U vrtlogu diplomatskih dešavanja ove sedmice oko rata koji vodi Kremlj protiv Ukrajine, činilo se neko vrijeme da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nadmudrio svog protivnika.
Nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin odgovorio na pozive iz Kijeva i sa Zapada za 30-dnevnim primirjem tako što je predložio direktne pregovore u Istanbulu 15. maja, Zelenski je uzvratio rekavši da će biti u Turskoj i pozvao Putina na sastanak licem u lice, prvi od 2019. godine.
Sada je Putin, kako se čini, pronašao način da izađe iz neugodne situacije, efektivno odbijajući poziv Zelenskog i šaljući delegaciju nižeg nivoa, čiji sastav mnogo govori o njegovim maksimalističkim ciljevima u ovom ratu koji je već ušao u četvrtu godinu otkako je Putin pokrenuo punu invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. godine.
Ishod direktnih pregovora između dvojice predsjednika, čije je međusobno neprijateljstvo očigledno, teško je predvidjeti, ali izostanak takvog sastanka, i sastav pregovaračkog tima koji je Putin poslao, sugerišu da su šanse za proboj izuzetno male.
Koji su mogući motivi iza Putinove odluke, kao i potencijalne posljedice, rizici i dobici?
Zašto Putin ne želi da ide?
Glavni razlog može biti jednostavan: ne želi da izgleda kao da ispunjava zahtjeve Zelenskog. Takođe, moguće je da ne želi da implicitno prizna njegov legitimitet, koji je protekle godine više puta, ali bez osnova, dovodio u pitanje.
Putin vjerovatno želi da odbaci pritisak sa Zapada, posebno iz Evrope, čiji su lideri ponovili riječi Zelenskog da bi njegovo nepojavljivanje bilo dokaz da ne želi mir.
Američki predsjednik Donald Trump, koji je ponudio da posreduje u okončanju najvećeg rata u Evropi od 1945. godine i time pokrenuo novi diplomatski talas otkako je početkom januara preuzeo drugi mandat, čak je nagovijestio mogućnost da se lično pridruži sastanku Putina i Zelenskog.
Putin je očigledno procijenio da su troškovi susreta licem u lice sa Zelenskim veći od koristi eventualnog trilateralnog sastanka, iako je moguće da se još nada sastanku "jedan na jedan" s Trumpom, koji je trenutno na Bliskom istoku.
Umjesto da otputuje u Tursku, Putin je poslao delegaciju koja je namjerno nižerazredna: ne čine je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ni glavni savjetnik Kremlja za vanjsku politiku Jurij Ušakov.
U delegacija su, ipak, uključena najmanje dvojica članova tima koji su vodili posljednje direktne mirovne pregovore s Ukrajinom.
Ti pregovori započeli su nekoliko dana nakon invazije i završeni su otprilike dva mjeseca kasnije, nakon što su se strane sukobile oko ključnih pitanja, ali i zbog otkrića ratnih zločina koje su počinili ruski vojnici u Buči, gradu iz kojeg su se povukli nakon što nisu uspjeli zauzeti Kijev.
Kada je Putin najavio direktne pregovore u noći 11. maja, predstavio ih je kao nastavak pregovora iz 2022. godine, koji su djelimično održani upravo u Istanbulu.
Slanjem istih delegata, Moskva šalje jasnu poruku: realno ili ne, Rusija nije odustala od svoje namjere da Ukrajinu pretvori u zemlju sa oslabljenim vojnim kapacitetima, ograničenim suverenitetom i malo ili nimalo pristupa zapadnoj sigurnosnoj podršci.
Tokom pregovora 2022. godine, "Rusija je zahtijevala kapitulaciju Ukrajine u obliku nametnute neutralizacije i demilitarizacije. Ti uslovi su, naravno, bili neprihvatljivi za Ukrajinu i učinili bi je bespomoćnom u slučaju ponovne invazije", rekao je ranije ove godine za Radio Slobodna Evropa Eric Ciaramella, bivši zvaničnik Vijeća za nacionalnu sigurnost Bijele kuće za Rusiju i Ukrajinu.
"Ukrajina je sada u mnogo boljoj poziciji da odbije zahtjeve za kapitulaciju putem demilitarizacije i neutralizacije", ističe Ciaramella.
Šef ruske delegacije, savjetnik Kremlja Vladimir Medinski, također je predvodio tim Moskve na pregovorima 2022. godine.
Sljedeće godine objavio je udžbenik historije koji ponavlja lažne narative koje Putin širi, opisujući savremenu Ukrajinu kao "ultranacionalističku državu" i "anti-Rusiju koju je stvorio Zapad".
