Dok Sjedinjene Američke Države nagoveštavaju da možda neće biti spremne da finansiraju odbrambene potrebe Ukrajine još dugo, Evropska unija razmatra različite načine za finansiranje većeg dela računa u 2026. i 2027. godini, pretpostavljajući – kao i većina ljudi u Briselu – da će se rat nastaviti.
Najočigledniji nagoveštaj toga došao je tokom godišnjeg obraćanja predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen (von der Leyen) Evropskom parlamentu ranije u septembru kada je iznela ideju o "reparacionom kreditu".
Više informacija o tome kako bi ovaj zajam funkcionisao pojavilo se u dokumentu za diskusiju na jednoj stranici koji je Komisija dostavila članicama EU. O dokumentu, u koji je RSE imao uvid, ambasadori EU su kratko raspravljali 26. septembra.
Pročitajte i ovo: Von der Leyen poziva na nezavisnost EU usred rasta tenzija i upada ruskih dronovaFon der Lajen bi trebalo da predstavi taj dokument liderima EU na neformalnom samitu u Kopenhagenu 1. oktobra za razgovore o Ukrajini i predsednik te zemlje Volodimir Zelenski će verovatno biti prisutan. Očekuje se da će ministri finansija EU takođe razmotriti više detalja kada se sastanu u Luksemburgu sledeće nedelje.
Iako svi mehanizmi zajma još nisu razrađeni, neke od tačaka su jasne.
Svaki zajam Ukrajini bi se zasnivao na zamrznutoj ruskoj imovini u EU koja je imobilisana otkako je Moskva pokrenula opštu invaziju pre više od tri godine. Zajam bi bio obezbeđen bez stvarnog diranja samog novca, a Ukrajina bi morala da vrati novac tek pošto Rusija plati ratnu štetu.
Reparacioni zajam, ako bude odobren, mogao bi da reši niz problema.
Najvažnije je da bi to Ukrajini dalo potrebnu injekciju gotovine, a istovremeno bi eliminisalo svaki potencijalni veto nekooperativnih članica EU, poput Mađarske i Slovačke.
Pročitajte i ovo: Mađarska i Slovačka nastavljaju pritisak na Brisel zbog liste sankcionisanih RusaTakođe bi rešio pitanje šta raditi s ruskom imovinom u EU i smanjio bi pritisak na budžet EU.
Moguće prepreke
Ali to je daleko od završenog posla, i još uvek postoji nekoliko prepreka koje treba prevazići.
Počnimo sa zamrznutom ruskom imovinom.
Veruje se da u EU postoji oko 176 milijardi evra takve imovine, uglavnom u Jurokliru (Euroclear), belgijskoj kompaniji za finansijska tržišta, specijalizovanoj za centralne depozitarne institucije.
Neke zemlje, posebno baltičke države, odavno žele da konfiskuju taj novac i da ga ili daju Ukrajini ili da ga iskoriste za izgradnju nedovoljno finansirane odbrane Evrope. Argument je jednostavan: Zašto bi evropski poreski obveznici trebalo da plate račun za rat koji vodi Kremlj?
Međutim, mnoge zapadnoevropske zemlje su protiv direktne konfiskacije.
Evropska centralna banka izrazila je zabrinutost zbog korišćenja zamrznute ruske imovine za finansiranje Ukrajine usled strahova da bi to moglo uticati na status evra kao rezervne valute.
Belgija strahuje da bi Moskva mogla podneti solidnu pravnu tužbu protiv te zemlje i Juroklira zbog te imovine.
Evropska centralna banka (ECB) je zabrinuta zbog toga kako bi konfiskacija delovala na status evra, trenutno druge rezervne valute u svetu, pošto bi takav potez mogao da podstakne treće zemlje da štede negde drugde.
Veće evropske zemlje takođe veruju da bi novac trebalo da ostane imobilisan i da se umesto toga koristi za obnovu Ukrajine u verovatnom scenariju da Moskva odbije da plati reparacije kada se rat završi.
