Na globalnoj sceni, Kosovo i dalje nastoji da potvrdi svoje mesto. Čak i nakon skoro 18 godina nezavisnosti, mnoge zemlje u islamskom svetu i šire ga ne priznaju, dok kosovska diplomatija često deluje fragmentirano i nejasno.
Ove godine, predsednica Vjosa Osmani, koja je zadužena za spoljnu politiku, potvrdila je da su tri zemlje priznale Kosovo: Kenija u martu, Sudan u aprilu i Sirija u oktobru.
Poslednji put kada je Kosovo dobilo tri priznanja u jednoj godini bilo je 2015. godine: od Kukovih Ostrva, Antigve i Barbude i Niue. Tokom decenije, do ove godine, zemlja je dobila samo šest novih priznanja.
Vlada Aljbina Kurtija (Albin Kurti), koja je bila na vlasti poslednje četiri godine, napisala je u svom vladinom programu za 2021-2025. da će "Republika Kosovo ojačati svoj međunarodni subjektivitet. To se odnosi i na napore za priznanje i međusobne diplomatske odnose, članstvo u međunarodnim organizacijama, ekonomsku saradnju, kulturnu razmenu, kao i na ceo spektar bilateralne i multilateralne saradnje".
I, skoro na kraju svog mandata, u decembru 2024. godine, Kurti je pokušao da relativizuje kritike o nedostatku novih priznanja, tvrdeći da ona nisu bila deo predizbornih obećanja.
"Znam da smo kritikovani što nemamo nova priznanja, ali morate shvatiti još jednu stvar - nismo obećali liberalizaciju viznog režima niti nova priznanja u kampanji. U kampanji smo rekli zapošljavanje i pravdu. Dakle, morate nas meriti prema našim obavezama koje smo preuzeli u kampanji 2021. godine i u vladinom programu nakon toga", rekao je tada Kurti.
Radio Slobodna Evropa (RSE) je zatražio informacije od Predsedništva i Ministarstva spoljnih poslova i dijaspore Kosova o njihovim aktivnostima lobiranja, prioritetima i mogućnostima za bilo kakvo novo priznanje, ali nije dobio odgovor.
Relativno mali broj priznanja iz islamskih zemalja
Na veb stranici Ministarstva spoljnih poslova navedeno je 120 zemalja iz celog sveta koje priznaju Kosovo, ali je relativno mali broj zemalja sa muslimanskom većinom zapanjujući. S obzirom na to da je samo Kosovo zemlja sa ogromnom muslimanskom većinom, očekivalo bi se da podrška ovih zemalja bude šira.
Međutim, njegovu nezavisnost - proglašenu 2008. godine - priznalo je samo nešto više od polovine od 57 zemalja članica Organizacije islamske saradnje. Pre priznanja Sudana i Sirije ove godine, poslednja zemlja sa muslimanskom većinom koja je priznala Kosovo bio je Bangladeš, 2017. godine.
Bivši ambasador Kosova u Italiji Albert Prenkaj kaže da se snažna identifikacija Kosova kao američkog projekta, u periodu kada je Vašington imao zategnute odnose sa mnogim zemljama islamskog sveta, često sukobljavala sa regionalnim interesima ovih država. Prema njegovim rečima, verski faktor nije imao gotovo nikakvu težinu.
"Svaki put kada smo predstavili islamski element, predstavili smo ga kao nešto posebno, kao sekularni islam, ali što islamske zemlje ne prihvataju, jer imaju islam dublje ukorenjen u društvu. Kod nas to nije slučaj... ali svaki put kada smo se ovako predstavili, nisu nas videli kao ozbiljne", kaže Prenkaj za program Ekpoze Kosovskog servisa RSE.
Srbija je nasledila opsežne veze bivše Jugoslavije sa arapskim, afričkim i azijskim zemljama, koje i danas iskorišćava da bi ometala napredak odnosa Kosova sa islamskim svetom- navodi Butrint Beriša.
Istraživač Butrint Beriša (Butrint Berisha), koji je doktorirao međunarodne odnose na Univerzitetu u Tartuu u Estoniji, kaže da su istorijski faktori takođe igrali važnu ulogu. Prema njegovim rečima, Srbija je nasledila opsežne veze bivše Jugoslavije sa arapskim, afričkim i azijskim zemljama, koje i danas iskorišćava da bi ometala napredak odnosa Kosova sa islamskim svetom.
Štaviše, Beograd je takođe bio angažovan u kampanji za ukidanje priznanja Kosova, što je, prema rečima srpskih zvaničnika, donelo određene rezultate, iako ih kosovske vlasti nikada nisu potvrdile.
Unutrašnji izazovi kao kočnica prizanja
Beriša takođe ističe da mnoge zemlje, pored spoljnog uticaja, imaju i svoje izazove, koji ih čine opreznijim u pogledu priznanja Kosova.
