Čeka li Dodika azil u Moskvi ili Budimpešti?

Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je da li ruski predsjednik Vladimir Putin i mađarski premijer Viktor Orban mogu pomoći Miloradu Dodiku da politički preživi ili se on samo zavarava da oni to mogu učiniti. Sagovornici su bili Neven Anđelić, profesor na Regent’s univerzitetu u Londonu, i Vedran Džihić, predavač na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beču.

Bilo je reči o tome šta za Dodika znači to što se Putin i Orban ponašaju prema njemu kao da je on i dalje predsjednik Republike Srpske iako mu je mandat prestao sudskom presudom? Zbog čega je Dodik bio važan Putinu, a zbog čega Orbanu i da li su ruski predsjednik i mađarski premijer i danas suštinski zainteresovani za njega? Zbog čega je Orban finansijski pomagao Republiku Srpsku dok je Dodik bio na vlasti, a Putin mu i pored čestih susreta nikada nije ponudio finansijsku pomoć.

Razgovaralo se i o tome šta stoji iza prijetnje ruskog ministra inostranih poslova Sergeja Lavrova da će njegova zemlja, kada u oktobru preuzme predsjedavanje Savjetom bezbjednosti Ujedinjenih nacija, zakazati sjednicu o Bosni i Hercegovini da bi se preispitala implementacija Dejtonskog sporazuma.

Da li će Rusija uložiti veto na produženje mandata EUFOR-a, vojne misije Evropske unije u Bosni i Hercegovini, kao i o tome da li je azil u Moskvi ili Budimpešti najviše što Putin i Orban mogu da učine za Dodika?

Most

'Utješna nagrada'

Omer Karabeg:Nakon što je Miloradu Dodiku oduzet mandat predsjednika Republike Srpske jer je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane vršenja javnih funkcija, za Rusiju i Mađarsku on je i dalje legitimni predsjednik Republike Srpske. Tako se i ruski predsednik Vladimir Putin i mađarski premijer Viktor Orban ponašaju prema njemu. Primaju ga u Moskvi i u Budimpešti. Šta to za Dodika znači?

Neven Anđelić: Nazvao bih to utješnom nagradom. Dodik traži podršku Rusije i Mađarske i oni ga primaju i ugošćuju, ali to nije prevelika ljubav. Ne vjerujem da će se ti bliski odnosi nastaviti kada bude izabran novi predsjednik Republike Srpske. Tada će interesi Rusije i Mađarske biti važniji od podrške partneru koji je izgubio vlast.

Vedran Džihić: Mislim da je Putinova i Orbanova podrška Dodiku bila izuzetno važna do prije nekoliko sedmica dok još nije bio donio odluku kako da se postavi prema presudi Suda Bosne i Hercegovine.

Međutim, nakon što je otkupio jednogodišnju kaznu zatvora i time priznao presudu što je ranije odbijao i nakon što je njegova partija odlučila da sa novim kandidatom učestvuje na novembarskim izborima za predsjednika Republike Srpske, situacija se promijenila. Dodik je praktično izgubio pravnu i političku bitku.

Vedran Džihić

Kada se nakon izbora pojavi novi čovjek na vrhu Republike Srpske, koji neće biti Milorad Dodik, sasvim je jasno da će Budimpešta i Moskva, pa i Beograd koji je treći dio trougla koji je do sada podržavao Milorada Dodika, prilagoditi svoju politiku novoj situaciji i uspostaviti odnos sa novim predsjednikom Republike Srpske ma ko to bio.

Dodik će, istina, ostati predsjednik SNSD-a i pokušaće da zaštiti svoju poslovnu imperiju koju je izgradio zajedno sa bliskim suradnicima. Pitanje je koliko će mu to poći za rukom i koliko će to biti u interesu Budimpešte, Moskve i Beograda. Što se tiče Beograda, već ima znakova da više ne želi da ulaže u Dodika - tako da mi se čini da ovaj naš maratonac iz Republike Srpske trči poslednji krug.

Mali ruski pijun

Omer Karabeg: Zašto je Rusija toliko bila zainteresovana za Dodika? Putin se s njim više puta sastao nego i sa jednim liderom postsovjetskih država?

Neven Anđelić: Vjerovatno postoje lični afiniteti. Ali mnogo važnije od toga su interesi Rusije.

Ona je bila prisutna u Bosni i Hercegovine prije svega kroz akcije i politiku predsjednika Republike Srpske. Čestim susretima Putina sa Dodikom Rusija je slala poruke da može da ugrozi interese Zapadu u Bosni i Hercegovini i destabilizira tu državu.

