Sedamdeset dana je prošlo od smrti 42-godišnjeg Ujgura, svjedoka logora za ovu muslimansku manjinu u Kini, od zarazne bolesti u Sarajevu do njegove sahrane na sarajevskom groblju Vlakovo.
Ujgurskog imena Ehmetjan Ehet, a službenog kineskog Ai Haiti, ovaj čovjek ukopan je na ateističkoj parceli groblja, bez ikakvih vjerskih obreda, iako je bio musliman.
Radio Slobodna Evropa pisao je o Ehetu krajem jula, kada je njegovo tijelo još bilo u mrtvačnici Kliničkog centra u Sarajevu (KCUS), jer su kineske vlasti, kako su tvrdili njegovi prijatelji, skoro dva mjeseca odugovlačili s preuzimanjem tijela.
Iako su njegovi prijatelji i ujgurski aktivisti tražili da preuzmu tijelo i prirede mu dostojanstvenu sahranu, to nije bilo moguće.
Brigu o tijelu morala je preuzeti Kineska ambasada koja je tada za RSE rekla da "rade na rješavanju posljedica smrti kineskog državljanina", koji je umro 30. maja.
Desetak dana nakon objave teksta na RSE, odnosno 7. augusta, tijelo je iz prosekture KCUS-a preuzelo pokopno poduzeće Pokop iz Sarajeva.
Dan kasnije, Ehet je sahranjen bez prisustva bilo koga osim radnika Pokopa.
Iz prosekture za RSE nisu mogli reći više detalja, kao ni iz Pokopa.
Pročitajte i ovo: U Sarajevu preminuo svjedok logora za Ujgure u Kini, tijelo dva mjeseca u mrtvačniciRSE je, međutim, uspio saznati da je Kineska ambasada u Sarajevu organizirala sahranu, uz napomenu da se podaci i detalji ne iznose u javnost.
Također je naznačeno da je smrt uzrokovana zaraznom bolesti – malarijom, nastalom uslijed njegovog kratkog boravka u Africi, zbog čega su morali biti ispoštovani posebni uvjeti transporta i ukopa tijela.
Iz Kineske ambasade su za RSE rekli da su "pravilno riješili ovaj slučaj", ne odgovorivši na pitanje o mjestu i načinu sahrane. Nije poznato ni je li porodica preminulog, koja živi u Kini, obaviještena o sahrani.
"Način sahrane pokazuje politiku protiv vlastitih ujgurskih građana. Kineska komunistička vlada ne poštuje Ujgure i njihovu religiju dok su živi, ne dopuštaju im da budu pokopani kao muslimani nakon smrti. Ne samo da ponižavaju Ujgure dok su živi, dok su u Kini, već čine isto i izvan Kine, čak i u zemlji gdje žive i muslimani", komentirao je za RSE Abduwelli Ayup, ujgurski aktivist i pisac koji živi van Kine.
Grob preminulog Ujgura, 18. august 2025.
Ko je bio Ehmetjan Ehet, odnosno Ai Haiti?
Ehmetjan Ehet, u kineskim zvaničnim dokumentima registriran pod imenom Ai Haiti, radio je između 2016. i 2021. godine kao učitelj i čuvar u logorima za Ujgure u Kini.
Mnogi Ujguri, kako bi mogli dobiti putne isprave, svoje tradicionalno porodično ujgursko ime prilagode kineskoj verziji.
Kineske vlasti su u maju 2014. pokrenule kampanju nazvanu "Snažan udar protiv nasilnog terorizma" u autonomnoj regiji Xinjiang, usmjerenu protiv Ujgura i drugih turkijskih muslimanskih zajednica.
Jedan od ključnih instrumenata te kampanje bilo je otvaranje mreže logora za interniranje.
Procjenjuje se da je, od ukupno 14 miliona Ujgura i pripadnika drugih muslimanskih manjina, više miliona ljudi prošlo kroz te logore, gdje su dokumentirana ozbiljna kršenja ljudskih prava.
Bivši zatočenici svjedočili su o političkoj indoktrinaciji, prisilnom radu, razdvajanju porodica, restriktivnim mjerama kontrole rađanja i ograničenju vjerskih sloboda.
Ehet je, prema riječima njegovog prijatelja, ujgurskog aktiviste i pisca Abduwelija Ayupa, bio primoran da radi u takvom sistemu.
Njih dvojica su se povezali nakon što je Ehet 2023. godine napustio Kinu i stigao u Tursku.
