Odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa o pokretanju napada na Iran predstavlja ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i opasnost i priliku: napadi su pogodili strateškog partnera Moskve, ali bi mogli otvoriti potencijalna vrata za diplomatsku relevantnost Rusije.
Nakon američkih napada na ključne čvorove iranskog nuklearnog kompleksa, Teheran se okreće Moskvi. Iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči najavio je u nedjelju da će u ponedjeljak otputovati u Rusiju na konzultacije s Putinom.
Govoreći na konferenciji za novinare na marginama sastanka Organizacije islamske suradnje u Istanbulu, Arakči je rekao da će održati "ozbiljne konzultacije s ruskim predsjednikom" o eskalaciji sukoba u koji su sada izravno uvučene Sjedinjene Države.
To nije iznenađenje.
Iran i Rusija produbili su veze posljednjih mjeseci, a dvije zemlje sklopile su sporazum o strateškom partnerstvu tijekom posjeta iranskog predsjednika Masuda Pezeškiana Kremlju u januaru.
Čini se da je Arakčijev posjet već bio u pripremi: Andrea Mitchell iz NBC Newsa rekla je u petak da joj je iranski ministar vanjskih poslova rekao da će otputovati u Moskvu.
Službena reakcija ruskog Ministarstva vanjskih poslova na američke napade na Iran bila je nedvosmislena osuda.
U izjavi objavljenoj 22. juna, rusko Ministarstvo vanjskih poslova reklo je da Moskva "odlučno osuđuje" američke napade na iranska nuklearna postrojenja, rekavši da "neodgovorna odluka o podvrgavanju teritorija suverene države raketnim i bombaškim napadima, bez obzira na argumente koji je okružuju, grubo krši međunarodno pravo, Povelju UN-a i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, koje su prethodno takve akcije nedvosmisleno klasificirale kao neprihvatljive."
Snažne riječi, unatoč jasnoj ironiji: Jedan aspekt partnerstva Moskve s Teheranom bio je prijenos tehnologije izrade dronova koja je omogućila ruskoj vojsci da nastavi bombardiranje ukrajinskih gradova.
Ali strateško partnerstvo Irana i Rusije nije pakt o međusobnoj obrani. Ruska vlada također je posljednjih sedmica jasno dala do znanja da je sporazum o partnerstvu ne obvezuje da stane u obranu Irana ako bude napadnut.
A u svojim najnovijim javnim komentarima o izraelsko-iranskom sukobu, Putin je zauzeo donekle odmjeren ton.
U govoru na plenarnoj sjednici 28. Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu u petak, Putin se osvrnuo na Teheranovo "legitimno pravo" da provodi obogaćivanje urana za civilni razvoj nuklearne energije, ali je kimnuo glavom na ono što je nazvao "sigurnosnim brigama Izraela" zbog iranskih nuklearnih ambicija.
Ruski predsjednik je također predložio – s pomalo okolišanja - da bi Rusija mogla igrati posredničku ulogu u okončanju sukoba.
"Iznijeli smo svoj stav objema stranama", rekao je.
"Kao što znate, održavamo kontakt s Izraelom, kao i s našim prijateljima u Iranu. Imamo određene prijedloge koji uključuju Rusiju."
"Moram naglasiti da se nipošto ne pozicioniramo kao posrednici", dodao je Putin.
"Mi samo iznosimo ideje."
Uoči izraelskog pokretanja iznenadne zračne kampanje protiv Irana 13. juna, ruski diplomati već su iznijeli jedan konkretan prijedlog: Da Rusija preuzme iranski nuklearni materijal za proizvodnju reaktorskog goriva.
Ruski diplomatski utjecaj na Iran bio je važna karta u Putinovim rukama. Rusija je bila jedna od potpisnica Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (JCPOA), sporazuma iz 2015. godine o ograničavanju iranskih nuklearnih ambicija.
Iako je Rusija sve više izolirana od Zapada od aneksije Krima 2014. i naknadne potpune invazije na Ukrajinu 2022. godine, utjecaj Moskve na Teheran često se smatra ključem svakog sporazuma s Iranom.
U komentaru objavljenom prije američkih napada na Iran, Andrej Kortunov iz Vladinog ruskog Vijeća za međunarodne poslove rekao je da bi rusko strateško partnerstvo s Iranom potencijalno moglo dati Rusiji mogućnost da igra ulogu "nepristranog posrednika" za rješavanje ili smirivanje sukoba.
"Na taj način, Moskva bi ojačala svoj utjecaj u regiji nakon pada sirijskog režima Bashara al-Assada" prošle godine, napisao je Kortunov.
"Međutim, kontinuirana eskalacija popraćena je ozbiljnim rizicima i potencijalnim troškovima za Moskvu. Činjenica ostaje: Rusija nije uspjela spriječiti masovni izraelski napad na državu s kojom je prije samo pet mjeseci potpisala sveobuhvatni sporazum o strateškom partnerstvu. Moskva očito nije spremna, osim političkih izjava kojima osuđuje izraelske postupke, pružiti Iranu i vojnu pomoć."
Mnogo se toga promijenilo od potpisivanja JCPOA-e: Trump se povukao iz iranskog nuklearnog sporazuma 2018. godine.
Iran je odgovorio proširenjem svog programa obogaćivanja uranija; a slom Asadovog režima, klijenta i Rusije i Irana, te izraelsko odrubljivanje glave Hezbolaha nanijeli su iscrpljujući udarac iranskoj takozvanoj "osi otpora".
Pročitajte i ovo:
Gubitak Sirije je 'veliki šamar' za RusijuSporazum o prekidu vatre u Libanu smatra se velikom pobjedom IzraelaSukob na Bliskom istoku sada se razvija još brže nakon izravne američke vojne intervencije. Rusija je sada na manje sigurnim ekonomskim temeljima – ruski ministar gospodarskog razvoja Maksim Rešetnikov rekao je prošle sedmice da je rusko gospodarstvo na rubu recesije – iako bi spiralna kriza na Bliskom istoku mogla podići cijene nafte, temelj ruske ekonomske moći.
Govoreći prošle sedmice u Sankt Peterburgu, Putin je citirao Marka Twaina kada su ga pitali o utjecaju rata u Ukrajini na rusko gospodarstvo, rekavši:
"Kao što je jedan poznati pisac jednom rekao: 'Izvještaji o mojoj smrti su uvelike pretjerani.'"
Ali taj rat se nastavlja nesmanjenom snagom, uz visoku ljudsku i ekonomsku cijenu za Rusiju. S obzirom na to da se SAD izravno vojno miješa u Iranu, nije jasno hoće li Putin i dalje uživati istu geopolitičku prednost koju je imao u prošlosti.