Rusija želi da pokaže da se je vratila na pozicije na kojima je bio Sovjetski savez i da može da kontrolišu regije i teritorije za koje je zainteresirana.

Negdje to pokušavaju nasilnim putem, a tamo gdje ne mogu, kao u slučaju Bosne i Hercegovine, žele do to postignu razvojem bilateralnih odnosa sa Republikom Srpskom koju tretiraju kao državu, a njenog lidera kao ravnopravnog državnika koga svaki čas zovu da posjeti Rusiju.

Čitajte: Susreti sa Putinom ne pune budžet Republike Srpske

Vedran Džihić: Pitanje je da li je Rusija zaista toliko zainteresovana za Milorada Dodika. Tačno je da je Dodik posljednjih godina često bio u Rusiji, da je političar koji se od početka ruske agresije na Ukrajinu najviše puta susreo se sa Putinom, ali značaj Republike Srpske i Bosne i Hercegovine za rusku vanjsku politiku nije toliki kako se često predstavlja.

Za Putina je Dodik važan jedino kao jeftini remetilački faktor u Bosni i Hercegovini koji treba da zapadne resurse veže za taj dio Evrope. Ruska strategija hibridinog ratovanja provodi se pored ostalog i kroz instrumentaliziranje političara poput Dodika.

U tom kontekstu Dodik je bio jedan od malih, možda i malo većih, ali ne prevelikih pijuna na šahovskoj ploči Vladimira Putina.

Sličnost karaktera

Omer Karabeg: Zašto je Dodik toliko važan Orbanu, pa ga svaki čas prima u Budimpešti? Nedavno je opet bio u Budimpešti.

Neven Anđelić: Mislim da je jedan element sličnost karaktera.

Obojica potiču iz malih sredina, iz sela u kojima su nakon

Neven Anđelić

što su došli na vlast formirali sportske klubove. Orban je formirao fudbalski klub koji se takmiči za titulu prvaka Mađarske, a Dodik košarkaški koji se takmiči za titulu prvaka Bosne i Hercegovine. Obojica dakle, svoju političku moć iskazuju i na sportskim terenima.

Drugi element je položaj Orbanove Mađarske u liberalnom okruženju Evropske unije i NATO zajednice koja svojom ideologijom odudara od skoro svih ostalih članica ovih zajednica.

Orban je autokratski, nacionalistički lider koji budućnost Mađarske vidi u neliberalnoj demokratiji. Traži savezništvo sa drugim nedemokratskim liderima, a jedan od takvih je upravo Milorad Dodik.

Vedran Džihić: Postoji definitivna ideološka i politička bliskost između Orbana i Dodika, a ona se, kako je kolega Anđelić rekao, ogleda u konceptu neliberalne demokratije. Zajednički su im kritika liberalnog poretka, naglašavanje zaštite nacionalnog identiteta i nacionalističko-šovinistički diskurs.

Čitajte: Specijalne veze Republike Srpske i Mađarske, između želja i realnosti

Dodik stalno trči u Budimpeštu i zbog toga što Mađarska kao članica Evropske unije svojim vetom sprječava sankcije protiv njega koje su više puta razmatrane. Postoje i ekonomske veze.

Mađarska investira u energetiku i infrastrukturu u Republici Srpskoj. Orban je priskočio u pomoć kada su se njemački donatori zbog politike Milorada Dodika povukli iz Republike Srpske. Dio mađarskih para završio je i u koruptivnim i klijentelističkim krugovima oko Milorada Dodika.

Ne smijemo zaboraviti da svaki autoritarni lider, kao što to Milorad Dodik, mora da hrani one oko njega koji ga drže na vlasti. Zato je djelimično korišćen i mađarski novac.

Omer Karabeg: Kako gledate na činjenicu da Rusija uopšte ne daje nikakve pare Republici Srpskoj iako je ona u izuzetno teškoj ekonomskoj situaciji. Recimo, stotinjak miliona eura, koji za Rusiju nisu ništa, itekako bi pomogao Dodiku da ojača svoj položaj u Republici Srpskoj, ali Rusija mu ne daje pare.

Neven Anđelić: U odnosima sa Republikom Srpskom Rusija igra na kartu navodnog vjekovnog srpsko-ruskog prijateljstva koje se zasniva na mitologiji. Jer, istorijski gledano političke, ekonomske i vojne intervencije Rusije ne Balkanu nisu uvijek bile u prilog Srbima.

