Niz američkih administracija dugo su lobirale kod evropskih saveznika da preuzmu pravedni teret zajedničke odbrane, ali američki predsjednik Donald Trump je zauzeo pristup NATO savezu koji je više usmjeren na krajnje ciljeve, javno dovodeći u pitanje zašto bi Sjedinjene Države trebalo da plaćaju odbranu bogatih evropskih država.
I ta oštra retorika je protresla Evropu iz njenog višedecenijskog sna nacionalne sigurnosti, prema riječima rusko-američkog naučnika Leona Arona.
Njemačka, druga najveća ekonomija u NATO-u poslije Sjedinjenih Država, u martu je usvojila reforme koje bi joj omogućile da otključa milijarde u finansiranju odbrane.
"Trump je probudio Evropu, bilo da je namjeravao ili ne", rekao je Aron za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Promjene u američkoj vanjskoj politici: Serija intervjua u tri dijela
Ovo je serija od tri dijela intervjua koje Radio Slobodna Evropa provodi s globalnim misliocima koji nude različite perspektive o onome što smo naučili tokom prvih 100 dana drugog mandata Donalda Trumpa. Cilj je pružiti uvid u to kako administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa pristupa nekim od najizazovnijih pitanja za Evropu i širu regiju od kraja Drugog svjetskog rata: ruska invazija na Ukrajinu, pojačana konfrontacija između Rusije i Zapada te rastući talas dezinformacija.
"Evropljanima se to ne sviđa, ali zapravo, krajnji rezultat mislim da je bio koristan."
RSE je razgovarao sa Aronom, višim saradnikom u Američkom institutu za preduzetništvo sa sjedištem u Washingtonu, u okviru serije intervjua pod nazivom "Promjene u američkoj inostranoj politici".
Aron je rekao da Trump sam po sebi ne bi natjerao Evropu da pojača odbranu. Odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina da pokrene invaziju na Ukrajinu 2022. godine, čime je pokrenut najveći rat na kontinentu u posljednjih 80 godina, bila je suštinski element, tvrdi Aron.
"Kombinacija Trumpa i Ukrajine, mislim, navela ih je da zaista ozbiljno razmisle o ogromnom propustu u svojoj nacionalnoj odbrani", rekao je Aron u opširnom intervjuu.
Ako su prije jedne decenije samo tri evropske članice NATO-a trošile dva procenta svog budžeta na odbranu, što je dogovoreni minimum, danas to ne čine samo neke od njih. Međutim, nedovoljno ulaganje Evrope u sopstvenu odbranu tokom tri decenije nakon završetka Hladnog rata ostavilo je traga, rekao je Aron.
Dok Trump nastoji da prebaci dio vojne moći sa evropskog terena u azijsko-pacifički region kako bi odvratio Kinu, saveznici će se mučiti da to nadoknade, rekao je on.
"Evropljanima će trebati godine da popune rupu koju su ostavile Sjedinjene Države", rekao je Aron. "Oni su se definitivno probudili, ali ostaje da se vidi kako tehnički mogu da organizuju ovo veoma naglo povećanje svojih izdvajanja za odbranu."
Aron, koji je rođen u Moskvi, fokusira se na odnose SAD i Rusije i rusku unutrašnju politiku.
Od 2014. do 2020. godine bio je član Odbora guvernera za radiodifuziju, koji je nadgledao rad medijskih kuća koje finansira američka vlada, uključujući Radio Slobodna Evropa. Bio je savjetnik za Rusiju bivšeg guvernera savezne države Massachusetts, Mitta Romneyja tokom njegove neuspješne kandidature za predsjednika Republikanske stranke 2012. godine.
Rat u Ukrajini
U jeku američkih ratova protiv talibana i Al Kaide, Romney je 2012. godine rekao da je Rusija, a ne međunarodni terorizam, "geopolitički neprijatelj broj jedan" Washingtona.
Dvije godine kasnije, ruski predsjednik Vladimir Putin naredio je aneksiju Krima, započevši rat sa Ukrajinom koji se osam godina kasnije proširio invazijom punih razmjera.
Od početka svog drugog mandata, Trump agresivno insistira na pregovorima o okončanju rata u Ukrajini. Nakon što diplomatski napori nisu uspjeli da ubijede Putina da pristane na 30-dnevni prekid vatre koji je zahtijevao, Trump je 16. maja rekao da mora da se sastane sa liderom Kremlja kako bi okončao sukob.
"Ne vjerujem da će se išta desiti, sviđalo vam se to ili ne, dok se on i ja ne sastanemo", rekao je Trump novinarima.
Pročitajte i ovo: Šta dalje nakon neuspjeha diplomatskih napora u ruskom ratu protiv Ukrajine?Tri dana kasnije, američki predsjednik je treći put telefonom razgovarao sa Putinom. Čini se da je taj poziv završen tako što je Trump stao na stranu stava ruskog lidera; naime, da do prekida vatre može doći tek nakon što Moskva i Kijev postignu dogovor o teritorijalnoj kontroli i mirovnim snagama, između ostalog.
Rusija i Ukrajina su toliko udaljene po pitanjima da bi im u najboljem slučaju moglo biti potrebno nekoliko mjeseci da se dogovore o sporazumu. Vjeruje se da Putin kupuje vrijeme jer njegove snage ostvaruju zamah na ratištu, a on još uvijek nije postigao nijedan veći ratni cilj, uprkos nezakonitom polaganju prava na pet regiona Ukrajine.
Trump je krajem aprila priznao da Putin možda pokušava da kupi vrijeme i zaprijetio daljim sankcijama Rusiji. Ipak, on je poziv od 19. maja predstavio kao uspjeh čak i kada se činilo da je lider Kremlja postigao ono što je želio.