Kao dodatni provokativni potez, ruska delegacija u Istanbulu sada uključuje i šefa vojne obavještajne agencije GRU, koji je pod evropskim sankcijama. Nijedan poznati obavještajni oficir nije učestvovao u pregovorima 2022. godine, a nijedan nije u delegaciji Kijeva ni ovaj put.
"Signal Vladimira Putina je jasan: on ne shvata ove pregovore ozbiljno i od 2022. godine nije izgubio želju da ponizi Ukrajince", prenio je ruski medij The Bell nakon što je kasno 14. maja objavljen sastav delegacije.
"Delegacija takođe nosi suštinsku poruku. Kao što je Putin rekao, on će insistirati na istim uslovima kao u Istanbulu prije tri godine, uključujući one koji su neprihvatljivi za Ukrajinu, na primjer, ograničavanje veličine njene vojske", naveo je The Bell.
Zelenski je, komentarišući rusku delegaciju po dolasku u Ankaru 15. maja na razgovore s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, rekao da "sve to izgleda kao farsa".
Rizik i nagrada
Ignorišući izazov koji je postavio Zelenski, Putin je "izbjegao tešku diplomatsku situaciju u koju je sam sebe doveo i, u suštini, to znači da će nastaviti lagati i voditi rat protiv Ukrajine", napisao je na Telegramu politički komentator Ivan Preobraženski.
Posmatrači smatraju da bi ova odluka mogla imati negativne posljedice.
"Za Putina, ovo bi mogao biti još jedan pažljivo proračunat potez da pokaže kako on kontroliše sve poluge ovog rata", napisao je u blogu 15. maja Mick Ryan, penzionisani australijski general-major.
"On ipak igra igru visokog rizika. Ruski predsjednik je do sada procijenio da Donald Trump, koji nije spreman da eskalira sukob, i dalje toleriše Putinove uvrede i brutalno ponašanje prema Ukrajini", napisao je Ryan.
"Ali, Putinova odluka bi se takođe mogla protumačiti od strane Trumpa i drugih u njegovoj administraciji kao namjerna uvreda. To bi moglo (ako dovoljno zažmirimo) konačno natjerati Trumpa da preduzme mjere protiv Rusa. To bi moglo uključivati dodatne sankcije i potencijalno povećanje količine američkog oružja koje Trump dozvoljava Ukrajini da kupi", smatra Ryan.
Uoči Putinove naredbe o imenovanju delegacije za pregovore u Istanbulu, ukrajinski zvaničnici i evropski saveznici Kijeva rekli su da bi Putinovo nepojavljivanje značilo da nije ozbiljan u vezi s primirjem.
Glavna diplomatkinja Evropske unije Kaja Kallas izjavila je 13. maja da se Putin "ne bi usudio" pojaviti na sastanku jer "Rusija očigledno igra igre, pokušavajući kupiti vrijeme… Ne mislim da su (Rusi) zainteresovani za mir".
Ipak, Putin možda računa da će Trump, koji je u objavi na društvenim mrežama velikim slovima pozvao Ukrajinu da "odmah" pristane nakon što je Putin ignorisao zapadne pozive na 30-dnevno primirje i predložio direktne pregovore u Istanbulu, na kraju okriviti Ukrajinu ako ove sedmice ne dođe do napretka prema miru.
Međutim, kako sada stvari stoje, izgledi za napredak djeluju slabo.
Prvi direktni mirovni pregovori u tri godine "mogli bi, teoretski, dovesti do nečega, ali se ne treba na to kladiti", napisao je britanski analitičar za Rusiju Sam Greene u objavi na Substacku.
"Prema mom mišljenju, ne postoji dovoljno preklapanja u interesima strana da bi omogućilo napredak", tvrdi Greene.
"Glavni cilj Zelenskog u ovoj fazi jeste da pogura proces koji je pokrenuo Trump ka primirju koje bi moglo omogućiti stvarno sredstvo odvraćanja od nove ruske agresije", dodaje britanski analitičar.
"U Istanbulu je, dakle, pozicija Kijeva osmišljena tako da pokaže dobru volju prema Washingtonu kako bi se spriječilo dublje razilaženje s Trumpom, a istovremeno jasno stavila do znanja apsurdnost maksimalističkih ruskih pregovaračkih stavova i kupilo vrijeme da se Evropljani organizuju u vezi s snagama za garanciju sigurnosti", napisao je Greene.
"Putinov glavni cilj je da za pregovaračkim stolom postigne ono što ne može na bojnom polju – odnosno neutralizaciju zapadne, a posebno evropske, podrške Ukrajini", smatra britanski analitičar.
"Dakle, svrha dolaska u Istanbul jeste da se uključi taman toliko da Trump ne odustane i da se obeshrabre Evropljani da se miješaju, ali ne toliko da bi se Putin vezao za dogovor koji bi mu ostavio žetone na stolu", zaključuje Sam Greene.