"Pasoš je dobio u Čengduu, a zatim je otputovao u Uzbekistan i odatle u Istanbul. Ja sam tada boravio u Istanbulu. Potražio me, jer je pratio moj rad. Dok sam bio u Kini, pisao sam na ujgurskom i rekao mi je da je čitao moja djela", izjavio je ranije Ayup za RSE.
Ujgurski aktivist koji bilježi svjedočanstva onih koji su uspjeli napustiti Kinu zabilježio je i priču Ehmetjana Eheta. Za Radio Slobodna Evropa ispričao je da mu je Ehet povjerio kako je radio kao učitelj i čuvar u dva logora u ujgurskoj regiji Xinjiang.
"Obavljao je i poslove pomoćnog policajca. Taj koncept kineske vlasti su uvele nakon 2014. godine, kada su masovna hapšenja pokazala da nemaju dovoljno redovne policije", objašnjava Ayup.
Pasoš preminulog Ujgura
Prema njegovim riječima, Ujgurima u Kini nije dopušteno slobodno kretanje, ni unutar zemlje ni van njenih granica. Ipak, Ehet je, zahvaljujući univerzitetskoj diplomi, dobio posebno odobrenje da ode u Čengdu.
"Čak je promijenio i svoje ime. Mi tradicionalno imamo porodična imena, a ujgurska se uveliko razlikuju od kineskih. On je svoje prilagodio, vjerujući da će mu to olakšati život", dodaje Ayup.
Ehmetjan Ehet rijetko je govorio o onome što je vidio u kineskim logorima, strahujući za porodicu koja je ostala u Kini. Nakon neuspjelog pokušaja dobivanja azila u Češkoj i povratka u Tursku, početkom 2025. stigao je u Bosnu i Hercegovinu, gdje je u maju preminuo.
Boravio je u jednom hostelu u Sarajevu, gdje je osoblje primijetilo da je bolestan i savjetovalo mu da ode ljekaru.
O slučaju smrti Ehmetjana Eheta u Sarajevu bio je upoznat i Svjetski kongres Ujgura, koji je pokušao preuzeti tijelo, ali im to nije bilo dozvoljeno.
Na kraju je, kako su se i plašili aktivisti, njegovo tijelo preuzela kineska ambasada, a Ehet je sahranjen bez mogućnosti da ujgurska zajednica osigura islamski obred.
"Kineska ambasada nam nije dopustila da dobijemo njegove posmrtne ostatke i da ga propisno pokopamo, nisu nam dopustili da održimo obred i proučimo dovu, pokušavali smo gotovo 70 dana dobiti njegovo tijelo, ali nismo uspjeli, umjesto njegovih posmrtnih ostataka, dobili smo vijest da je situacija propisno riješena. Je li ispravno da kineska vlada pokopa ujgurskog muslimana u ateističkom dijelu groblja?", pita se aktivist Ayup.
Pročitajte i ovo:
Kazahstanac koji je preživio kineske logore za prisilni rad: 'Plašim se jesu li drugi živi'Zumretay Arkin: Ujguri izručeni Kini prosto nestanuKina uvodi stroga pravila u Sinđijangu o islamu i drugim religijamaO sahranjivanju Ujgura
Aktivist Ayup ukop u Sarajevu vidi kao nastavak prakse koju je, kako on kaže, Kina pokušavala provesti kad je riječ o sahranjivanju i grobnim mjestima Ujgura.
On ističe da je to bilo posebno vidljivo tokom pandemije COVID-19 kada su tijela Ujgura bila sahranjivana bez vjerskih obreda.
O ovome je pisao i Radio Slobodna Azija 2022. godine, kada su vlasti preuzele tijela Ujgura koji su umrli zbog korona virusa, ali nisu obavijestile obitelji preminulih o tome jesu li s njihovim posmrtnim ostacima postupali u skladu s islamskim propisima.
Sahrana u skladu s islamom podrazumijeva kupanje tijela prije ukopa i molitvu nakon što tijelo bude pokriveno zemljom.
Prema ujgurskoj tradiciji, mrtve mora okupati član lokalne zajednice koji je upućen u vjeru, prije nego što rodbina izgovori posljednji oproštaj. Tijela se zatim prevoze "jinazeom", kolima sličnim lijesu, do obližnje džamije na završnu molitvu.
Nakon toga, imam izgovara molitvu, a onda se tijelo prevozi na groblje radi pokopa. Sedam dana kasnije obitelj održava ceremoniju žalosti kojoj prisustvuju članovi zajednice.
