosti, "kršćanskoj Europi", odbrani od islama i onoga što govori Trumpova administracija. Dakle, te stvari imaju vrlo neposredan utjecaj na situaciju u BiH.

I bojim se da, iako je Europska unija primijenila cijeli niz svojih alata i instrumenata u BiH, uložila milijarde eura u obnovu zemlje, izgradnju administracije i gospodarstva, i osigurala mir preko EUFOR-a, EU zapravo nikada nije strateški koristila te alate.

Nije ih koristila u čvrstoj odbrani liberalnog međunarodnog poretka, nego je sklapanjem dogovora s Dodikom, počevši od pitanja pravosuđa 2011., i kroz sve ove godine, dopustila da EUFOR padne na nešto poput današnjih 1.200 ljudi, kada bi mu, da bude operativan, trebala barem jedna brigada, dakle oko 5.000 ljudi.

To su sve zabrinjavajući pokazatelji vakuuma koji je EU ostavila na Zapadnom Balkanu općenito, a u BiH posebno, i još posebno u Republici Srpskoj. To je omogućilo Rusiji da uđe. Rusija nije uložila gotovo ništa na Zapadnom Balkanu, ni u smislu novca, ni truda, ni strategije, nego je jednostavno vrlo uspješno iskoristila slabosti Zapada.

Rusija je postigla mnogo s vrlo malo, dok smo mi, kolektivni Zapad, postigli vrlo malo s mnogo.

I to je osnovna asimetrija koja je stvorila današnju situaciju.