Dok zakon čeka, broj žrtava femicida u BiH raste

Osam mjeseci. Toliko je prošlo od usvajanja Zakona o zaštiti od nasilja u porodici na teritoriji bh. entiteta Federacija BiH. A već je zabilježen novi slučaj ubistva žene.

Aldina Jahić imala je samo 32 godine - i kofer pun planova za budućnost.

Ubio ju je bivši partner Anis Kalajdžić, čovjek protiv kojeg je već postojala optužnica zbog prijetnji drugoj djevojci. Sistem je znao ko je on, a time i koliki je rizik predstavljao.

Ipak, nije spriječeno da se Mostar 16. novembra pretvori u još jedno mjesto femicida.

Aldina je sada dio crne statistike u Bosni i Hercegovini, gdje svake godine u prosjeku bude ubijeno oko 11 žena, najčešće od partnera ili drugih muških članova porodice.

Čitajte: Nakon ubistva Aldine Jahić u Mostaru bivši momak osumnjičen za teško ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja

Analitičari za Radio Slobodna Evropa upozoravaju da većina žrtava nikada ne prijavi nasilje - zbog straha, srama, nepovjerenja u institucije i društva koje i dalje uporno traži krivicu u žrtvi, a ne u počinitelju.

Amelina borba

"Nasilnik prvo ruši samopouzdanje, izoluje žrtvu od porodice i prijatelja, a zatim preuzima kontrolu nad njenim životom", kaže za RSE Amela Bećirspahić iz Bihaća.

Već dvije godine prolazi kroz proces razvoda, nakon što je smogla snage da prijavi supruga za dugogodišnje nasilje.

Njena priča otkriva koliko strah, nepovjerenje u institucije i dugotrajne procedure ostavljaju žrtve prepuštene same sebi. Ističe da slična iskustva dijele i druge žene, kojima danas nastoji pomoći savjetom i podrškom.

Kaže da se u slučajevima porodičnog nasilja često ponavlja isti obrazac ponašanja.

"Prvo vas ubijaju u pojam. Govore da vas niko ne voli, da ste sami. Onda vas odvajaju od prijatelja i porodice, ograničavaju kretanje i komunikaciju. Kada ostanete izolovani, postajete potpuno podložni manipulaciji. Pretvara vas bukvalno u životinju pred klanje sa kojom može da radi šta hoće", objašnjava ona.

Za RSE navodi da joj je trebalo mnogo vremena da prevaziđe strah i donese odluku da prijavi nasilje i ode od supruga. Presudnu podršku dobila je od oca, koji ju je ohrabrio da napravi prvi korak.

Nakon prijave suočila se sa sporim i neefikasnim institucionalnim odgovorom. Iako je, kako kaže, dobila dokumente da je starateljka djetetu, tvrdi da joj je dijete nezakonito i na silu oduzeto i da je trenutno kod bivšeg supruga. Zbog toga je sedmicama protestvovala na trgu u Bihaću.

"Kako sistem reaguje, pokazuje koliko traje taj proces razvoda. Policija i centri za socijalni rad nisu reagovali na vrijeme. Sve se svodi na to da žrtva mora sama dokazivati da nije luda, da je ugrožena", istakla je.

Čitajte: Ubistva uživo, prijetnje porukama: Kad nasilje nad ženama pređe u digitalni prostor

Njena borba, kaže, nije završila prijavom nasilja.

"Komšije su sve vidjele, ali šutjele. Institucije su nas vraćale nasilniku. Tek kada sam uz pomoć aktivistkinja i medija izašla u javnost, stvari su se pomjerile", istakla je ona.

Amela opisuje i trenutke kada je strah bio najveći.

"Kad nasilnik shvati da gubi kontrolu, postaje još opasniji. U tim trenucima ne smijete ga izazivati, ne smijete mu se suprotstaviti, ne smijete ga gledati u oči. To su prva tri pravila ako želite da preživite", poručila je.

No, Amela zaključuje kako institucije trebaju pomoć društva kako bi što prije uspostavile kontrolu nad postupcima koji ne smiju da prelaze u zločin.

Neira Raković, koja godinama radi sa žrtvama porodičnog nasilja, upozorava da je, uprkos postojećim zakonima, najveći problem u BiH i dalje — društvo koje toleriše nasilje.

"Ljudi okreću glavu, misle da je to privatna stvar. U Aldininom slučaju, ona je bježala kroz grad, ušla u kafić, sakrila se u WC. Niko nije pomogao. To je poraz društva", kaže ona.

