Miniranja, buka i prašina, godinama su dio svakodnevice u Međudražju, zbog čega stanovnici tog mjesta u blizini Bihaća traže od institucija vlasti zatvaranje kamenoloma.
Porodična kuća Nedžada Smailovića udaljena je stotinjak metara od kamenoloma, zbog čega je, kako kaže, boravak u njoj često nepodnošljiv.
"Majka tu živi i nesnosno je. Bageri počnu raditi u pola šest ujutro, kao da čitav dan živite pored gradilišta. Čim vjetar puhne, selo je pod prašinom, a kad dođe miniranje, kao da je zemljotres i kuće popucaju", kaže on za Radio Slobodna Evropa.
Znak upozorenja u blizini kamenoloma kod Međudražja u blizini Bihaća.
Kop u Međudražju, na sjeverozapadu zemlje, jedan je među stotinama koji su ucrtani u mapu kamenoloma u BiH.
Mapiranje je inicirala grupa eko-udruženja, nakon što je u Donjoj Jablanici u bujičnim poplavama, u oktobru prošle godine, poginulo 19 osoba, a tužilaštvo istražuje da li je stradanja uzrokovao i kamenolom, iz koga se kamenje sručilo na selo.
Čitajte: Iako vlasti negiraju, kamenolom u Jablanici imao odobrenjaKamenolom u vodozaštitnoj zoni
Koncesiju za iskopavanje dolomita u Međudražju dodijelila je Vlada Unsko-sanskog kantona 2011. godine, na temelju prethodne suglasnosti lokalne vlasti u Bihaću.
Nezadovoljni sve intenzivnijim radovima i širenjem kamenoloma, mještani su formirali grupu "Plješevički otpor - Međudražje bez kamenoloma", zahtijevajući od institucija vlasti povlačenje dozvola i raskid ugovora o koncesiji.
Upozoravaju da se nalazi u vodozaštitnoj zoni u kojoj su kamenolomi i miniranja zabranjeni, sukladno odlukama o zaštiti izvorišta vode Klokot i Privilica, koje je Gradsko vijeće Bihaća usvojilo 2009. i 2019. godine.
"Postavljamo pitanje kako se uopće mogla dati suglasnost za kamenolom na takvoj lokaciji. Ovo nije samo priča o kamenolomu nego o životu u zoni zaštite izvorišta pitke vode. Ovdje se ne radi ni o investitorima, protiv kojih nemamo ništa, nego o onima koji su dali takve dozvole", kaže Smailović.
U proteklih 14 godina koncesija za kamenolom je nekoliko puta prenošena na druge kompanije, a od 2024. dobila ju je firma "Đuzel" iz Cazina.
Iz te kompanije su za RSE naveli da su kamenolom preuzeli uz poštivanje zakonske procedure, te naglašavaju da je i za to suglasnost dalo Gradsko vijeće Bihaća.
"Postupak je jasno zakonski definiran i ispoštovan uz, naravno, poštivanje i drugih zakonom propisanih mjera u procesu eksploatacije", naveli su iz ove kompanije.
No, mještani traže od Gradskog vijeća Bihaća da povuče suglasnost, obzirom da se kosi sa odlukom o vodozaštitnoj zoni, a od resornog kantonalnog Ministarstva raskidanje ugovora o koncesiji.
Upozoravaju da miniranja dovode do pucanja zidova i cijevi na seoskom vodovodu.
"Padaju slike sa zidova, otvaraju se vrata ormara. Moja kuća je relativno blizu i svaka eksplozija i miniranje je kao potres. Imamo komšije koji su bliže i na zidovima kuća imaju pukotine", kaže mještanin Mirza Šišić za RSE.
Iz kantonalne Vlade i gradske uprave Bihaća nisu odgovorili na upit RSE o tome šta će poduzeti kad je riječ o zahtjevima mještana.
Obraćajući se na jednoj od sjednica Gradskog vijeća, iz nadležne gradske službe su naveli da su se obratili Agenciji za vodno područje rijeke Save, sa zahtjevom za preispitivanjem vodne dozvole.
Koncesija za kamenolom u Međudražju ističe iduće godine, a mještani tvrde da će nastaviti pravnu borbu da spriječe njeno produžavanje.
Preko privatnih parcela
Stanovnici okolice Bihaća nisu jedini u BiH koji prosvjeduju zbog kamenoloma, u kojima vlasti, pak, ne vide ništa sporno, sudeći prema izdatim dozvolama.
Gotovo pet godina protiv rada kamenoloma "Zukulja", bore se mještani mostarskog sela Kuti, na jugu zemlje, a krajem septembra su ponovno blokirali prolaz bagerima investitora.
Okupljeni u udruženju "Eko Kuti", mještani su potpisivali peticije i pokretali sporove zbog dozvola, tvrdeći da je kamenolom udaljen oko 130 metara od kuća.
Koncesiju za taj kamenolom dalo je Ministarstvo privrede Hercegovačko-neretvanskog kantona 2015. godine kompaniji "Mejdan Kuti", koju su 2021. otkupili investitori iz Turske.
Stanovnici s kojima je razgovarao RSE ističu da su radovi u kamenolomu godinama bili sporadični, ali strahuju da će s novim investitorima, s čijim predstavnicima RSE nije mogao stupiti u kontakt, biti intenzivirani.
"U godini su nekad odvozli 10-20 kamiona pijeska i nije bilo miniranja. Ništa nam to ne bi bilo problem, ali se sada krenulo ozbiljno. Ni slučajno da smo protiv stranih investitora, ali neka nađu drugu lokaciju. Nećemo dopustiti miniranja sto ili 200 metara od kuća", kazao je za RSE Aner Omanović, predsjednik udruženja.
