Sažetak:
• Koalicija voljnih, koja obuhvata preko 20 zapadnih zemalja, unapređuje planove za "snage za osiguranje mira" u Ukrajini, pod uslovom prekida vatre i poziva iz Ukrajine.
• Uključivanje SAD ostaje ograničeno, ali se smatra potencijalnim ključnim doprinosom, posebno u obavještajnoj i nadzornoj podršci sa istočnog krila NATO saveza.
• Ključni izazovi uključuju definisanje političkog mandata snaga, pravila angažovanja i izbjegavanje praznina u odbrani NATO-a, sa fokusom na neborbene uloge u zapadnoj Ukrajini.
• Očekuje se da će Turska, Velika Britanija, Francuska i nordijsko-baltičke zemlje predvoditi komponente, ali parlamentarna odobrenja i raspodjela resursa ostaju prepreke za nekoliko zemalja.
***
Koalicija voljnih, grupacija od preko 20 zapadnih zemalja, približava se finalizaciji planova za neku vrstu "snage za osiguranje mira" za Ukrajinu.
Zvaničnici upoznati sa razgovorima tvrde da su se posljednjih nedelja "diskusije intenzivirale" u evropskim prestonicama.
Ukratko o pozadini posljednjih razgovora u Parizu 4. septembra, visoki evropski diplomata napominje da je došlo do "povećanog entuzijazma" za inicijativu u poređenju sa početkom ove godine i da prave "male korake naprijed" po nekoliko pitanja.
Iznenadni porast aktivnosti posljednjih nedelja svodi se na jedan veliki pokret: Sjedinjene Države obraćaju pažnju na projekat. Jedan diplomata koji je govorio pod uslovom anonimnosti kaže da se Vašington sada može smatrati "posmatračem" koalicije.
Iako još uvijek ne postoji konkretna "američka podrška" koju evropske zemlje traže za snage za očuvanje mira da bi mogle da nastave sa radom, one primjećuju da su SAD, i politički i vojno, dale naznake za njihovo nastajanje.
U kom obliku, ostaje da se vidi, ali se vjeruje da bi najkorisniji resurs bile američke obavještajne, nadzorne i izviđačke službe (ISR), najvjerovatnije iz zemalja istočnog krila NATO-a, poput Poljske i Rumunije.
Ipak, nekoliko nepoznanica i dalje dominira planiranjem potencijalnih snaga izvan potencijalne uloge Amerike, ključan je politički mandat misije i pravila angažovanja.
Prekid vatre neophodan prije nego što se preduzme akcija
Kada je riječ o mandatu, dvije stvari su jasne: snage bi postale aktivne samo ako dođe do prekida vatre i mogu djelovati samo na poziv Ukrajine.
Ovo posljednje je prilično jednostavno, ali koalicija i dalje želi da istakne da je to odluka Kijeva i da Rusija ne može ni na koji način da stavi veto.
To znači da je van okrilja Ujedinjenih nacija ili OSCE-a. Koalicija takođe želi da izbjegne bilo kakav oblik međunarodnih snaga koje bi uključivale trupe iz zemalja koje su više naklonjene Kremlju, kao što su Brazil, Indija ili Kina.
Prekid vatre je preduslov za bilo kakvo slanje trupa na teren, posebno zato što nijedna zemlja nije spremna da preuzme bilo kakve borbene uloge.
Ovdje postoji izvjesna dilema, jer nijedan evropski diplomata, kako se čini, ne vjeruje da će se rat uskoro završiti.
Kaja Kalas, šefica inostrane politike EU, nedavno je rekla da vjeruje da će Moskva pojačati ratne napore u jesen i zimu, a razni evropski zvaničnici to potvrđuju napominjući da vide da bi sukob mogao da se otegne godinama.
Dakle, šta je sa pravilima angažovanja? Za sada, ni o tome nema mnogo dogovora. Ono što je jasno jeste da buduće snage neće biti na liniji kontakta.
Prva linija odbrane je ukrajinska vojska, a snage za očuvanje mira dolaze kao drugi sloj. I dalje postoje razne opcije, ali ideja je da treba da postoje kopnena, pomorska i vazdušna komponenta.
Turska je vodeća nacija kada je u pitanju pomorska komponenta, nastojeći da osigura da su crnomorski putevi slobodni za plovidbu i potencijalno je angažovana u deminiranju mora.
Očekuje se da će Velika Britanija i Francuska preuzeti vođstvo kada je u pitanju kopnena komponenta, a oko osam drugih zemalja, uglavnom u nordijsko-baltičkom regionu, naznačile su da su spremne da se takođe rasporede na terenu.
Cilj je da u Ukrajini bude 25.000-30.000 vojnika, ali možda neće ići tako daleko. Poljska je naznačila da će njena uloga uglavnom biti logističko središte za snage, dok Njemačka još uvijek oklijeva i najvjerovatnije će joj biti potrebno odobrenje parlamenta da pošalje bilo kakvu vojsku, što je potencijalna prepreka sa kojom se suočavaju i mnoge druge zemlje.
Još jedna dilema ovdje je što se mnoge zemlje istočnog krila NATO-a plaše da će oficiri za buduće snage za očuvanje mira biti povučeni iz multinacionalnih trupa NATO bataljona raspoređenih na njihovom tlu posljednjih godina kao odgovor na rusku agresiju u Ukrajini.
Posebno baltičke diplomate upozoravaju da snage za očuvanje mira ne smiju stvarati "praznine" u odbrani vojnog saveza.
Kopnena komponenta snaga za očuvanje mira najvjerovatnije bi bila smještena u zapadnoj Ukrajini, a područje Lavova bi bilo najočiglednije za to.
Vojna baza Javoriv, koju je zapadno vojno osoblje koristilo za obuku ukrajinskih trupa prije ruske invazije, prema nekim izvorima bi bila prirodno središte, posebno ako snage za očuvanje mira budu imale i komponentu obuke.
Druge opcije uključuju postavljanje snaga oko kritične infrastrukture kao što su aerodromi i luke, kao i u većim gradovima poput Odese i Kijeva.
Vazdušna komponenta još uvijek treba da se razradi, ali ideja je da nebo iznad zapadne Ukrajine, a na kraju i centralne Ukrajine, treba zaštititi.
Ali ovdje pitanje pravila angažovanja postaje problem, jer nijedna zapadna zemlja nije spremna da, na primjer, puca na ruske avione ako bi se usudili da prelete ukrajinskim nebom, stvarajući tako direktan sukob sa Kremljem.