Za svaku zemlju spoljna politika je ključna karta uticaja i bezbednosti. Za Kosovo, ta karta se trenutno igra u teškim uslovima: sankcije Evropske unije, neizvesnost u odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama i nerešeni izazovi u dijalogu sa Srbijom.
Situaciju dodatno komplikuje i očigledan nedostatak koordinacije među institucijama, kao i nejasnoće u definisanju stavova pred međunarodnim partnerima.
Bivši diplomata Albert Prenkaj kaže da Kosovo nema spoljnu politiku zasnovanu na jasnoj strategiji i čvrstim savezima. Kako ocenjuje, zemlji nedostaje usklađenost, saradnja i sinergija sa SAD i EU.
"Kosovo prolazi kroz proces gušenja, zatvaranja u sebe i gubi relevantnost na međunarodnoj sceni. Postoji potpuni nedostatak koordinacije, jedna kakofonija u spoljnoj politici koja je, kao posledica, dovela do sankcija", rekao je Prenkaj za Radio Slobodna Evropa.
Više od dve godine Kosovo se nalazi pod sankcijama EU zbog odluka Vlade u Prištini koje su doživljene kao jednostrane i štetne po srpsku zajednicu. Nedavno su i SAD obustavile pokretanje Strateškog dijaloga sa Kosovom – mehanizma osmišljenog za jačanje bilateralnih odnosa – čime je dodatno povećana međunarodna izolacija zemlje.
Vršilac dužnosti premijera Aljbin (Abin) Kurti priznao je da postoje određene razlike u stavovima sa SAD, ali je istakao da Kosovo nije pokvarilo odnose sa Vašingtonom. S druge strane, predsednica Vjosa Osmani izrazila je žaljenje zbog obustave Strateškog dijaloga i naglasila važnost očuvanja jakih veza sa SAD.
Krajem prošlog meseca, i Kurti, Osmani i vršiteljka dužnosti ministarke spoljnih poslova Donika Grvala (Gervalla) boravili su u Sjedinjenim Državama, dok je trajala Generalna skupština UN, ali sa odvojenim agendama.
Od sastanaka koje su održali, Osmani je objavila fotografije sa američkim predsednikom Donaldom Trampom (Trump) i državnim sekretarom Markom Rubiom (Marco). Grvala je učestvovala na forumu žena ministarki spoljnih poslova i imala odvojene susrete sa koleginicama iz Albanije i Andore, dok je Kurti podelio snimke susreta sa kongresmenima, studentima, Albancima u dijaspori i drugima.
Nije bilo zvaničnih informacija o sastancima Kurtija ili Grvale sa predstavnicima američkog Stejt departmenta, niti zajedničkih sastanaka kosovskih lidera sa predstavnicima SAD ili drugih zemalja.
Prema Ustavu Kosova, član 84, vođenje spoljne politike je nadležnost predsedništva. Međutim, ova odgovornost je često bila izvor tenzija sa Vladom.
Dva aktuelna lidera – Osmani i Kurti – udružili su snage na izbornoj listi 2021. godine, obećavši zajedničku političku viziju.
"Postigli smo dogovor o principima i političkim ciljevima, koji smo upravo potpisali pred vama – dogovor o državi sa pravdom i bez korupcije, društvu sa zdravstvom, zaposlenjem i obrazovanjem za sve građane, bez razlika, diskriminacije i privilegija", izjavio je Kurti u januaru 2021.
Međutim, njihov politički put nije uvek bio usklađen. Razlike su se pojavile u odnosima sa saveznicima, debati o zajednici opština sa srpskom većinom, uvođenju taksi na robu iz SAD i drugim pitanjima. Nekada su te razlike bile otvorene, a nekada prikrivene.
Prema rečima Donike Emini iz Savetodavne grupe u Evropi za politiku Balkana, ove tenzije u spoljnoj politici nisu ništa novo. Podseća na slučaj bivšeg predsednika Hašima Tačija (Hashim Thaci) i bivšeg premijera Ramuša Haradinaja (Ramush), kada su se sukobili oko ideje razgraničenja između Kosova i Srbije 2018. godine. Prema njenom mišljenju, ovakve nekoordinisane pristupe međunarodna zajednica vidi kao znak nestabilne i neozbiljne države.
"Na primer, potpuna nekoordinisanost u periodu kada su EU sankcije uvedene Kosovu, bio je to šestomesečni period pre nego što su mere postale zvanične odluke Saveta EU, u tom vremenu mogla se voditi ozbiljna diplomatija, slati jasne poruke Briselu... ali i Kurti i Osmani su tu obavezu zanemarili", kaže Emini.
