Novi femicid u Sjevernoj Makedoniji dovodi u pitanje funkcionalnost sistema zaštite

Ubistvo žene u Velesu ponovo je otvorilo pitanje sposobnosti sistema da zaštiti žrtve nasilja u Sjevernoj Makedoniji. Da li je uslovna kazna dovoljna, da li centri za socijalni rad imaju dovoljno novca i da li država ima dovoljno sigurnih kuća i savjetovališta? To su neka od pitanja koja se postavljaju nakon što je prije tri dana uvijena 31-godišnja Rosica.

Ilija Stefanovski iz Skoplja proglašen je 10. septembra krivim pred Osnovnim sudom u Velesu za ugrožavanje sigurnosti i nasilje nad svojom bivšom partnericom, Rosicom Kocev iz Velesa. Prvostepenom presudom dobio je uslovnu kaznu. Pet dana kasnije, 15. septembra, Stefanovski je ubio Rosicu i njenog oca, a zatim oduzeo sebi život.

Pročitajte i ovo: Žene u Severnoj Makedoniji zbog straha odustaju od prijave nasilja

Ovo je najnoviji femicid u Sjevernoj Makedoniji. Reakcije ne prestaju na društvenim mrežama i nevladinom sektoru. Još jedno ubistvo koje se moglo spriječiti, poručila je Platforma za rodnu ravnopravnost, koja okuplja oko 20 nevladinih organizacija.

Prije Rosice, javnost je čula i za Tankicu iz Kočana, Emiliju iz Štipa, Ramajanu iz Šuto Orizarija.

Za sve njih reakcije su bile slične: "mogla je biti spašena." Ali gdje i ko zakazuje u zaštiti koju bi institucije trebale pružiti prije nego nasilje završi sa smrtnim ishodom?

Problem je višeslojan – od prepoznavanja nasilja, kapaciteta Centara za socijalni rad i policije, do kaznene politike, ističu aktivisti iz nevladinih organizacija koje se bave ovom temom i neki od onih koji zajedno sa žrtvama vode institucionalne borbe za zaštitu.

Slučaj Rosice - od optužnica i prijava do ubistava

Neke od ovih "anomalija" sistema mogu se vidjeti i u posljednjem slučaju ubistva Rosice iz Velesa.

Prema informacijama koje je podijelilo Tužilaštvo, ona je prijavila više slučajeva u koje je bio uključen njen bivši partner, koji ju je kasnije ubio. U aprilu ove godine bio je optužen za ugrožavanje javne sigurnosti i nasilje. Ostao je na slobodi.

Ali na snazi su bile i druge mjere koje nasilnik nije poštovao: slao je poruke i fotografije, prilazio njenoj kući i uzeo te zapalio automobil njenog oca. Rosica je to prijavila u maju, a mjesec dana kasnije izdat je nalog Ministarstvu unutrašnjih poslova da dostavi dokaze iz vještačenja telefonskih komunikacija i video nadzora. Ministarstvo ih, tvrdi tužilaštvo, još nije dostavilo.

Nema izgovora: Kako prijaviti nasilje?

U međuvremenu, presuda je donesena 10. septembra, a pet dana kasnije Stefanovski je ubio Rosicu i njenog oca, a zatim izvršio samoubistvo.

Da li je bilo propusta u Ministarstvu unutrašnjih poslova ili ne, pokazaće unutrašnja kontrola rekao je ministar Panče Toškovski. Gostujući na Sitel TV 17. septembra, izjavio je da mu je žao „što živimo u društvu gdje institucije obično prebacuju krivicu jedna na drugu,“ ali je uperio prst u tužilaštvo i sud, pitajući ko u zemlji predlaže i određuje pritvor i zatvorske kazne.

'Moramo početi vjerovati žrtvama'

Sjeverna Makedonija je bila među prvim zemljama u regionu koja je uvela femicid, ubistvo žene u rodno zasnovanom nasilju, kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakonu 2023. godine. Međutim, u praksi sistem ne prepoznaje početno nasilje – uznemiravanje, uhođenje, psihološko zlostavljanje, koje su često praćene prijetnjama životu žrtve i njenih bližnjih, ističe Elena Dimusevska iz Nacionalne mreže za zaštitu od nasilja u porodici.

Pročitajte i ovo: Svaki dan 140 žena ubije neko njima blizak, kaže regionalna direktorica UN Women

"Za takve prijetnje se često traže dokazi da bi se uopšte podnijela krivična prijava. A ti oblici nasilja su najčešće verbalni, nema svjedoka, nema dokaza. Zato je promjena svijesti i povjerenje koje dajemo žrtvama kada se ohrabre da prijave ono što je najpresudnije. Moramo im početi vjerovati,“ kaže Dimusevska za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Način na koji se institucije, poput policije i Centara za socijalni rad, ponašaju, početni je problem koji uočava advokatica Katerina Koteska, koja već godinama zastupa žrtve nasilja širom Sjeverne Makedonije.

„Većina problema dolazi iz sindroma malog mjesta. Koliko god da su veliki Skoplje ili Bitola, svi se poznaju i vrlo često dolazi do propusta institucija da djeluju radi zaštite nekoga. Tu je i nedostatak motivacije institucija da se bave problemom, neznanje policajaca i socijalnih službi, sudija,“ ističe Koteska za RSE.

