Favorit za predsjednika Poljske, gradonačelnik Varšave, ključan za reformski plan vlade

Poljaci 18. maja izlaze na birališta na predsjedničkim izborima koji se smatraju presudnim za premijera Donalda Tuska i njegovu proevropsku vladu, dok pokušavaju provesti svoj ambiciozni reformski plan.

Nakon osam godina konzervativne vlasti stranke Pravo i pravda (PiS), Tusk je uspio sastaviti široku koaliciju socijaldemokrata, centrista i demohrišćana te povući Poljsku nazad u proevropski pravac.

Ali nije sve ostvario po svome.

U Predsjedničkoj palati sjedi Andžej Duda (Andrzej), kojeg podržava PiS, a koji je svojim vetom blokirao dio Tuskove agende.

Vlada nema potrebnu tročetvrtinsku većinu u parlamentu da bi zaobišla predsjednički veto, koji je do sada korišten za blokiranje prijedloga kao što su slobodan pristup kontracepcijskim pilulama te službeno priznavanje šleskog kao manjinskog jezika. Duda je takođe zaprijetio vetom ukoliko do njega stignu liberalniji zakoni o abortusu.

Duda je na vlasti od 2015. godine i sada mora odstupiti jer je odslužio dva puna petogodišnja mandata. Ko će ga naslijediti zavisit će u velikoj mjeri od toga žele li Poljaci dati Tuskovoj vladi dodatnu snagu za provođenje reformi.

Ko će biti predsjednik?

Kao i gotovo svi izbori u Poljskoj posljednjih godina, i ovi će se svesti na borbu između Tuskove Građanske platforme (PO) i stranke PiS.

Kandidat PO-a je sadašnji gradonačelnik Varšave, Rafal Tšaskovski (Trzaskowski), koji je u prošlim izborima 2020. godine tijesno izgubio od Dude. Ovoga puta, čini se, mogao bi da izgubi predsjedničku poziciju.

Očekuje se da će u prvom krugu osvojiti između 30 i 35 posto glasova, a u drugom krugu bi mogao imati taman dovoljno da pobijedi Karola Navrockog (Nawrocki), za kojeg se očekuje da će biti drugi s 20-25 posto.

Međutim, put do pobjede neće biti jednostavan.

Na posljednjoj debati 12. maja, Tšaskovski je djelovao umorno i rastrojeno, a PiS pokušava ponoviti trik koji je prije deset godina doveo Dudu na vlast – promovišući kandidata koji je relativno nepoznat, mlađi i formalno nije član stranke.

Navrocki, historičar koji je vodio Muzej Drugog svjetskog rata u Gdanjsku, a zatim i uticajni Institut za nacionalno sjećanje, savršeno se uklapa u tu sliku.

Karol Navrocki na predizbornom mitingu u mjestu Garvolin, Poljska, 5. maja 2025.

U posljednjim sedmicama smanjio je razliku u anketama u odnosu na Tšaskovskig, ali se i sam suočava s problemima.

Predstavljajući se kao "običan građanin" koji posjeduje samo jedan stan, otkriveno je da Navrocki zapravo ima još jedan stan, do kojeg je, navodno, došao preuzimajući brigu o starijem stanaru koji je, zapravo, bio smješten u domu za starije.

Takođe, ispostavilo se i da posjeduje udio u trećem stanu, što je dodatno narušilo njegov imidž.

Može li neko treći ugroziti ovaj dvoboj?

Harizmatični predsjedavajući parlamenta Simon Holovnia (Szymon Holownia), lider centrističke stranke Poljska 2050, vodi blijedu kampanju i vjerovatno neće osvojiti više od deset posto glasova. Njegovi glasači će se vjerovatno u drugom krugu prikloniti Tšaskovskom.

Simon Holovnia, predsjedavajući parlamenta Poljske

Mogućnost da profitira na skandalu Navrockog ima Slavomir Mencen (Slawomir Mentzen), kandidat desničarske populističke Konfederacijske stranka slobode i nezavisnosti.

U jednom trenutku u anketama je bio izjednačen s Navrockim, ali je izgubio podršku nakon što je pozvao na potpuno ukidanje prava na abortus – čak i u slučajevima silovanja – te ukidanje besplatnog univerzitetskog obrazovanja.

Veliki je pobornik Donalda Trampa (Trump) i veoma je popularan među mladim muškarcima zahvaljujući kombinaciji ekonomskog liberalizma, političkog izolacionizma i antimigrantske retorike.

