Izrael je jasno stavio do znanja da promjena režima nije na stolu u trenutnoj fazi njegove vojne kampanje, a Trumpova administracija, barem za sada, bi mnogo više voljela dogovor sa postojećim režimom nego promjenu režima, kaže vodeći stručnjak za Bliski istok Ilan Berman u intervjuu za Radio Fardu, program Radija Slobodna Evropa (RSE).
Berman je viši potpredsjednik Američkog vijeća za vanjsku politiku i dugogodišnji savjetnik za nacionalnu sigurnosnu politiku Ministarstva odbrane, Kongresa i američkih vladinih agencija. Nedavno je takođe bio šef tima koji je vodio tranziciju Američke agencije za globalne medije (USAGM) u ime administracije predsjednika Donalda Trumpa, a član je i odbora Radija Slobodna Evropa (RSE)
RSE: Da li se nešto promijenilo u mišljenju predsjednika Trumpa (od početka sukoba)?
Berman: Ne mislim tako, barem ne još. Način na koji ja vidim trenutnu američku politiku je: eskalacija je usmjerena na deeskalaciju. Predsjednik Trump je u prošlosti jasno stavio do znanja da je njegov optimalni cilj da ovaj režim sjedne za pregovarački stol i zaista napravi značajne ustupke u vezi sa svojim nuklearnim programom.
Postao je sve frustriraniji posljednjih dana jer je bilo jasno da iranski režim samo pokušava dobiti vrijeme, da oni zapravo nisu u dobroj vjeri pregovarali o nuklearnom programu. U osnovi im je samo isticalo vrijeme.
RSE: Ali ipak su imali planove da se sastanu u nedjelju (15. juna), zar ne?
Ilan Berman (arhivska fotografija)
Berman: Pa, da, i nije mi jasno da li je to bio autentičan plan ili je samo iznesen iako je Bijela kuća znala da će Izraelci udariti prije njih.
Ali ono što sada smatram važnim jeste da predsjednik i dalje želi dogovor.
Ono što je Izrael učinio, barem do sada, zaista je povećalo mogućnost da Iran sjedne za pregovarački sto i napravi značajne ustupke. Mislim da je to i dalje cilj politike Trumpove administracije.
Ali da bi se taj cilj postigao, Trump mora imati vjerodostojnu prijetnju eskalacijom, i rekao bih da je to razlog zašto vidimo ovo značajno kretanje vojne imovine na Bliski istok, jer postoji drugi način na koji ovo može ići ako iranski režim ne pristane, ne pristane i ne vrati se za pregovarački sto.
Mislim da je predsjednik spreman pomoći Izraelu u napadu na Fordow i druga mjesta, ali ne mislim da je to njegov prvi prioritet.
RSE: Predsjednik Trump mnogo koristi riječ predaja. Zašto? Zašto mislite da koristi taj termin? I šta mislite da mu ta riječ znači?
Berman: Pa, onda je očigledno da je to riječ s jakim značenjem, i ne mislim da je to predaja onako kako se tumači na Bliskom istoku, što ima veze s državnom čašću ili porodičnom čašću.
Mislim da ono što on radi jeste da vrlo jasno artikuliše kako vidi trenutnu poziciju Irana, jer nakon četiri ili pet dana izraelske kampanje, iranski režim je vojno u velikom zaostatku.
Mislim da predsjednik Trump to vidi. Ako se iranski režim vrati za pregovarački sto, to neće biti pregovori između jednakih. Mnogo više će se raditi o tome koje značajne ustupke Iran može napraviti s kojima će biti zadovoljan.
RSE: Mnogo se o tome priča. Mislim da sam to vidio i u jednom od vaših članaka, o pitanju postojanja i sudbine Islamske republike kao sistema u cjelini. I mnogo se priča o tome da, ako je ovo zaista kraj igre ili ne, želim vidjeti šta vi mislite o tome. Da li je promjena režima na stolu?
Berman: Ne mislim, barem ne još. I ovo kažem namjerno, jer čvrsto vjerujem u činjenicu da je Islamska republika korumpirani sistem i da je iranski narod jasno stavio do znanja da želi nešto drugo, ali ne mislim da je to trenutno moguće, barem ne od strane Izraela i Sjedinjenih Država.
Izrael je jasno stavio do znanja da promjena režima nije na stolu u trenutnoj fazi njegove vojne kampanje, a Trumpova administracija, barem za sada, bi mnogo više voljela, kako ja vidim, dogovor sa postojećim režimom nego promjenu režima.
RSE: Ali šta je ta promjena režima? Možemo li malo pojasniti? Jer šta znači da nije u planu? Šta je promjena režima u ovom smislu, kao, kako bi Izrael ili SAD imali na umu promjenu režima?
Berman: Dakle, postoji neka vrsta starog iračkog modela spolja nametnute promjene režima. Ne mislim da ni Izrael ni Sjedinjene Države imaju ikakav apetit za to.
Ali mislim da postoje stvari koje obje zemlje mogu učiniti, a koje bi koristile ili stvorile prednosti za opozicione snage koje djeluju iznutra.
A Izrael je već učinio mali broj njih. Napao je sjedište Basidža (paravojne snage povezane s Iranskom revolucionarnom gardom). Bombardovao je Ministarstvo obavještajnih službi. I mislim da su ove stvari namijenjene stvaranju mogućnosti za Irance da uzmu stvar u svoje ruke.
Ali postoji li ozbiljan izraelski ili američki pritisak da podrže iransku opoziciju i da ih ohrabre i održe ako i kada se pobune? Ne mislim da to još vidimo.
RSE: Ljudi pitaju, posmatrači pitaju, kako bi Iranci uzeli stvar u svoje ruke kada bježe za život?
Berman: To je pošteno pitanje. Mislim da je problem koji mi Zapadnjaci imamo kada razmišljamo o promjeni režima u Iranu taj što smo zaista bili neozbiljni u pogledu ulaganja u potencijal za promjene unutar Irana.
Mnogo pričamo o promjeni režima, ali nismo zaista investirali u kampanju za proširenje komunikacija, za stvaranje fonda za udar, za sve te različite stvari koje bi iranskoj opoziciji omogućile prostor za disanje, prostor za organiziranje i mobilizaciju protiv režima.
To je, mislim, ogroman problem i mislim da je to neophodan preduvjet da se Iranci zaista osjećaju dovoljno samopouzdano da se pobune na održiv način.