Nakon što joj je partner bio zarobljenik u Ukrajini, pomaže drugima da se vrate kući

Vaš browser nepodržava HTML5

Irina Krinina srela se sa svojim partnerom u Ukrajini, gdje je bio zarobljen. Ruskinja je odlučila ostati u Ukrajini kako bi pomogla drugim zarobljenim ruskim vojnicima da se ponovno povežu sa svojim porodicama i pomogla zarobljenicima s obje strane da se vrate kući.

Kada ruske vojne vlasti nisu mogle dati nikakve informacije Irini Krinini o njenom momku koji je nestao tokom borbi u Ukrajini, odlučila je uzeti stvar u svoje ruke.

Kontaktirala je ukrajinsku telefonsku liniju za informacije koja je potvrdila da je zarobljen, a Krinina je poduzela hrabar korak i otputovala u Ukrajinu kako bi se srela s njim.

"Ne očekujte nikakvu pomoć ruske strane", rekla je. "U Rusiji ima toliko ratnih zarobljenika bez službenog statusa."

Njihov ne lagan i emotivan ponovni susret organizirala je ukrajinska nevladina organizacija Want To Find, koja pomaže ruskim ratnim zarobljenicima da se povežu sa svojim porodicama.

Irinin partner izgledao je dirnut dok ga je uzimala za ruku. "Zašto si došla?" šapnuo je kroz suze.

Rat u Ukrajini

Priče, analize, foto i video zapisi o ratu u Ukrajini.

Ukrajina nudi nekim ratnim zarobljenicima slobodu ako odbiju vratiti se u Rusiju, ali Krininin partner odlučio je pričekati razmjenu zarobljenika kako bi se mogao vratiti kući.

Iako je veza ovog para završila, Krinina je ostala u Ukrajini i sada radi na podršci razmjeni zatvorenika i pomaže porodicama s obje strane da se ponovo ujedine.

"Kad sam stigla, odmah sam jasno dala do znanja - ne vraćam se [u Rusiju]", rekla je. "Nisam se htjela vratiti."

Krinina je osnovala vlastitu organizaciju, Step In, koja sarađuje s Want To Find kako bi koordinirala okupljanja ruskih porodica i ruskih ratnih zarobljenika u Ukrajini.

Kaže da je njena grupa pomogla više od 600 ruskih ratnih zarobljenika da se vrate kući. No, u početku su mnoge ruske porodice oklijevale da je kontaktiraju.

"Kad sam tek počinjala, nije mi se puno ljudi obraćalo. Biću iskrena - uopšte ne puno", rekla je. "Jer su se ljudi još uvijek bojali. Sad jednostavno više ne mogu ispratiti. Previše je."

Osim što dogovara razmjenu fotografija i pisama, Krinina organizira videopozive između ruskih zatvorenika i članova porodica. Za neke je to prvi kontakt koji su imali godinama.

"Sine, ne brini. Jaki smo. Proći ćemo kroz ovo. Volim te. Pronašla sam te - da, jesam", rekla je jedna ruska majka svom sinu u ukrajinskom zatvoru. "Nikad nemoj biti tužan. Uvijek sam s tobom. Molim se za tebe, dragi sine."

Strah od proglašavanja izdajnikom

Zabrinuti da će biti označeni kao izdajnici, neki Rusi, međutim, nerado sarađuju s Krininom i ukrajinskom stranom.

"Jedna djevojka mi je napisala da je nakon što ju je [ukrajinski zatvorski] logor nazvao, odmah otrčala u FSB (rusku Federalnu sigurnosnu službu) da to prijavi", rekla je Krinina.

"Njen brat je tražio paket pomoći. A ona je rekla: 'Ne šaljem mu ništa. Završiću u zatvoru ako to učinimo.'"

Krinina je takođe odigrala važnu ulogu u pomaganju u organiziranju razmjene zatvorenika. Bila je tamo na nedavnoj razmjeni 19. marta, u kojoj je razmijenjeno 175 ratnih zarobljenika iz Ukrajine i Rusije.

"Glavni cilj našeg pokreta je bezuslovna razmjena svih za sve. Za to se borimo", rekla je. "Jer svaka razmjena znači da se još jedan Ukrajinac vraća kući."