Rusija se je uvijek rukovodila sopstvenim interesima ne vodeći računa o interesima Srba. Danas je ruski prioritet rat u Ukrajini i cijela država je stavljena u pogon za finansiranje tog projekta.

Ucjenjivanje vetom

Omer Karabeg: U oktobru ove godine Rusija preuzima predsjedavanje Savjetom bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Ministar inostranih poslova Rusije Sergej Lavrov nedavno je rekao da će Rusija 31. oktobra kao predsjedavajuća zakazati sjednicu Savjeta bezbjednosti o Bosni i Hercegovini i da će tom prilikom postaviti neugodna pitanja. Washingtonski Institut za proučavanje rata shvatio je ovu prijetnju vrlo ozbiljno, posebno Lavrovljevu najavu da će preispitati implementaciju Dejtonskog sporazuma jer su, kako on kaže, ugrožena prava srpskog naroda. Taj institut vidi u tome pokušaj destabilizacije Bosne i Hercegovine. Dijelite to mišljenje?

Vedran Džihić: Neće to biti prvi put da Rusija koristiti binu u Ujedinjenim nacijama, odnosno Vijeće sigurnosti, da potegne pitanje Bosne i Hercegovine.

To se dešava svaki put kada na dnevni red dolazi izvještaj o Bosni i Hercegovini i kada se odlučuje o produženje mandata evropske vojne misije EUFOR-Althea u Bosni i Hercegovini.

S obzirom da Rusija, kao članica Vijeća sigurnosti, ima pravo veta to je značajna poluga njenog uticaja i ona će i ovog puta pokušati da je iskoristi. Pitanje je, međutim, da će staviti veto ili će u zamjenu za odustajanje od veta tražiti neke ustupke kao što je radila posljednjih godina.

Prošle godine je, recimo, odustala od veta nakon što je Zapad prihvatio njen zahtjev da se Christian Schmidt oficijalno ne pojavljuje u dokumentima Vijeća sigurnosti. Vjerovatno će sličnih igara biti i na oktobarskoj sjednici, ali to neće biti tako dramatično kako bi Milorad Dodik priželjkivao.

Čitajte: Može li Putin pomoći Dodiku da politički preživi?

Rusija ima mogućnost da na Zapadnom Balkanu i u Bosni i Hercegovini putem hibridnog rata i širenjem dezinformacija proizvede neku vrstu vještačke krize, ali nema direktnu mogućnost da ugrozi stabilnost Bosne i Hercegovine imajući u vidu da teritorijalno nije povezana sa Republikom Srpskom i da se NATO nalazi u okruženju.

Neven Anđelić: Rusija će u Savjetu bezbjednosti vjerovatno započeti igru koja će se na kraju završiti kompromisom. Izazove se verbalna konfrontacija na sceni Savjeta bezbjednosti, a potom se postigne kompromis koji reflektira ravnotežu snaga.

Međutim, ta ravnoteža je više pomjerena prema Zapadu s obzirom na evropske vojne jedinica unutar Bosne i Hercegovine i razmještaj NATO snaga na Zapadnom Balkanu.

Što se tiče veta Rusije, on ima svoju cijenu i Rusija će nastojati da što više dobije za odustajanje od veta. U tome je poenta debate o Bosni i Hercegovini u Savjetu bezbjednosti koju je Rusija najavila. To bi bio logičan slijed razumnog vođenja vanjske politike. Ali kada nacionalizam diktira domaću i vanjsku politiku neke zemlje, onda odluke ponekad mogu biti iracionalne.

Vedran Džihić: Ne očekujem da će Rusija staviti veto. Glavno razlog je to što bi Zapad u slučaju povlačenja EUFOR-a rasporedio u Bosni i Hercegovini NATO trupe. Sasvim je jasno da NATO, pogotovo u trenutku kada imamo prijetnje dronovima iznad zemalja Evropske unije, nije spreman da dozvoli da se remeti sigurnost u Evropi. A u priču o sigurnosti Evrope definitivno spadaju i Zapadni Balkan i Bosna i Hercegovina.

S druge strane, ako bi se povukao EUFOR i došle NATO trupe, Rusija bi se našla u nepovoljnijoj situaciji nego sada. Jer ako ne bi stavila veto na produženje mandat EUFOR-a, mogla bi iza kulisa da dobije neki ustupak Zapada i imala bi mogućnost da vetom ucjenjuje i narednih godina.

