Dopisnik Radija Slobodna Evropa iz Doboja.
Oni koji su rođeni kada je završen, a koji su sada na granici punoljetstva, posljednjem ratu nisu učili u školama. Neki od njih misle da o ratnim događajima i ne treba čitati iz školskih knjiga. I neki njihovi pedagozi i profesori misle tako.
Građani Slavonskog Broda ponovo se guše u isparavanjima koja dolaze preko rijeke, iz susjedne BiH, gdje se nalazi Rafinerija nafte Brod. Isto je i sa ljudima koji žive u blizini Rafinerije, iz koje tvrde da se radi o politiziranju.
„Moja ratna priča“ naziv je nedavno objavljene knjige novinara Cvjetka Udovičića koji je tokom rata u BiH u opkoljenom Sarajevu bio pripadnik Armije BiH, a potom je nosio i uniformu VRS. Ova knjiga oslobođena je bilo kakve politike ili političke propagande.
U Odbojkaškom klubu invalida u Doboju, sjedeću odbojku trenira desetak ratnih vojnih invalida. Sportskog duha im ne nedostaje, a i takmičenja su poseban doživljaj.
Miroslav Pijunović zvani Piko izjasnio se pred Okružnim sudom u Doboju da nije kriv po optužnici koja ga tereti za ratni zločin počinjen protiv civilnog stanovništva na području Teslića.
Iako je prošlo 20 godina od ubistva civila bošnjačke nacionalnosti u naselju Stenjak, još uvijek niko nije odgovarao za ovaj ratni zločin. Povratnici u ovo naselje nadaju se da će pravosudni organi konačno procesuirati odgovorne za ubistva nedužnih i nenaoružanih civila.
Zbog zločina počinjenih nad civilima srpske nacionalnosti na području Dervente, pred Okružnim sudom u Doboju nedavno je na pet i po godina zatvora osuđen bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane Ivica Perković. Izricanju nepravosnažne presude, Perković, koji živi u Republici Hrvatskoj i brani se sa slobode, nije prisustvovao.
Proces suočavanja sa ratnim događajima i zločinima odvija se sporo zbog nedostatka političke volje. No, u poređenju sa drugim narodima koji su se našli u ovakvoj situaciji, građani BiH nisu izuzetak.
Članovi porodica koji su izgubili svoje najmilije u ratu smatraju da su sudovi spori u procesuiranju predmeta ratnih zločina. Pravda bi u mnogome doprinijela i pomirenju, kažu udruženja žena. Žene smatraju i da je u procesu pomirenja jako važno i prenošenje istine o ratnim zločinima, naročito generacijama koje dolaze.
Na području bivše Jugoslavije seoski turizam najrazvijeniji je u Sloveniji jer su domaćini na selu imali podršku države prema jasno utvrđenim planovima, dok u BiH ne znaju ni koje su njihove obaveze ni kome trebaju da ih plate.
Iako je prošlo skoro punih 17 godina od bombardovanja naselja Tešanjka u opštini Tešanj, još niko nije odgovarao za pogibiju devet i ranjavanje više desetina ljudi. Žrtve negoduju jer nisu procesuirani ni naredbodavci, ni izvršioci.
Na suđenjima za ratne zločine u BiH sudovi imaju mogućnost da za ista ili slična krivična djela izriču različite kazne jer se primjenjuju dva zakona – Krivični zakon BiH i Krivični zakon bivše Jugoslavije. Uprkos pokušajima da se zakonodavstvo ujednači, ova praksa će se nastaviti i ubuduće.
Posmrtni ostaci bošnjačkih civila strijeljanih prije 20 godina u Grapskoj do danas nisu pronađeni, a ljudi koji su se vratili u ovo selo kažu da je pomirenje moguće jedino kad odgovorni za ovaj zločin odgovaraju pred sudovima.
Stogodišnje drveće u bosanskohercegovačkom gradiću Maglaju u posljednje vrijeme neodgovorni pojedinci posuli su kiselinama i herbicidima, kako bi ga lakše uklonili jer im zaklanja pogled ispred poslovnih prostora.
Dok u BiH postoji visok stepen saglasnosti za ulazak zemlje u Evropsku uniju, što podržavaju građani bez obzira u kojem entitetu žive, to nije slučaj sa ambicijama za pristupanje Sjevernoatlantskom vojnom savezu.
Kada su bivšim pripadnicima Oružanih snaga BiH prije deset godina podijeljene otpremnine od 5.000 eura jedan od njih odlučio je novac uložiti u privatni biznis. Uzgoj gljiva učinio mu se kao dobro rješenje.
Suđenje za zločine nad Srbima u Bosanskoj Posavini je došlo u ćorsokak zbog nedostupnosti sedmorice optuženih dobojskom tužilaštvu, koje je i podiglo optužnice. Oni se nalaze u Republici Hrvatskoj, a zbog nepostojanja sporazuma o ustupanju predmeta ratnih zločina sa BiH, predmet se ne može voditi u Hrvatskoj.
BiH je minama nazagađenija zemlja Evrope. 200.000 mina vreba sa oko 10.000 lokacija. Ljudske su žrtve neprocjenjiv gubitak, no u BiH zbog mina gube se i investitori, ispašta privreda, turizam...
Djeca iz bošnjačkog i srpskog dijela sela Kotorsko zajedno pohađaju nastavu u lokalnoj osnovnoj školi. Među njima nema netrpeljivosti. Boljim međuljudskim odnosima sigurno ne doprinose političke manipulacije, posebno izražene u izbornim godinama
Priča o Murizu Hurtiću iz dobojskog sela Grapska bio je često željan hljeba, i to tokom 11 mjeseci zatočeništva u nekoliko srpskih logora. 20 godina kasnije, u selu iz kojeg je odveden u zatočeništvo, živi i radi kao pekar.
Učitajte više sadržaja...