Ujguri su tokom pandemije tvrdili da Kina kao izgovor koristi stroga ograničenja izazvana COVID-om 19 da dodatno ograniče Ujgure u obavljanju ovih obreda.
Nešto ranije, 2019. godine, AFP je izvijestio o uništavanju groblja na kojima su generacijama ukopavane ujgurske obitelji, ostavljajući za sobom ljudske kosti i porušene nadgrobne spomenike.
Aktivisti su ovo tada opisali kao pokušaj brisanja identiteta ovog naroda u u Xinjiangu.
Samo u posljednje dvije godine uništeni su deseci grobalja u ovoj sjeverozapadnoj regiji, prema istrazi AFP-a provedenoj uz pomoć satelitskih snimaka analitičara iz Earthrise Alliancea.
Neka groblja su raščišćena bez imalo pažnje – u okrugu Shayar novinari AFP-a vidjeli su odbačene ljudske kosti na tri lokacije. Na drugim mjestima, nadgrobni spomenici pretvoreni u gomile kamena ležali su razbacani po raščišćenim zemljištima.
Iako su Ujguri i dalje izuzeti od nekih politika poput kremacije, koja je u suprotnosti s islamskom tradicijom, vlasti izgleda pooštravaju stav, rekao je tada za AFP Rian Thum, stručnjak za ujgursku historiju i kulturu sa Univerziteta u Nottinghamu.
"Nekada su imali nekonfrontacijski pristup ujgurskoj kulturi, ali sada svaka politika koja napada ujgursku kulturu dobija podršku, umjesto da se zaustavi – jer se njihov pristup promijenio", rekao je Thum.
Radio Slobodna Azija je 2018. pisao i o ubrzanoj gradnji krematorija u regiji Xinjiang, navodeći da to izaziva zabrinutost među Ujgurima da vlasti time potkopavaju njihove islamske pogrebne običaje.
Tenderi za nove objekte, vrijedni milione juana, pojavljivali su se od 2017. godine, a dio njih se povezuje i sa smrtima u kampovima za "političko prevaspitanje".
Radio Slobodna Azija je pisala da vlasti kremaciju predstavljaju kao ekološki izbor, dok ujgurske organizacije u egzilu tvrde da je riječ o sistematskom rušenju tradicije i prikrivanju zločina.
Nastavljeno ugrožavanje ljudskih prava Ujgura
Posljednji izvještaj Ureda za ljudska prava Ujedinjenih naroda ukazuje da Kina i dalje ima "mnoge problematične zakone i politike" u vezi s Autonomnom pokrajinom Ujgura Xinjiang, dvije godine nakon što je utvrđeno da postoje ozbiljna kršenja prava Ujgura i drugih pretežno muslimanskih zajednica.
Ranije su Ujedinjeni narodi izvijestili o "ozbiljnim kršenjima ljudskih prava" Ujgura i drugih manjina, u okviru kineske politike nacionalne sigurnosti i borbe protiv terorizma, kao i o optužbama za prisilni rad.
Kina je više puta odgovorila da su prava svih etničkih skupina u regiji zaštićena, dok je negirala prisilni rad. Odbacila je izvješće kao "neutemeljeno" i dio pokušaja Zapada da obuzda Kinu.
Tokom 2024., Kina je pooštrila vjerske propise u Xinjiangu s ciljem "sinicizacije" islama i drugih religija, prema izvještaju Human Rights Watcha (HRW).
Novi zakoni zahtijevaju da vjerski objekti imaju kineske karakteristike, a učenja se tumače u skladu s partijskom ideologijom.
Vjersko obrazovanje dozvoljeno je samo u državnim institucijama koje odgajaju "patriotske vjernike", a lokalni partijski kadrovi dobili su ovlasti da prijavljuju "ilegalne religijske aktivnosti".
Organizacija je tada utvrdila da ovo predstavlja nastavak represije nad Ujgurima, koja uključuje masovna hapšenja, mučenja i prisilnu asimilaciju, te pozvali međunarodnu zajednicu da pokrene istrage.
Human Rights Watch je početkom godine saopćio da kineska vlada stroga ograničava uvjete i kontrole za Ujgure koji žele putovati u inozemstvo, kršeći njihovo međunarodno zaštićeno pravo da napuste zemlju.
Ehmetjan Ehet uspio je napustiti Kinu, ali je njegov put ka sretnijem životu u Europi zauvijek zaustavljen u Sarajevu.