Njegov status autsajdera otežava procjenu koliku stvarnu podršku ima, pa se ne može potpuno isključiti mogućnost da uđe u drugi krug.

Koje su teme dominirale kampanjom?

Sigurnost, a zatim društvena pitanja.

S obzirom na to da rat u Ukrajini i dalje traje, da se čini kako se SAD udaljavaju od Evrope, i da režim Aleksandra Lukašenka iz Bjelorusije šalje migrante iz Afrike i Azije prema poljskoj granici, nije iznenađenje što su pitanja nacionalne sigurnosti na vrhu liste briga poljskih glasača.

Poljska već sada troši skoro pet posto BDP-a na odbranu – više nego bilo koja druga NATO članica – i oba vodeća kandidata žele zadržati taj nivo potrošnje. Međutim, razlikuju se po pitanju kome treba dati prioritet u savezima.

Pročitajte i ovo: Šta sprečava članice NATO-a da više daju za odbranu?

Poljska je jedna od najproameričkih zemalja u Evropi, a iako su mnogi, uključujući pristalice PiS-a, zabrinuti zbog zbližavanja Trampove administracije s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, Navrocki i dalje podržava čvrsto savezništvo sa Sjedinjenim Državama.

On zagovara sklapanje bilateralnog sporazuma direktno s Washingtonom, jer u krugovima PiS-a duboko ne vjeruju ni Briselu ni Berlinu.

Duda je tokom Trampovog prvog mandata razvio bliske odnose s američkim predsjednikom, a u Poljskoj se trenutno nalazi oko 10.000 američkih vojnika.

S druge strane, Građanska platforma ne želi prekinuti te veze, ali želi da ojača evropske odnose, naročito s Berlinom i Parizom.

Najjasniji dokaz toga je nedavna "koalicija voljnih" – zajedničko putovanje Tuska, njemačkog kancelara Fridriha Merca (Friedrich Merz) i francuskog predsjednika Emanuela Makrona (Emmanuel Macron) u Kijev.

A društvene teme koje izazivaju podjele?

Ovo je najosjetljivija tačka za Tšaskovskog.

Kao gradonačelnik liberalne Varšave već sedam godina, podržavao je LGBTQ prava, odobravao zakone o zaštiti okoliša i zabranjivao vjerske simbole u gradskoj vijećnici.

U zemlji koja je znatno religioznija i konzervativnija od svoje prijestonice, to su sve potencijalni napadi na njega.

Istovremeno, mnogi na liberalnijem dijelu političkog spektra, posebno mlade žene koje su masovno glasale za pobjedu koalicije, razočarane su nedostatkom stvarnih reformi.

Potrebno ih je ponovno mobilizovati kako bi Tšaskovski pobijedio.

Istina je da je Duda blokirao neke inicijative, ali i sama koalicija je oklijevala s prijedlozima o istopolnim partnerstvima ili reformi zakona o abortusu, znajući da se centrističke i desničarske frakcije u vladi tome protive.

Pročitajte i ovo: Vladajuća koalicija Poljske nije uspela da progura liberalizaciju abortusa kroz parlament

Ako Tšaskovski postane predsjednik, više neće biti izgovora.

Istovremeno, PiS se nada da će zemlja naglo skrenuti ulijevo, što bi moglo izazvati unutarkoalicioni sukob i omogućiti im povratak na vlast na parlamentarnim izborima 2027. godine.

Šta je s Ukrajinom?

Varšava je jedan od najvećih podržavalaca Ukrajine, a od početka ruske invazije 2022. godine, gotovo milion izbjeglica iz ratom pogođene zemlje našlo je utočište u Poljskoj.

Međutim, podrška Ukrajini i Ukrajincima u zemlji je oslabila, a oba glavna kandidata zagovaraju smanjenje socijalnih doprinosa za ukrajinske državljane.

Prve izbeglice u Poljskoj: 'Želimo da nam svet pomogne'

Obojica kandidata su izrazili podršku poljskim farmerima, naglašavajući da se njihova egzistencija mora osigurati prije nego što Ukrajina, sa svojim velikim poljoprivrednim sektorom, pristupi Evropskoj uniji.

Navrocki je otišao i korak dalje, dovodeći u pitanje spremnost Ukrajine za članstvo u NATO-a i EU te želeći povezati perspektivu članstva Kijeva s punom saradnjom po pitanju sporne, zajedničke prošlosti, uključujući i masakr na Volinji iz 1943. godine.