Izgleda da će francuski premijer Fransoa Bajru (François Bayrou) izgubiti glasanje o poverenju u Narodnoj skupštini 8. septembra, što bi povećalo nestabilnost u jednoj od najvećih evropskih zemalja, a istovremeno ograničilo prostor za manevar francuskog predsednika Emanuela Makrona (Emmanuel Macron).
Očekuje se da će posle Bajrua, koji je započeo debatu u parlamentu govorom u ponedeljak, pratiti obraćanja lidera svih 10 političkih grupa u zakonodavnom telu. Ishod glasanja mogao bi biti poznat oko 19 časova po centralnoevropskom vremenu.
Francuska politička scena je ozbiljno fragmentirana otkako je Makron raspisao vanredne izbore 2024. godine, dok se ekonomski oblaci nadvijaju nad drugom najvećom evropskom privredom usled rasta nivoa duga.
Istovremeno, Evropa se suočava sa neizvesnošću zbog rata u Ukrajini, mogućeg trgovinskog rata sa SAD, usponom Kine.
Ako Bajru izgubi na glasanju, ne očekujte da će Makron raspisati vanredne izbore ili čak podneti ostavku – kako se neki u opoziciji nadaju – uprkos tome što je izgubio tri premijera u poslednjih 12 meseci.
Umesto toga, francuski predsednik će verovatno pokušati već ove nedelje da nominuje novog premijera, najverovatnije levo orijentisanog, i pokušati da usvoji budžet s umerenijim rezovima. Treba obratiti pažnju na štrajkove širom zemlje kasnije ove nedelje koji bi mogli da blokiraju veći deo zemlje.
A može se očekivati da će se predsednik, kako bi sklonio od svega toga, još više fokusirati na spoljnu politiku u svoje preostale dve godine na vlasti, a da pritom ne menja kurs previše.
To znači da će Jelisejska palata biti glasna i aktivna i u Ukrajini i na Bliskom istoku, ali ne treba očekivati da će izdvojiti previše novca da bi podržala to verbalno isticanje.
U mnogim aspektima, ovaj francuski haos je bio potpuno predvidljiv otkako je Makron odlučio da raspiše parlamentarne izbore posle katastrofalnog rezultata svoje centrističke partije Zajedno za Republiku (Ensemble pour la République) na izborima za Evropski parlament u junu prošle godine.
Taj potez mu se potpuno obio o glavu i, umesto da učvrsti političku podršku svojoj politici, on je potpuno izgubio kontrolu nad parlamentom.
Od tada je malo toga usvojeno u pogledu zakona, pošto je njegova stranka s umanjenim brojem poslanika, zajedno s centralno-desnih grupama, formirala manjinske vlade na milost i nemilost ili krajnje desničarskog Nacionalnog okupljanja Marin le Pen (Marine) ili široke koalicije levičarskih stranaka.
Bajru je došao u problem pošto je pokušao da sreže oko 0,8 odsto bruto domaćeg proizvoda od velikog deficita Francuske, koji je skoro dostigao punih šest odsto – dvostruko više od limita evrozone.
Tržišta će biti nervozna još neko vreme, ali se može očekivati da će Makron nominovati nekoga iz svog tabora ko je više levo orijentisan, manje štedljiv i stoga sposoban da bolje sarađuje sa 66 umerenih socijalističkih poslanika koji su omogućili usvajanje prošlogodišnjeg budžeta.
Ili, mogao bi da nominuje i jednog od tih socijalista za premijera, iako bi desne frakcije u njegovoj krhkoj koaliciji mogle da se usprotive tome.
Stranka na koju treba obratiti pažnju je Nacionalno okupljanje, najveća u parlamentu. Ranije je Le Pen želela da izbegne političku krizu, ali sada izgleda da cilja na prevremene izbore kako bi pokrenula bržu odluku francuskog ustavnog nadzornog tela, Konstitucionalnog saveta, o zakonitosti zabrane njenog učešća na izborima.
Trenutno joj je zabranjeno da obavlja izabranu funkciju pošto je osuđena za zloupotrebu sredstava EU, što je odluka za koju njena stranka tvrdi da je politički motivisana i na koju je ona uložila žalbu.
Presuda nadzornog tela u korist Le Pen omogućila bi joj da se ponovo uključi u trku za predsednicu 2027. godine, što bi bio i najveći trofej njenog pokreta.
A ako to nije dovoljno, popularni pokret na društvenim mrežama, koji su u različitim vremenima podržavali i krajnje levi i krajnje desni elementi, pokušaće da "blokira" zemlju putem nasilnih uličnih protesta. Mogao bi jednostavno da se izduva, ali može da traje nedeljama, gurajući zemlju u pravu ekonomsku krizu.
Ako Makron to preživi i uspe da dobije neku vrstu budžeta za 2026. godinu, vratiće se na međunarodnu scenu, kao što je to često činio u poslednje vreme. To će biti njegov bezbedan prostor u mesecima koji dolaze.
Iako možda neće imati previše novca za trošenje, nastaviće da se zalaže za evropsko (poželjno francusko) mesto za stolom u budućim pregovorima o Ukrajini, oblikujući politiku Bliskog istoka tako što će osigurati da Pariz prizna Palestinu na predstojećoj Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija i sarađujući sa E3 (Francuskom, Nemačkom i Velikom Britanijom) na mehanizmu koji bi mogao brzo ponovo uvesti sankcije UN Iranu kasnije ovog meseca.
Francuska teško da će biti najmoćniji igrač u bilo kojoj od ovih arena, ali treba očekivati da će energični Makron biti u trubo modu u međunarodnoj diplomatiji u ostatku, kako se očekuje, njegovog turbulentnog predsedništva.