Kada je 1998. godine Kosovo bilo zahvaćeno nasiljem od strane snaga srpskog režima, nada za opstanak dolazila je s jedne adrese: Sjedinjene Američke Države.
U maju te godine, tadašnji politički lider kosovskih Albanaca, Ibrahim Rugova, primljen je u Bijeloj kući od strane američkog predsjednika Billa Clintona kako bi mu ukazao na patnje koje njegov narod doživljava.
"Zatražili smo od Sjedinjenih Američkih Država da hitno učine nešto kako bi se zaustavilo nasilje i napadi na Kosovu. Najbolje rješenje je nezavisno Kosovo", rekao je Rugova nakon sastanka.
Sukobi između srpskih snaga i naoružanih Albanaca svakodnevno su se pojačavali. Civilne žrtve su dodatno produbljivale krizu, dok se američka diplomacija sve više uključivala.
Sastanci, intenzivni razgovori, diplomatski pritisci i pokušaji postizanja sporazuma – sve to je ove sedmice ponovo došlo u fokus zahvaljujući Jamesu Rubinu, tadašnjem pomoćniku američkog državnog sekretara, tokom njegovog svjedočenja pred Specijalizovanim sudom u Hagu.
"To je bio dramatičan pokušaj da se donese mir i spriječi ono čega smo se najviše bojali – masakr nad kosovskim Albancima – putem mirovne konferencije", rekao je Rubin.
Mirovna konferencija u Rambujeu nije uspjela: srpska strana je odbila sporazum koji je predložio Zapad, dok ga je kosovska strana prihvatila. Tako su Sjedinjene Američke Države – kako je podsjetio James Rubin – ispunile obećanje dato predstavniku kosovskog vojnog krila, Hashimu Thaçiju: ako Srbija ne potpiše, SAD će pokrenuti vojnu kampanju.
Prvi NATO avioni poletjeli su 24. marta 1999. godine, označivši početak odlučujućeg poglavlja za Kosovo.
"Amerika ima obavezu da stoji uz naše saveznike kada pokušavaju spasiti nevine živote i očuvati mir, slobodu i stabilnost u Evropi. To je ono što radimo na Kosovu", rekao je predsjednik Bill Clinton te večeri u obraćanju naciji.
Sedamdeset osam dana bombardovanja dovelo je do povlačenja srpskih snaga. Sjedinjene Američke Države su se uključile na terenu s hiljadama vojnika – kao dio mirovne misije NATO-a – i uspostavile najveću vojnu bazu na Balkanu.
Godinama su SAD bile uz Kosovo, postavši glavni zagovornik njegove nezavisnosti.
"Sjedinjene Američke Države su zvanično priznale Kosovo kao suverenu i nezavisnu državu. U deklaraciji o nezavisnosti, Kosovo se obavezalo na najviše demokratske standarde, uključujući slobodu, toleranciju i pravdu za građane svih etničkih grupa", rekao je tada američki predsjednik George W. Bush – dva dana nakon što je Kosovo proglasilo nezavisnost 17. februara 2008.
Tokom 27 godina od 1998. godine, Sjedinjene Američke Države su uložile više od dvije milijarde dolara u Kosovo – podržavajući sve od reformi vladavine prava do borbe protiv nasilnog ekstremizma i nastojanja za integraciju u euroatlantske strukture.
Danas, slika je potpuno drugačija. Najbliža saveznica Kosova godinama – Sjedinjene Američke Države – suspendovala je planirani Strateški dijalog, koji je bio zamišljen da produbi bilateralne odnose. Odluku su povezali s potezima aktuelne kosovske vlade i rastućim tenzijama u zemlji. Međutim, Vlada je odbacila kritike.
"Naše postupke, zakonite i ustavne, cijelo vrijeme smo usmjeravali ka uklanjanju izvora nestabilnosti. Stabilnost koju danas imamo prirodan je rezultat vladavine prava i javnog reda", napisao je portparol aktuelne Vlade, Përparim Kryeziu, na Facebooku.
Sedmicu nakon suspenzije Strateškog dijaloga oglasio se i premijer u tehničkom mandatu, Albin Kurti, koji je rekao da odnosi sa SAD-om nisu narušeni, ali je priznao da postoje "neke" razlike u stavovima.
Za bivšeg američkog ambasadora na Kosovu, Jeffrey Hoveniera, suspenzija Strateškog dijaloga bila je rezultat nagomilanih frustracija prema Vladi Albina Kurtija tokom posljednje dvije godine.
Frustracije su počele zbog određenih mjera koje su doživljene kao nekoordinisane i štetne po srpsku zajednicu – poput ukidanja upotrebe dinara ili zatvaranja nekih institucija Srbije – a kulminirale su oštrim kritikama koje je Kurti uputio Ustavnom sudu zbog nekih njegovih presuda.
"Strateški dijalog omogućava veći i dublji nivo saradnje. Funkcioniše ovako: delegacije odlaze u Vašington, ili dolaze u Prištinu; američka vlada dovodi ljude iz Ministarstva energetike, Ministarstva odbrane, Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva trgovine... Na neki način, cijela vlada radi na jačanju odnosa. Zbog toga je gubitak te prilike veliki gubitak", rekao je Hovenier za Radio Slobodna Evropa.
