Ukrajina se bori s manjkom radne snage dok ruski rat prazni fabrike i farme

Radnici u fabrici u Pokrovsku u Donjeckoj oblasti u Ukrajini prošle godine

Sažetak

  • Ukrajinska ekonomija suočava se s ozbiljnim nedostatkom radne snage zbog regrutacije, dezerterstva i masovne emigracije.
  • Ključni sektori poput obrazovanja, transporta i poljoprivrede bore se da popune radna mjesta koja su tradicionalno obavljali muškarci, a neka preduzeća se okreću stranim radnicima.
  • Oko 6-7 miliona Ukrajinaca je otišlo od početka invazije, a u toku su napori da se podstakne njihov povratak nakon završetka rata.

Dezerterstva, izbjegavanje regrutacije i minimalna starosna granica za regrutaciju od 25 godina doprinijeli su problemu s ljudstvom koji otežava odbranu Ukrajine od potpune ruske invazije koja će u februaru dostići četiri godine ako se ne postigne mir.

Međutim, potreba Kijeva da dovede ljude na front takođe stvara problem s ljudstvom u pozadini, pri čemu nedostatak radne snage pogađa mnoge industrije, a nekim gradovima praktično nema muškaraca u dobi za regrutaciju.

To je fenomen potaknut i regrutacijom i bijegom, jer su milioni Ukrajinaca napustili zemlju. Neki od njih su muškarci u dobi za regrutaciju koji su uspjeli izaći uprkos onome što je sada na snazi zabrana većini muškaraca starosti od 23 do 60 godina da napuste Ukrajinu.

"Nedostatak ljudi s tehničkim vještinama i obrazovanjem je katastrofalan", rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Oleh Penzin, ukrajinski ekonomista.

Prema Državnom centru za zapošljavanje, najizraženiji nedostatak radne snage je u obrazovanju, kopnenom transportu, proizvodnji metalnih proizvoda, proizvodnji namještaja i industriji snabdijevanja energijom.

Strateška preduzeća poput kompanija odbrambene industrije i željeznica i dalje su uglavnom izuzeta od regrutacije, ali preduzeća širom Ukrajine se bore s tim, rekao je politički analitičar Kostjantin Batozki.

"Vaš zaposlenik može biti regrutiran u bilo kojem trenutku, i to je problem", kaže Batozki za RSE.

'Nema ko da kopa grobove'

U Makivu, malom gradu u Hmeljnickoj oblasti na zapadu Ukrajine, muškarci regrutne dobi su rijedak prizor. Većina ih je regrutovana ili su napustili zemlju, a oni koji su ostali drže se po strani kako bi izbjegli mobilizaciju, koju ponekad provode grupe regrutnih službenika, policije ili vojnog osoblja koje hapsi muškarce na ulici i dovodi ih u službu.

"Muškarci koji rade za računarom mogu raditi u svom stanu. Ali radnici... izlaze na posao, pokušavajući zaraditi novac za svoje porodice -- i okupljaju ih kao stoku", rekla je Katerina, stanovnica Makiva koja je dala samo svoje ime, za Current Time.

"Nema čovjeka da iskopa grob za mrtve", rekla je Katerina. Navodi da je naučila koristiti motornu pilu i druge alate koje nikada prije nije koristila kako bi se snašla u svakodnevnom životu.

Prema podacima Državnog centra za zapošljavanje, regrutacija je otežala popunjavanje poslova koje su tradicionalno obavljali muškarci, a poljoprivreda je među pogođenim sektorima.

" povećanom mobilizacijom, vozači traktora i mašinisti su promijenili svoja zanimanja u vojna", rekao je Oleh Homenko, direktor Ukrajinskog agrarnog poslovnog kluba. "Sada se suočavamo s nedostatkom kvalifikovanog osoblja i do 15 posto."

Milioni su otišli. Hoće li se vratiti?

Neki farmeri se nadaju da će regrutovati tinejdžere, koji su znatno ispod starosne dobi za regrutaciju, za sezonski rad – praksa koja datira još iz sovjetskog doba.

"I ja sam učestvovao – zvalo se to stažiranje, ali je zapravo bio posao", rekao je Homenko.

Dok mnogi muškarci i neke žene služe u vojsci, oko 6-7 miliona Ukrajinaca napustilo je zemlju otkako je Rusija pokrenula potpunu invaziju u februaru 2022. Prema Međunarodnoj organizaciji rada, oko 1,6 miliona odraslih osoba radno sposobne dobi napustilo je Ukrajinu, većina njih su žene.

"Ako uspijemo vratiti barem 40 posto njih, to bi bila ogromna pomoć za ekonomiju", rekao je Penzin za RSE, misleći na muškarce i žene.

Anna Adrijevska, izbjeglica u Škotskoj, osnovala je poslovnu zajednicu za izbjeglice iz Ukrajine.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski govorio je o problemu radne snage u avgustu 2024. "Ne možemo si priuštiti gubitak naše vojske i njenih rezervi, ali nam je takođe jako potreban radnik za naša radna mjesta", rekao je. "Moramo pronaći ravnotežu."

Vlada i preduzeća se bore za rješenja.

U evropskim zemljama s velikim ukrajinskim zajednicama, Ukrajina osniva centre jedinstva kako bi pružila podršku i savjete i Ukrajincima koji se integriraju u inostranstvo i onima koji razmatraju dobrovoljni povratak kada to postane moguće.

"Ovo je novi projekat i još se nema mnogo toga za reći", rekao je Batozki za RSE.

Danilo, 17-godišnji izbjeglica koji živi u Njemačkoj i dao je samo svoje ime, rekao je da nema planove da se vrati u Ukrajinu.

"Ako se vratim u svoj rodni grad, morat ću početi ispočetka", rekao je za RSE. "Tamo doslovno nemam ništa."

Strani radnici

U domovini, neke ukrajinske firme dovode strane radnike ili razmatraju to.

U martu je Lamella, proizvođač namještaja u Tjačivku, na rumunskoj granici u zapadnoj regiji Zakarpatje, daleko od linija fronta, zaposlila radnike iz Bangladeša.

Ukrajinska izbjeglica Viktoria Blinova vozi skejtbord u Barseloni

"Imamo mnogo žena -- oko 60 posto -- koje rade na mašinama za male dijelove, ali postoje pozicije koje zahtijevaju mušku snagu", rekao je za Ukrajinski servis RSE Jaroslav Ščerban, komercijalni direktor Lamelle.

Bivši ministar ekonomije Timofij Milovanov rekao je za novinski list Ukrajinska pravda da bi Ukrajini moglo biti potrebno do 10 miliona migranata kako bi donijela pozitivne promjene u ukrajinsku ekonomiju. Prema njegovom mišljenju, to će uglavnom biti radnici.

Batozki smatra da je prerano za takvu procjenu. "Prvo moramo preživjeti rat, a zatim procijeniti šta nam je potrebno", rekao je.

Penzin je takođe rekao da bi mir mogao biti jedina stvar koja će zaista popraviti situaciju.

"Prva stvar koja je potrebna da se riješi nedostatak radne snage je okončanje rata, a onda će se sve s vremenom riješiti", rekao je.

Boris Sačalko izvještavao je iz Makiva i drugih lokacija u Ukrajini; Ulvija Asadzade izvještavala je iz Praga. Na tekstu sarađivali Ukrajinski servis RSE i Current Time