"Koliko daleko Putin može da gurne Trumpa je vjerovatno ključno pitanje u cijeloj ovoj situaciji", rekao je Aron.
'Upravljanje' Rusijom
Aron je rekao da Trumpa, kao i skoro svakog američkog predsjednika od Franklina D. Roosevelta, privlači ideja upravljanja odnosima sa Moskvom.
"Postoji nešto gotovo religiozno u vezi sa ovim", rekao je. "Trump se u tom pogledu ne razlikuje."
Međutim, za razliku od svojih prethodnika, Trump ne delegira pitanja Rusije iskusnim diplomatama, već preferira personalizovaniji pristup. Tramp je angažovao svog prijatelja, investitora u nekretnine Stevea Witkoffa, koji nema iskustva u vladi, da vodi razgovore sa Rusijom. Ali taj praktični stil, rekao je Aron, možda ide na ruku Putinovoj strategiji.
"Suprotno onome što Trump misli, vjerujem da Putin osjeća da može da se poigrava sa njim", rekao je Aron. "Sve što treba da uradi je da periodično masira svoj ego, periodično mu maše iz Kremlja, i stvari će ići po njegovom. Nažalost, do sada to funkcioniše."
Putinovi ratni ciljevi se nisu suzili, rekao je Aron. Lider Kremlja i dalje cilja da osvoji Ukrajinu iako su troškovi nastavka rata zapanjujući. Aron je rekao da pristanak na prekid vatre na trenutnoj liniji sukoba nosi rizike za njegovu popularnost, čak i dok mnogi Rusi žele da se rat završi.
"Mora da sagleda situaciju kod kuće i odluči kako će svom narodu objasniti gubitak blizu vjerovatno milion vojnika, ranjenih ili poginulih, jer su u suštini dobili ono što su imali na početku: Donjeck, Lugansk, dio Zaporožja i par komadića zemlje."
Putin bi morao dodatno da zategne ruski narod u slučaju takvog mirovnog sporazuma. Do sada je represija obuzdavala bijes ruske javnosti.
"U ovom trenutku, on osjeća da ima kontrolu nad situacijom", rekao je Aron. "Kretanje ka miru nosi neke veoma ozbiljne rizike za njega."
Trump bi trebalo da promijeni stav i podrži mirovne snage predvođene Evropom da prate svaki eventualni dogovor, rekao je Aron. Ako Putin nastavi da odugovlači, Trump bi trebalo da pojača sankcije ruskoj naftnoj industriji, uključujući i ciljanje ruske flote za prevoz nafte.
"To je veoma konkretan udarac za Putina", rekao je. "To bi ga moglo navesti da barem ozbiljno razmisli o miru."
Kina posmatra
Ali dugi rat u Ukrajini ima strateške implikacije izvan Evrope, posebno za Trumpov širi cilj fokusiranja američke politike na Kinu, rekao je on.
UUpravo zato što pretpostavljam da Trumpova administracija želi da izbjegne rat sa Kinom oko Tajvana, trebalo bi da izvrši pritisak na Putina da se zadovolji nečim što nije potpuni poraz za Ukrajinu", rekao je Aron.
Rekao je da bi nagrađivanje ruske agresije moglo ohrabriti Peking i ukazao na ulogu Kine u održavanju rata.
"Bez Kine, ne bi bilo ovog rata", rekao je Aron. "Kina u suštini finansira najmanje polovinu ruskih troškova na bojištu kupovinom ruske nafte. Si Đinping nastavlja da održava tu spasonosnu liniju (za Rusiju)."
Pročitajte i ovo: Veze Rusije sa Kinom i Iranom znače da sukobi neće ostati lokalni, kažu američki vojni lideriU međuvremenu, Trumpova protekcionistička trgovinska politika mogla bi da potkopa saveze potrebne za suočavanje sa Kinom, tvrdi Aron. Trump je optužio i saveznike i protivnike da iskorišćavaju Sjedinjene Države kroz nefer trgovinske prakse i uveo je carine od 10 odsto većini zemalja.
"Ako američko tržište bude ograničeno carinama, Evropa, posebno Njemačka, mogla bi se vratiti Kini", rekao je Aron. "Njemačka se obogatila u posljednje tri decenije izvozom u Kinu, pre svega automobila, ali i druge luksuzne robe. Povukli su se nakon što su vidjeli Sijevu politiku, ali možda će biti primorani da se vrate."
Slična je situacija i na Globalnom jugu, gdje se Sjedinjene Države, Kina i Rusija bore za uticaj. Zemlje poput Vijetnama, Konga i Zimbabvea takođe bi se mogle okrenuti ka Kini ako izgube pristup američkom tržištu, rekao je on.
Trump takođe nastoji da ograniči američko učešće u inostranstvu, smanjujući američku međunarodnu pomoć i navodno planirajući da smanji diplomatsko prisustvo u Africi. Dok su neke Trumpove pristalice odbacile Afriku kao strateški nevažnu, Aron je rekao da bi povlačenje sa ovog kontinenta bila greška.
Nije samo da bi Rusija i Kina požurile da popune prazninu, već bi to učinile i međunarodne terorističke grupe, dodao je, ukazujući na Nigeriju i Mali, gdje su aktivne militantne islamističke grupe.
"Samo prisustvo je simbolično veoma važno", rekao je on.
Trumpova administracija je branila ovu politiku, rekavši da pokušava da uskladi američku pomoć i investicije sa svojim spoljnopolitičkim ciljevima.