Zapanjujući preokret dogodio se za manje od 72 sata: 22. jula predsjednik Volodimir Zelenski potpisao je zakon za koji demonstranti širom Ukrajine i ključni zapadni saveznici Kijeva tvrde da oduzima autonomiju dvjema ključnim antikorupcionim institucijama, prijeteći da poništi godine napretka u pravosuđu i vladavini prava.
Zelenski je 24. jula podnio novi prijedlog zakona za koji je rekao da će garantovati nezavisnost Nacionalnog antikorupcionog biroa (NABU) i Specijalizovanog antikorupcionog tužilaštva (SAPO).
Obje institucije pohvalile su novi nacrt zakona i pozvale parlament da ga usvoji što je prije moguće, dok demonstranti poručuju da neće prestati s pritiscima dok ne budu sigurni da je prijetnja otklonjena.
Glasanje bi se moglo desiti krajem naredne sedmice.
Evo šta bi ovaj zaokret mogao značiti za Ukrajinu, njene građane i samog predsjednika.
Znak snage...
Razlog zbog kojeg je prvobitni zakon izazvao tako brzu i žestoku reakciju jeste to što se NABU i SAPO smatraju i simbolima i stvarnim, operativnim primjerima demokratskog napretka u Ukrajini od sticanja nezavisnosti 1991. godine, posebno nakon protesta na Majdanu, koji su 2014. godine s vlasti svrgnuli proruski orijentisanog predsjednika čija je vladavina bila obilježena korupcijom.
Osnovan 2015. godine, NABU istražuje korupciju u državnim institucijama, a neke od njegovih istraga su osramotile visoke zvaničnike. Gubitak ovog tijela bio bi veliki korak unazad, a protivnici zakona ga smatraju pokušajem pojačane državne kontrole i autoritarnosti pod Zelenskim i njegovim moćnim šefom kabineta, Andrijem Jermakom.
Zelenski brani zakon tvrdeći da je potreban kako bi se uklonio ruski uticaj iz antikorupcionih napora, što je izazvalo zabrinutost da koristi rat s Moskvom – koji traje već četvrtu godinu – kao izgovor za koncentraciju vlasti u rukama svoje administracije i države, čime, paradoksalno, čini uslugu Kremlju.
Protesti zbog zakona ozbiljno narušavaju jedinstvo u ratu koje je pomoglo Ukrajini da odoli ruskoj agresiji, a koje bi, bez tako snažnog i zajedničkog odgovora, moglo dovesti do poraza Kijeva.
Za neke je zaokret Zelenskog dokaz demokratskih procesa na djelu – znak snage.
Ili slabosti?
Za druge, to može biti znak slabosti ili nedostatka odlučnosti. Brza promjena stava postavlja pitanja zašto su Zelenski i njegova stranka uopšte predložili prvobitni zakon.
Jedinstvo u ratu je velika prednost za Zelenskog, jer u velikoj mjeri drži pod kontrolom često burnu ukrajinsku političku scenu, dok imperativ otpora protiv Rusije potiskuje podjele.
Protesti protiv zakona bili su najmasovniji politički protesti od početka ruske invazije punog razmjera.
Međutim, pokušaj Zelenskog da ispravi štetu koju je izazvao prvobitni zakon nipošto nije garancija da u budućnosti neće biti koraka koji bi mogli probuditi strah od autoritarnosti.
Čak i ako novi zakon uspije da umiri proteste i ublaži zabrinutost Zapada, pukotina u jedinstvu u ratu mogla bi iznijeti političke sukobe na površinu i ohrabriti suparnike Zelenskog.
'Ukrajina nije Rusija'
Jedna od lažnih narativa na kojima počiva rat Moskve jeste neutemeljena tvrdnja ruskog predsjednika Vladimira Putina da su Rusi i Ukrajinci "jedan narod".
Međutim, preokret Zelenskog predstavlja jasan dokaz onoga što je bivši predsjednik Ukrajine Leonid Kučma još ranije stavio u naslov svoje knjige: Ukrajina nije Rusija.
Sama činjenica da u Ukrajini postoje antikorupciona tijela sa autonomijom i kapacitetom da istražuju državne zvaničnike, pokazuje koliko su se putevi Ukrajine i Rusije razišli otkad je Putin 2000. godine preuzeo vlast i počeo da centralizuje moć Kremlja nad politikom i društvom, represiju koja je dodatno pojačana nakon invazije na Ukrajinu.
Fenomen koji se ove sedmice odvijao u Ukrajini, vlada koja mijenja kurs pod pritiskom građana, upravo je ono što Putin svim silama nastoji da onemogući u Rusiji, gdje je pritisak odozgo norma, a Kremlj koristi cijeli spektar instrumenata, od restriktivnih zakona do policijskog nasilja, kako bi ugušio proteste, ograničio civilno društvo i ušutkao protivnike.
Zapad na oprezu?
S obzirom na to da Kijev zavisi od ogromne vojne i finansijske podrške sa Zapada u borbi protiv ruske invazije, čini se izvjesnim da su upozorenja iz evropskih zemalja i iz određenih krugova u Washingtonu imala značajan uticaj na odluku Zelenskog da 24. jula podnese novi prijedlog zakona.
Zapadni saveznici Ukrajine odahnut će ako se kriza smiri.
Međutim, oštre kritike koje su stigle od više evropskih lidera ukazuju na to da su podržavaoci Ukrajine u inostranstvu uznemireni razvojem događaja i vjerovatno će ubuduće biti dodatno oprezni, u strahu od novih znakova nazadovanja koji bi mogli dodatno otežati ionako spor put Ukrajine ka članstvu u EU.
Mlada generacija
Protesti koji su izbili ubrzo nakon što je parlament usvojio sporni zakon 22. jula, a nastavili se i nakon što je Zelenski 24. jula podnio novi prijedlog, bili su izrazito obilježeni prisustvom mladih.
Mnogi Ukrajinci koji su tada izašli na ulice Kijeva, ali i gradova poput Lavova na zapadu i Dnjipra blizu linije fronta, bili su djeca ili tinejdžeri u vrijeme Majdana.
Njihov aktivizam i inicijativa ukazuju na to da, čak i pod ruskim napadima, mnogi mladi Ukrajinci vide napredak koji je zemlja ostvarila od tada, i od sticanja nezavisnosti 1991. godine, kao nešto poput statusa quo: prava koje vrijedi braniti kada vide da država pokušava da te tekovine poništi.