Dodaje da problem nije samo u nedostatku zakona, nego i u njihovoj primjeni.

U Federaciji BiH, gdje se nalazi i Mostar, femicid je tek nedavno zakonski definisan kao posebno teško krivično djelo, a u martu su stupile na snagu i izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

Ipak, zakon i dalje "stoji na papiru", jer se čeka usvajanje ključnih podzakonski akata koji kasne mjesecima.

Ti dokumenti su presudni: njima se tačno propisuje kako institucije postupaju nakon prijave nasilja, kako se procjenjuje rizik, te koje se konkretne mjere izriču radi kontrole nasilnika i zaštite žrtve.

Iz entitetske vlade, međutim, nisu odgovorili na upit RSE o tome koliko akata još nije usvojeno i zbog čega se sa tim kasni.

Čitajte: Nekoliko stotina ljudi na protestnoj šetnji u Mostaru zbog ubistva Aldine Jahić

Zakoni na papiru, život u sjeni straha

Alma Kratina, zastupnica u Parlamentu FBiH, za RSE ističe da su donošenjem novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i izmjenama Krivičnog zakona institucije ispunile ono što se od njih očekivalo.

Međutim, naglašava da zakon neće zaživjeti bez podzakonskih akata koji kasne mjesecima.

"U ovom slučaju radi se o 11 akata, a Vlada kasni", kaže ona.

Prema njenim riječima, podzakonski akti su trebali biti doneseni krajem septembra, ali većina još nije usvojena.

Upravo oni propisuju konkretne mehanizme podrške žrtvama i načine provođenja zakona na terenu, pa njihovo izostajanje direktno usporava primjenu novih mjera zaštite.

Kratina upozorava i na problem nedovoljne edukacije u pravosuđu, podsjećajući da sudovi i dalje često izriču uslovne kazne u slučajevima porodičnog nasilja.

"Nova krivična djela, poput femicida, uhođenja i psihičkog nasilja, zahtijevaju posebnu praksu i obuku", rekla je Kratina.

Čitajte: Dvije godine od ubistva Nizame Hećimović: Čeka se na poteze vlasti da 'zažive' mjere zaštite žrtava nasilja

Neira Raković iz Udruženja "Glas žene" iz Bihaća potvrđuje da su doneseni pravilnik o procjeni rizika i pravilnik o provođenju zaštitnih mjera.

"To znači da policija može izreći hitnu mjeru udaljenja nasilnika iz stana odmah na licu mjesta", objašnjava ona. Dodaje da "centri za socijalni rad ne postupaju u skladu sa zakonom, ne vrše procjenu rizika, te sve prebacuju na policiju".

Raković upozorava i na nedostatke planiranih tehničkih rješenja, poput uvođenja nanogice koja bi trebala kontrolisati nasilnika.

"Nanogice su predviđene, ali istovremeno žrtva nema uređaj da alarmira policiju kada se nasilnik približi. Dok ona pozove telefonom policiju, može već biti kasno. To je rupa u sistemu koja može koštati života", navela je.

Statistika koja opominje

U BiH je samo tokom prethodne dvije godine ubijeno više od 35 žena.

Zlatan Hrničić iz Gender centra Vlade FBiH ističe da iza gotovo svakog od tih ubistava stoji ranije prijavljeno ili prepoznato nasilje.

"Problem je što se mjere ne izriču dosljedno. A samo 10% žena prijavi nasilje. Zašto? Nasilje u porodici je specifično. Žrtva i počinilac dijele život, djecu, prostor. Postoji nada da će se stvari promijeniti, strah od osude, ekonomska zavisnost. I društvo koje još uvijek traži krivicu u žrtvi", kaže Hrnić.

Stručnjaci u Federaciji BiH pozivaju na što hitniju implementaciju podzakonskih akata koji regulišu zaštitu žena od nasilja.

U Republici Srpskoj, s druge strane, preporučuju uvođenje femicida u zakonodavstvo kako bi ovakvi zločini bili prepoznati i posebno kažnjavani.

Ističe se i potreba za uspostavljanjem jedinstvene baze podataka o nasilju nad ženama na nivou cijele BiH, kako bi se dobila jasna slika o obimu problema i omogućilo efikasnije djelovanje institucija.

Pored toga, naglašava se važnost obavezne edukacije policije i tužilaštava za postupanje u slučajevima rodno zasnovanog nasilja, kao i jačanje mreže sigurnih kuća i dostupnosti psihološke podrške žrtvama.