Činjenica je i da se zamrznuta imovina već koristi za generisanje sredstava za Ukrajinu. To su kvartalni neočekivani profiti dobijeni od te gotovine – često oko 1,5 milijardi evra koji se odmah prebacuju u ratom razorenu zemlju.
Koalicija voljnih?
Evropska komisija sada predlaže sledeće: Deo ili sva zamrznuta sredstva u Jutokliru trebalo bi da se prebace u takozvani Specijalni namenski entitet (SPV) u zamenu za obveznice bez kupona koje izdaje Evropska komisija. One bi bile podržane garancijama "koalicije voljnih" koju čine članice EU i moguće i druge zemlje iz Grupe sedam vodećih industrijskih zemalja.
Novac u SPV-u bi zatim bio prebačen Kijevu kao krediti tokom 2026. i 2027. godine (a moguće i posle toga), a Ukrajina bi morala da vrati novac tek kada Rusija plati ratne reparacije.
Koliko bi novca bilo dostupno zavisi od procene Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), ali bi to moglo biti 140 milijardi evra za te dve godine. Verovatno je da bi većinu ovoga morala da obezbedi Evropa ako SAD odbiju da izdvoje bilo kakva sredstva za plan.
Pročitajte i ovo: Jesenji izazovi EU: Ruska imovina, Ukrajina, put Moldavije i nazadovanje GruzijeDobra stvar kod ovog poteza bi bila to što zaobilazi potencijalno ulaganje veta iz pojedinih zemalja.
To je bila dilema početkom 2024. godine kada je EU postigla dogovor o "instrumentu za Ukrajinu" od 50 milijardi evra za period 2024-2027, a Mađarska u početku blokirala taj potez.
Taj novac je uzet iz "rezervnog prostora" zajedničkog budžetskog EU – u suštini, slobodnog kapaciteta u budžetu pored već preuzetih obaveza – ali je svih 27 članica moralo dati zeleno svetlo.
Oko 32 milijarde evra od 50 milijardi je već obezbeđeno Kijevu, tako da nema toliko prostora, a Budimpešta bi verovatno prigovarala da se više novca koristi za tu svrhu.
I dok Evropska komisija predlaže fond od 100 milijardi evra za Ukrajinu u višegodišnjem budžetu EU za period 2028-2034, sve članice takođe moraju da potpišu to, dok je sve više jasno da Kijevu treba više hitnog finansiranja.
Međutim, to je daleko od završenog dogovora, i Mađarska i dalje može donekle da postavi prepreke.
Zamrznuta ruska imovina će ostati imobilisana sve dok EU odluči da tako treba da ostane. A Brisel to radi dva puta godišnje, u julu i januaru, jednoglasno. Nijedna zemlja, uključujući Mađarsku, nije dizala veliku buku oko poslednjeg produženja pre dva meseca, ali to ne isključuje mogućnost da se u budućnosti pojave neki problemi.
Nacionalne garancije?
Evropska komisija u diskusionom dokumentu sugeriše da odluku o produžetku sankcija u budućnosti treba doneti kvalifikovanom većinom, ali napominje da bi to "zahtevalo politički dogovor na visokom nivou svih ili većine šefova država ili vlada".
Veoma je sumnjivo da bi lideri poput mađarskog Viktora Orbana i slovačkog Roberta Fica jednostavno digli ruku u znak podrške.
A takođe možda postoji i problem s nacionalnim garancijama.
Koliko zemalja bi zaista bilo spremno da uđe u "koaliciju voljnih" po tom pitanju?
Što više zemalja to učini, manje novca će svaka zemlja morati da garantuje. Ali u mnogim članicama EU, tako nešto bi morao da odobri nacionalni parlament, a s obzirom na to da se nekoliko zemalja muči s rastom deficita, mnogi političari bi mogli biti oprezni u pogledu obavezivanja na bilo kakvu vrstu garancija.
Juroklir će verovatno insistirati na potpunim i čvrstim garancijama, a potencijalno čak i na učešću u upravljanju novom strukturom kredita.
I ne može se isključiti da će Juroklir insistirati da i druge finansijske institucije koje drže zamrznutu rusku imovinu takođe doprinesu toj shemi.