"Mislim da su Maroko i Zapadna Sahara najbolja ilustracija. Na terenu se bavimo marokanskom okupacijom Zapadne Sahare (ali koju UN smatra nerešenim problemom). Stoga, države poput ove koje imaju problema sa potpunom kontrolom svoje teritorije mnogo oklevaju da priznaju Kosovo. Ovo se ne odnosi samo na države islamskog sveta, već i na globalnom nivou uopšte", kaže Beriša za Ekspoze.
Sirijsko priznanje Kosova usledilo je nakon promene režima i povećanog uticaja SAD u regionu.
Oba stručnjaka napominju da bi Kosovo trebalo da iskoristi ove globalne promene da bi unapredilo svoje interese. Oni sugerišu da bi Liban mogao biti sledeća zemlja sa muslimanskom većinom koja će lobirati, jer sada ima funkcionalnu vladu i sve je više u fokusu SAD. Slično tome, Azerbejdžan, nakon sporazuma sa Jermenijom koji su postigle SAD, smatra se realnom metom za novo priznanje.
RSE je kontaktirao Ministarstva spoljnih poslova obe zemlje putem emaila da pita da li razmatraju mogućnost priznanja Kosova, ali nije dobio odgovor.
Bivši diplomata Prenkaj kaže da Kosovo, posebno poslednjih godina, nije sledilo održivu strategiju da se pojavi kao kredibilan akter na međunarodnoj sceni. Nedostatak koordinacije između Predsedništva, Vlade i Ministarstva spoljnih poslova, ali i sa ključnim saveznicima - SAD, Velikom Britanijom i Turskom - oslabio je kampanju za nova priznanja, prema njegovim rečima.
"To je ad hok politika. Već sam ranije rekao da Kosovo, već neko vreme, nema spoljnu politiku, jer je izgubljena i koordinacija sa prijateljskim zemljama", prema njegovim rečima.
Daleko od cilja zacrtanog 2008. godine
Godine 2008, kada je Kosovo proglasilo nezavisnost, tadašnji premijer Hašim Tači (Hashim Thaqi) obećao je priznanje od 193 zemlje, što znači sve države članice UN-a, plus još jedna zemlja. Međutim, Kosovo je i dalje daleko od ovog cilja.
Zemlju ne priznaju dve države Zapadnog Balkana - Srbija i Bosna i Hercegovina - kao ni pet država Evropske unije: Grčka, Španija, Rumunija, Slovačka i Kipar.
U institucionalnom smislu, Kosovo je uspelo da se pridruži organizacijama kao što su Svetska banka, Međunarodni monetarni fond, Evropska banka za obnovu i razvoj i druge, ali nije uspelo da se pridruži UNESCO-u, Interpolu, Savetu Evrope, UN i drugima.
Stručnjaci se slažu da Kosovo treba da izgradi višestruku i održivu strategiju za međunarodno priznanje. Pored tradicionalne diplomatije, Beriša takođe preporučuje korišćenje ekonomskih partnerstava i nedržavnih aktera, kao što su nevladine organizacije i poznate ličnosti.
"Pokušavam da branim argument da postoji mnogo prostora u zemljama koje nisu zapadne za Kosovo – čak i u slučajevima kada priznanje nije moguće – da unapredi ekonomske odnose sa tim zemljama. Naravno sa muslimanskim svetom, ali i sa drugim zemljama u Africi, Aziji, Latinskoj Americi. Što je više partnerstava, to će biti više mogućnosti i za ljude i za preduzeća", kaže Beriša.
I Prenkaj i Beriša naglašavaju da nova priznanja ostaju neophodna za Kosovo, jer pokazuju stabilnost države i njenu ulogu kao faktora stabilnosti u regionu.
Beriša priznaje da je debata između spoljne i unutrašnje politike neizbežna, ali da bi ilustrovao težinu priznanja, on takođe navodi primer palestinske teritorije, koju je priznalo više zemalja nego Kosovo, ali koja je i dalje nestabilna zbog sukoba sa Izraelom. Prema njegovim rečima, čak i u takvim slučajevima, broj priznanja održava svoj značaj kao simboličan i diplomatski instrument, uprkos komplikovanoj stvarnosti na terenu.
U tom kontekstu, Beriša podseća da je sam proces formiranja države Kosovo istorijski izgrađen na ideji međunarodnog priznanja.
"Mislim da je projekat države Kosovo, ne samo nezavisnost proglašena u februaru 2008. godine, već od 90-ih, zasnovan na međunarodnom priznanju. Dakle, to je nešto što Kosovo traži od 90-ih i nema razloga da dođe do promene pristupa ili razmišljanja", kaže on.
U svetu u kome se savezi brzo menjaju, a diplomatska konkurencija raste, stručnjaci naglašavaju da će nova kosovska vlada morati da izgradi koordinisanu strategiju sa saveznicima, a istovremeno da ima sposobnost da se prilagodi i brzo deluje kad god se pojave nove prilike.