Na društvenim mrežama dominirali su komentatori koji su podržali aktuelnu Vladu Kosova, govoreći da "gdje se Amerika umiješa, tamo ostane samo pustoš". Drugi su išli još dalje, poručujući: "Nikad nismo imali koristi od njih" ili "velika stvar, 26 godina se igrate kao mačka s mišem".
Međutim, neki regionalni analitičari smatraju da je to zaista ozbiljna stvar, ističući da Kosovo, suočeno s teritorijalnim pretenzijama Srbije i neriješenim sporovima, ne bi trebalo dovoditi u pitanje podršku SAD-a.
"Podrška SAD-a je ključna u mnogim aspektima, ali najvažnija je prisutnost američkih vojnika na terenu. Kosovo će željeti da ih zadrži tamo. I mislim da bi trebali ostati", rekao je profesor Daniel Serwer sa Univerziteta Johns Hopkins za Radio Slobodna Evropa.
U trenutku kada se očekuje da Pentagon najavi značajno smanjenje američkih snaga u Evropi, Charles Kupchan iz Vijeća za vanjske odnose u Washingtonu kaže da je u interesu Kosova i premijera Kurtija da očuvaju snažan odnos sa Sjedinjenim Američkim Državama.
"Mislim da bi bilo neodgovorno i samodestruktivno ako Vlada Kosova nastavi s potezima koji štete odnosima s državom koja je bila tako snažan saveznik", rekao je Kupchan.
U vezi s mogućnošću da Kosovo nastavi samostalno, bez snažne američke podrške, bivši ambasador Jeffrey Hovenier kaže da je odluka na građanima, ali dodaje:
"Da sam ja politički lider Kosova – što nisam – bio bih veoma oprezan da ne učinim ništa što bi moglo naštetiti ili negativno uticati na moj odnos sa Sjedinjenim Američkim Državama."
U anketi koju je sproveo Međunarodni republikanski institut (IRI) u periodu od maja do jula ove godine, 77 posto ispitanika na Kosovu izjavilo je da SAD vide kao najvažnijeg saveznika svoje zemlje.
U istoj anketi, 38 posto građana smatra da je zemlji potreban politički zaokret i promjena vodećih stranaka, dok 44 posto favorizuje poboljšanje ekonomske situacije i socijalne pravde.
Analitičari upozoravaju da obje strane moraju postupati pažljivo, jer bi svaki vakuum nastao zbog slabljenja američke podrške Kosovu mogao biti iskorišten od strane zlonamjernih sila, poput Rusije, i njihovih aktera na terenu – što nijedna strana ne želi.
"Kosovo može održavati dobre odnose s Evropom i SAD-om samo ako se vidi da pregovara iskreno i konstruktivno, s ciljem da region ide naprijed", rekao je Charles Kupchan za Radio Slobodna Evropa.
Serwer sugerira da bi Kosovo trebalo da ojača odnose i s drugim saveznicima, posebno u vremenu kada se, kako kaže, Sjedinjene Američke Države sve više fokusiraju na druge globalne prioritete. Konkretno, on spominje Japan, Južnu Koreju i Grčku.
"Postoje i druge opcije, iako nijedna nije dobra kao Amerikanci. Ali, ako okupite grupu prijatelja, možete donekle nadomjestiti gubitak američke pažnje. Nisam siguran da li Vlada Kosova to radi, a teško je da to učini jedna vlada u tehničkom mandatu", kaže Serwer.
Sagovornici Radija Slobodna Evropa upozoravaju da samozadovoljstvo u ime nezavisnosti može biti opasno. Ističu da koordinacija s međunarodnim saveznicima i partnerima ne ugrožava suverenitet, već je ključni alat za njegovo očuvanje i za garantovanje stabilnosti.
Globalni primjeri, poput sastanka koji je prošlog mjeseca organizovao američki predsjednik Donald Trump s evropskim liderima o krizi u Ukrajini, jasno pokazuju da je saradnja ne samo preporučljiva, već i neophodna.
Predsjednica Kosova, Vjosa Osmani, obećala je da će sarađivati s administracijom američkog predsjednika Donalda Trumpa kako bi ojačala i zaštitila savez sa SAD-om, za koji je rekla da je "uvijek bio u korist našeg naroda, nacionalne sigurnosti, regionalne stabilnosti i euroatlantskih integracija".
Clinton, Albright, Bush, Biden – sve su to imena koja su danas simbolično urezana u kolektivno pamćenje i javne prostore Kosova.
Otprilike pet mjeseci nakon oslobođenja, Clinton je posjetio Kosovo kako bi se susreo s ljudima koji su mu ukazali povjerenje. Među oduševljenim masama, priznao je da je oprost težak, ali da je važan za stvaranje trajnog mira.
"Niko vas ne može natjerati da oprostite ono što vam je učinjeno. Ali, morate pokušati", rekao je Clinton u novembru 1999. godine.