Radio Slobodna Evropa kontaktirao je Kabinet predsednice, Vladu i Ministarstvo spoljnih poslova, tražeći informacije o prioritetima spoljne politike i načinu koordinacije, ali nije dobio odgovor.
Prema ocenama Prenkaja, sukobi među liderima nisu samo razlike u mišljenjima, već "borba za prevlast i ego", što otežava stvaranje zajedničke vizije. I Emini na ovo gleda kao štetnu trku za lični protagonizam.
"Mi funkcionišemo sa spoljnom politikom koja se formira ad hoc, na dnevnoj bazi, za unutrašnju političku potrošnju, a ne za spoljnopolitičke kalkulacije. To je lična politička agenda pojedinih aktera na Kosovu, politički proračun i ego", navodi ona.
Prenkaj veruje da se povratak Kosova na međunarodnu scenu može ostvariti jedino ispunjavanjem obaveza iz dijaloga sa Srbijom. Prema njemu, Kosovo mora da pokaže spremnost da implementira dogovore.
"U ovom slučaju to se odnosi na osnivanje zajednice opština sa srpskom većinom. Tek tada možemo tražiti ukidanje sankcija EU, početak procesa prijema u Savet Evrope, priznanje od strane pet zemalja EU i tako dalje", kaže bivši ambasador Kosova u Italiji.
On naglašava da spoljna politika treba da predstavlja interese svih građana Kosova, uključujući i srpsku zajednicu. Svaki konfliktni pristup prema tom delu populacije, kako ističe, dodatno produbljuje međunarodnu izolaciju zemlje.
Kosovo je potpisalo sporazum sa Srbijom o osnivanju zajednice opština sa srpskom većinom još 2013. godine, ali nijedna vlada do sada nije preduzela korake ka implementaciji, bojeći se da bi to narušilo funkcionalnost države.
Pritisak EU i SAD je konstantan, ali se u poslednje vreme smanjio zbog kriza u svetu i činjenice da Kosovo funkcioniše sa vladom u tehničkom mandatu od izbora 9. februara.
Prema oceni Emini, Kosovo je napravilo ozbiljan propust jer nije uspostavilo stabilan kanal komunikacije sa vladom nemačkog kancelara Fridriha Merca (Friedrich Merz), imajući u vidu ključnu ulogu Berlina u EU. To je, kako navodi, znatno ograničilo mogućnosti zemlje da napreduje ka evropskoj agendi.
Nedostatak strategije vidi se i u Vašingtonu. Od prošle godine, Kosovo nema nijedan aktivan ugovor o lobiranju u SAD. Na zvaničnoj stranici Zakona o registraciji stranih agenata američkog Ministarstva pravde, ne postoji nijedan aktivan ugovor, za razliku od Srbije, koja ima šest aktivnih ugovora o lobiranju, što joj daje jasnu prednost u diplomatskoj utakmici.
Da bi ilustrovala kako treba da funkcioniše jedna mala država na međunarodnoj sceni, Emini navodi primer Tajvana. Ova zemlja, iako bez podrške mnogih država i izvan važnih međunarodnih organizacija zbog pritiska Kine, uspela je da izgradi koherentnu spoljnu politiku, zahvaljujući funkcionalnoj demokratiji i bliskoj koordinaciji sa strateškim partnerima.
I Prenkaj podseća da se države ne mere retorikom, već opipljivim elementima moći i kapaciteta.
"Vestfalskim mirom, koji je osnova diplomatije i međunarodnog prava, države su definisane na osnovu četiri prerogativa: teritorije, demografije, bezbednosti i ekonomije. Kosovo poseduje sve ove elemente, ali u ograničenoj meri u poređenju sa drugim zemljama; zato, u skladu s tim, treba da pronađe svoju ulogu u spoljnoj politici i na međunarodnoj sceni", kaže Prenkaj.
Oba stručnjaka se slažu da Kosovu treba spoljna politika koja prevazilazi unutrašnje rivalitete i koja državni interes stavlja iznad ličnih sujeta.
Kako kaže Emini, Kosovo mora da krene od ispravljanja sopstvenih grešaka i da učini sve kako bi se ukinule kaznene mere EU, koje su blokirale milione evra i važne diplomatske susrete.
Prema njenim rečima, više nema zaštitnika koji će nositi Kosovo na ramenima jer je sva spoljašnja energija nestala.
Priredio: Zvjezdan Živković