Nedovoljno osoblja i resursa

A kada je riječ o kapacitetu institucija da se bave ovakvim slučajevima, naši sagovornici pokreću nekoliko pitanja.

Advokatica Koteska ističe da je efikasno funkcionisanje više vezano za organizacioni okvir i trenutak kontrole – ko i šta radi u centrima socijalne zaštite.

Ali nedovoljno je i ljudskih resursa, smatra Dimusevska, dodajući da u radu na ovakvim slučajevima „svaka žrtva zaslužuje onoliko pažnje koliko joj je potrebno.“

„To je prva stvar, a druga je da ti ljudi trebaju imati resurse. Ako je ugrožen fizički integritet žrtve, moraju postojati dovoljne i dostupne sigurne kuće. Ne bi trebalo da ih šalju iz Ohrida u Skoplje u sigurne kuće. Trebalo bi da postoji dovoljan broj sigurnih kuća na nacionalnom nivou, ali i savjetovališta koja će pružati psihološku podršku i pratnju,“ kaže Dimusevska.

Pročitajte i ovo: Seksualno nasilje, trauma o kojoj se u Sjevernoj Makedoniji često ćuti

Na takve slabosti nedavno je ukazala i Državna revizorska institucija (DRI), koja je pregledala primjenu Istanbulske konvencije i zaključila „nedovoljnu efikasnost sistema za zaštitu žena žrtava nasilja.“

Na primjer, dio nalaza revizora je da u zemlji postoji samo 67 kreveta u sigurnim kućama, umjesto traženih 184. Sa druge strane ima 11 savjetovališta od potrebnih 19. Ali ni ona nisu ravnomjerno raspoređena.

„U jugoistočnom i sjeveroistočnom regionu nema nijednog kreveta u sigurnim kućama, dok NVO pružaju sigurne kuće samo u Skoplju i jugoistočnom regionu. Također, u jugoistočnom regionu nije osnovano nijedno savjetovalište, iako je jedno planirano,“ navodi se u izvještaju revizije iz augusta ove godine.

DRI je također uočila da nije izvršena potrebna reorganizacija u Centrima za socijalni rad, da nedostaje osoblja, da ne postoji sistem licenciranja SOS telefona, da postoje neregistrovana udruženja, da je civilni sektor nedovoljno uključen, da nema potrebne kriminalizacije psihološkog nasilja.

Slabosti kaznene politike

A tu je i kaznena politika. Iako je pooštrena, kaže Dimusevska, postoje slabosti, od kojih je najveća u vezi sa počiniocima bez prethodnih presuda. Prema njenim riječima, ona je previše blaga, najčešće sa uslovnim kaznama.

"Ako želimo kao država poslati poruku da imamo nultu toleranciju na nasilje, ne možemo dopustiti da neko bude osuđivan dva ili tri puta i da se protiv njega vode krivični postupci za nasilje, a da ga tek treći put šaljemo u zatvor," kaže Dimusevska.

Ne može se, dodaje, smatrati olakšavajućom okolnošću ako je neko otac dvoje djece, što se dešavalo u slučajevima koje su nevladine organizacije uočile.

Pročitajte i ovo: Kako prijaviti nasilje u Sjevernoj Makedoniji?

"Kako može biti olakšavajuća okolnost ako je nasilnik tukao majku te dvoje djece?" pita se ona.

Koteska, koja je zastupala žrtvu u slučaju u kojem je optuženi dobio tri godine uslovnih kazni za krivična djela nasilja u porodici, također svjedoči o takvim slučajevima.

"Uslovne kazne se stalno izriču istom počiniocu koji je tri godine bio nasilnik u porodici prema žrtvi," kaže advokatica.

Kada je riječ o sudskoj praksi, ona ukazuje i na drugostepeni postupak pred apelacionim sudovima, koji odugovlači proces.

"Na primjer, tražili smo da se izreknu mjere, sud je odbio naš prijedlog. Uložili smo žalbu, Apelacioni sud vratio na ponovno suđenje i prvostepeni sud opet odbio naš zahtjev. Ponovo smo se žalili i onda je Apelacioni sud odlučio po suštini, promijenivši presudu. U takvim slučajevima, po mom mišljenju, ne bi trebalo vraćati, nego bi Apelacioni sud trebao odmah odlučiti jer, na primjer, izgubili smo dva-tri mjeseca i za to vrijeme moglo je doći do težeg nasilja ili završiti fatalno," kaže Koteska.

Protest protiv propusta sistema

Najnoviji femicid u Velesu, osim što je izazvao ogorčenje javnosti zbog propusta sistema u zaštiti žrtava, izazvao je i pozive na protest. Aktivisti i nevladine organizacije iz Platforme za rodnu ravnopravnost najavili su okupljanje 18. septembra u Skoplju protiv, kako kažu, "kolektivnog sloma sistema koji omogućava kontinuirano nasilje nad ženama koje vodi do femicida."

Pod sloganom "Ni jedna više!" protest bi trebao biti održan ispred Ministarstva unutrašnjih poslova i u centru Skoplja.

Žrtve porodičnog nasilja u Sjevernoj Makedoniji mogu da se prijave centrima za socijalni rad i uspostavljenim službama u nekoliko gradova.

Besplatne SOS telefone 070/075/077 141 700.