Aner Omanović, stanovnik sela Kuti pored Mostara.
U Studiji utjecaja na okoliš, koju su naručili investitori, zaključeno je, pak, da radovi u okviru eksploatacionog polja neće značajno utjecati na okolne parcele ni kuće, jer će biti provedene mjere zaštite.
Čitajte: Dozvola za kamenolom kod Mostara pred sarajevskim sudomUjedinjeni u borbi
Stanovnik sela Kuti Aleksandar Lozo kaže za RSE da je njegova kuća među onima koje su najbliže kamenolomu.
"Ranije je iz njega vađeno nešto malo, nekoliko kamiona pijeska. Ovo što sad što namjeravaju, to je potpuno druga priča. Brdo je iznad sela i kad počne miniranje može biti kritično za sve nas", kaže on.
Inače, kamenolom se nalazi i u prostornom planu Grada Mostara, zbog čega su mještani od tamošnje vlasti tražili da ga izbrišu.
Iz kantonalnog Ministarstva privrede ranije su u izjavi za RSE naveli da je koncesija izdata na osnovu važećih zakona, dok iz Gradske uprave Mostara nisu odgovarali na upit RSE o zahtjevima mještana.
Glavna prepreka investitorima predstavlja činjenica da nemaju pristup kamenolomu, obzirom da put kroz selo dijelom prolazi privatnim parcelama mještana.
Prije 20 godina, Lozo se vratio u selo, i koga je izbjegao tokom ratnih 90-ih. Danas su, kako kaže, stanovnici ujedinjeni u borbi protiv kamenoloma.
"Taj put smo zajednički pravili, da možemo autima prići kućama. Zajedno smo od početka, već pet godina, Bošnjaci, Srbi i Hrvati. To područje gdje je kamenolom, to je općinsko, državno i tu mi ne možemo ništa. Pristupni put smo napravili za sebe i to je privatna zemlja. Nećemo dozvoliti da prođu", kaže on.
Most na putu za selo Kuti kod Mostara.
U udruženju "Kuti", također, tvrde da dokumentacija, u koju je uvid imao i RSE, pokazuje da na području u blizini kamenoloma ima mina zaostalih iz proteklog rata.
Selo Kuti.
Okolišnu dozvolu, koje je za kamenolom dodijelilo Ministartsvo okoliša i turizma Federacije BiH uspjeli su sudskim putem osporiti, ali je ona ponovno dodijeljena u julu prošle godine.
"No, ne mogu da pristupe kamenolomu. Branimo svoju imovinu i nećemo je dati za potrebe, bilo domaćih ili stranih investitora. Mjesto kamenolomu nije u naselju i ne želimo da nam se desi nešto slično Jablanici", kazao je Omanović.
Institucije kriju podatke
U BiH je početkom oktobra okončan projekt "Mapiranje kamenoloma za održivost prirodnih resursa i sigurnost lokalnih zajednica", u okviru koga je u BiH evidentirano 600 aktivnih i napuštenih lokacija za eksploataciju.
Organizacije za zaštitu okoliša, koje su sudjelovale u mapiranju, upozorile su da brojni kamenolomi rade bez adekvatnog nadzora, te da za njih nema dostupnih podataka o konecesijama i dozvolama.
Iz Udruženja građana "Fojničani" Maglaj, koji su proveli istraživanje, kažu da su bili ponukani stradanjem u Donjoj Jablanici kao podsjetnikom na to šta se dešava zbog lošeg upravljanja prirodnim resursima.
Anes Podić, iz udruženja Eko akcija, kazao je za RSE da problem predstavlja to što institucije često ne žele ustupiti informacije o koncesijama i dozvolama, nego ih tretiraju kao "strogo čuvanu tajnu".
Zbog toga je mapa, kako kaže, tek početni pregled, dok će za tačan prikaz stanja trebati mnogo vremena.
"U ovoj oblasti je totalni haos. Imamo, recimo, primjer sela u Bosanskoj Krupi, gdje je osam kamenoloma, izgleda porodičnih. Zakon se krši, inspekcije su u startu dizajnirane kao nemoćne i nema nikvog pokušaja da se stanje promijeni. Kako vrijeme prolazi naše inistitucije su sve", kazao je.
Kamenolomi su, kako kaže, atraktivan biznis u BiH, obzirom da omogućavaju laku zaradu i ne iziskuju mnogo opreme i sofisticiranu radnu snagu.
"Imamo sistem koji organizovano krši zakone i potiče eksploataciju resursa. Postoje i slučajevi iskopavanja, čak, i bez koncesije koja je prvi korak za eksploataciju. Imate kamenolome koji tako rade zadnje tri decenije bez ikakvih problema. Inspekcije imaju zakonske ovlasti da ih zapečate, ali ne koriste taj moćan alat", kazao je.
Čitajte: Kamenolomi koji lome sve pred sobomBiH nema precizan podatak o broju kamenoloma, jer o njima ne postoji zvanični registar. Nadležnost za izdavanje dozvola i koncesija podijeljena je među različitima nivoima vlasti.
Podaci, koje je u ranijem istraživanju utvrdio RSE, pokazuje da na teritoriji BiH ima više od 440 lokacija na kojima se nalaze različiti kamenolomi, legalni i ilegalni, po površini koju zauzimaju, manji i veći, također, i oni koji su davno napušteni, te neki koji se rapidno šire.
Kako pokazuje više alata preko kojih je moguće vidjeti satelitske snimke, ovakvih lokacija je u BiH, Crnoj Gori, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji ukupno 1.350.
Za tek polovinu je utvrđeno da imaju zakonom propisane dokumente kojima se potvrđuje da funkcioniraju bezbjedno, bez opasnosti ili rizika da ugroze ljude, kuće, infrastrukturu i životnu sredinu.