Međutim, ako sada uloži veto, gubi mogućnost ucjenjivanja, a u Bosni i Hercegovini dobija kao suparnika NATO koji je nadmoćniji od Rusije. Tako da je velika vjerovatnoća da neće biti veta Rusije.

Čitajte: Bivši predsjednik Republike Srpske na službenom putu – ko to finansira?

Uzaludna nada

Omer Karabeg: U zaključku, mogu li li Putin i Orban pomoći Dodiku ili se on samo zavarava?

Neven Anđelić: Mislim da mu ne mogu pomoći u onoj mjeri u kojoj se on nada. I Putin i Orban su preokupirani sopstvenim problemima.

Rusiji ima rat u susjedstvu, a i problem kako održati mir u kući. Nikome nije poznata tačna situacija u Rusiji, njena ekonomije je pod velikim sankcijama, na osnovu šturih vijesti, koje dolaze iz Rusije, nagađa se da je inflacija u porastu, da ima nestašica što može da izazove nezadovoljstvo stanovništva.

U Mađarskoj se Orbanova vlada održavala na vlasti djelimično zbog niske cijene energenata.Ta niska cijena nije više održiva zbog zapadnih sankcija Rusiji. Pred Orbanom su i parlamentarni izbori gdje njegova pozicija nije više tako čvrsta kao prije nekoliko godina. Zbog svega toga za Putina i Orbana odnos prema Dodiku sada je sporedno pitanje.

Vedran Džihić: Mislim da mu ne mogu pomoći i da on za njih više uopšte nije važan. Dodik, Vučić i neki drugi lideri u regionu misle da su mnogo veći i važniji nego što zaista jesu.

Čitajte: Nova zaduženja Republike Srpske kod 'prijatelja'

Oni su lideri malih zemalja na evropskoj mapi koje nisu od onog strateškog značaja kakav je imao Zapadni Balkan devedesetih godina. Oni nisu nezamjenjivi, a posebno Dodik koji iz dana u dan gubi poluge političke i ekonomske moći u Republici Srpskoj. Naravno, i kad ne bude Dodika, Rusija i Mađarska neće odustati od svog generalnog pristupa Bosni i Hercegovini i Zapadnom Balkanu.

Rusija će i dalje željeti da destabilizira Bosnu i Hercegovinu i regiju, a Mađarska da Republiku Srpsku uključi u svoju autoritarnu mrežu u okviru Evrope i da ostvari neke konkretne ekonomske interese u Republici Srpskoj.

Oni će to pokušavati da ostvare i bez Dodika sa nekim novim ljudima. Tako da mislim da se Dodik uzalud nada da mu Putin i Orban mogu pomoći. Najviše što mogu da urade za njega je da mu Orban obezbijedi azil u Budimpešti kao što je to uradio za bivšeg premijera Sjeverne Makedonije Nikolu Gruevskog ili da se nađe u Moskvi sa sirijskim predsjednikom Bašarom el Asadom kome tamo baš ne cvjetaju ruže.

Omer Karabeg: A da li će odlazak Dodika sa vlasti oslabiti ruski uticaj u Republici Srpskoj i time djelimično relaksirati situaciju u Bosni i Hercegovini?

Vedran Džihić: Zavisi od rezultata novembarskih izbora za predsjednika Republike Srpske.

Ako Siniša Karan, kandidat SNSD-a, odnese pobjedu, nećemo vidjeti zaokret u odnosu prema Rusiji. I dalje će biti dominantna ideološka matrica o srpsko-ruskom istorijskom prijateljstvu i kulturološkoj i nacionalnoj bliskosti sa Rusima koju dijeli i velika većina javnog mnjenja u Republici Srpskoj.

Ako bi se desilo da pobijedi Branko Blanuša, kandidat opozicije, očekivao bih i dalje održavanje prijateljskih odnosa, ali i puno veći pragmatizam u odnosima sa Rusijom. Neće doći do nekih dramatičnih promjena, ali neće biti ni velike ljubavi koja se do sada ogledala u čestim Dodikovim posjetama Rusiji.

Neven Anđelić: Ne vjerujem da će se nakon novembarskih izbora za predsjednika Republike Srpske nešto promijeniti, ali u oktobru naredne godine dolaze parlamentarni izbori u Bosni i Hercegovini nakon kojih će biti formirana nova vlast i u Republici Srpskoj i u Bosni i Hercegovini.

Tada će nam biti jasno kakvo će biti djelovanje i uticaj vanjskih aktera, naravno i Rusije. Dotle će, pretpostavljam, biti status quo.