Od parandži do birokrata: Sovjetsko preoblikovanje Uzbekistana prije 100 godina
Plakat sovjetskog vođe Josifa Staljina na jednom od prvih traktora fotografisanih na radu na poljima Uzbekistana.
Početkom 1925. godine, područje današnjeg Uzbekistana proglašeno je republikom Sovjetskog Saveza. Sovjetsko preuzimanje vlasti označilo je period nemilosrdne transformacije, koji je uključivao pogubljenja uzbečkih političkih zatvorenika, kao i programe opismenjavanja i industrijalizaciju.
Sportista trči pored žena obučenih u parandžu (tradicionalna srednjoazijska ženska odjeća koja pokriva glavu i tijelo) u prvim godinama sovjetskog Uzbekistana. Iako su rani snimci ove epohe rijetki, fotograf Maks Penson (Max) uspio je da zabilježi život na tamošnjim poljoprivrednim gazdinstvima i u bazarima.
Maks Penson
Rođen je u jevrejskoj porodici na zapadu Rusije 1893. Preselio se na područje današnjeg Uzbekistana 1914. godine, gdje je sam naučio fotografiju. Od 1926. radio je kao fotoreporter.
Radnički skup ispred tekstilne fabrike u prijestolnici Taškentu.
Iako je bio ograničen na snimanje onoga što bi sovjetski cenzori odobrili, Penson je uspio da dokumentuje transformaciju tamošnjeg života, opisanu kao "radikalna društvena operacija" koja je započela prije jednog vijeka.
Dječak kao "živi amblem" u socijalističkom maršu u Taškentu.
Porukom sa transparenta se proglašava spremnost "za rad i odbranu". Danas fotoarhiv Maksa Pensona vodi njegov unuk Maksime Penson (Maxime), koji živi u Taškentu.
Školski čas u doba kampanje za iskorjenjivanje nepismenosti, 1920-ih godina. "Likbez" je bio obrazovni projekat Sovjetskog Saveza koji je imao za cilj opismenjavanje stanovništva od 8 do 50 godina starosti.
Sastanak muškaraca koji je fotografisao Maks Penson početkom 20. vijeka.
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa 2018. godine, Pensonov unuk Maksime je govorio o tome kako je njegovom djedu bilo kada je stigao u Srednju Aziju prije više od jednog vijeka.
"Drugačiji mirisi, drugačije boje, drugačiji ljudi. Sve je bilo drugačije", rekao je.
Djevojke na sportskom događaju.
Maks Penson je radio za sovjetske medije Pravda Vostoka (Istina Istoka) i TASS, državnu novinsku agenciju.
Mladi trubač najavljuje nastup dječije grupe.
Pensonov rad koristila je sovjetska štampa kako bi prikazala "novi Uzbekistan" koji je preoblikovala moskovska ljevičarska ideologija.
Tamara Kanum (na fotografiji koju je snimio Penson) je plesačica jermenskog porijekla. Rođena je u Srednjoj Aziji i postala prva žena u Uzbekistanu koja je nastupala bez parandže, s otkrivenim licem.
Muškarac drže portrete Staljina. Sovjeti su aktivno potiskivali islam u Uzbečkoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici, pokušavajući zamijeniti vjeru političkim žarom.
Žene u parandži u prvim godinama Uzbečke Sovjetske Socijalističke Republike.Kasnije je parandža, kako su zabilježile Pensonove fotografije, nestala s ulica.
Izgradnja Velikog ferganskog kanala, 1939. godine. U pitanju je bio sovjetski projekat usmjeren na navodnjavanje polja. Izgradnja kanala i akumulacionih jezera u slivovima Amu-Darje i Sir-Darje postat će glavni uzrok najveće ekološke katastrofe u regionu - isušivanja Aralskog mora.
Radnik odmara na hrpi tek ubranog pamuka. Penson je svoj objektiv usmjerio i na industriju pamuka u sovjetskom Uzbekistanu. Republika je proizvodila 70 posto ukupnog pamuka korištenog u Sovjetskom Savezu.
Berba pamuka 1930-ih godina.U Pensonovim fotografijama nije prikazan progon onih koji su se protivili kremaljskom preoblikovanju Srednje Azije. Stotine disidentskih Uzbekistanca su pogubljene ili su umrle u zatvoru pod sovjetskom vlašću.
Jevreji u Buhari. Penson je fotografisao i život jevrejske zajednice u Buhari te drugim gradovima Uzbekistana.
Vatromet u Taškentu.Pensonov život završio je tragično.Godine 1948., usred Staljinovih antisemitskih čistki, otpušten je iz Pravde Vostoka i izgubio akreditaciju fotografa. Kako mu se zdravlje pogoršavalo, a profesionalne mogućnosti su se smanjivale, umro je 1959. godine.
Maks Penson na koncu svoje karijere.
Uvelike se pisalo da je Penson izvršio samoubistvo, ali je njegov unuk je za Radio Slobodna Evropa rekao da je djed umro prirodnom smrću kao rezultat "prilično teškog života koji je vodio".