Uz fanfara diplomatskih skupova u Kini prošle nedelje koje je organizovao kineski lider Si Đinping, Peking i Moskva su izgleda postigli veliki proboj obelodanjivanjem sporazuma o izgradnji dugo očekivanog gasovoda Snaga Sibira-2.
Vest o pravno obavezujućem memorandumu koju je 2. septembra objavio Aleksej Miler, generalni direktor ruskog energetskog giganta Gazproma poslala je poruku da se veze Pekinga i Moskve produbljuju uprkos pritisku Zapada.
Ipak, energetski analitičari koji su govorili za RSE izrazili su sumnje u budućnost megaprojekta, s obzirom na to da ključni detalji – poput cene gasa, količine koje će proći kroz gasovod i ko će platiti njegovu izgradnju – još nisu odlučeni.
"Pravno obavezujući memorandum nije ugovor o snabdevanju, tako da ne predstavlja zeleno svetlo za ovaj projekat", rekla je za RSE Erika Dauns (Erica Downs), viša istraživačica u Centru za globalnu energetsku politiku na Univerzitetu Kolumbija. "To daje iluziju napretka, ali još uvek nije završen posao."
Umesto toga, nedavno postignuti sporazum u Pekingu izgleda da je deo tekućih pregovora o ambicioznom gasovodu koji bi dovodio gas s ruskog poluostrva Jamal do severa Kine preko istoka Mongolije.
Peking sve više ima prednost u odnosu nad Moskvu od početka invazije Rusije na Ukrajinu 2022. godine i gubitka Evrope kao njenog primarnog energetskog tržišta. Kina izgleda kupuje vreme da vidi da li će Kremlj popustiti u pregovorima davanjem povoljnih popusta i da vidi kako će projekat uticati na njeno komplikovano rivalstvo sa SAD.
"Kina se obavezala samo da odloži pitanje u slučaju da odluči da joj je potreban taj gasovod", rekla je Dauns. "Ako Peking može da dobije nisku cenu i fleksibilnost u pogledu količine, onda to postaje primamljivije kao polisa osiguranja. Ako ne, imaju druge opcije da istraži."
Pročitajte i ovo: Kina i Rusija potpisale sporazum o izgradnji novog gasovoda kroz SibirDa li je Kini potrebna Snaga Sibira-2?
Jasno je da je Moskvi potreban gasovod dug 2.600 kilometara: Snaga Sibira-2 bi nadoknadila makar deo tržišta Evropske unije koji je izgubila zbog posledica rata u Ukrajini.
Kina, s druge strane, ima obilje izbora.
Kako su razgovori s Moskvom o megaprojektu tokom godina zastajali i ponovo pokretani, Peking je sledio strategiju diverzifikacije kada je u pitanju uvoz gasa kao način da izbegne preveliku zavisnost od jednog dobavljača.
Rusija je već najveći snabdevač gasa u Kini preko cevovoda zahvaljujući projektu Snaga Sibira-1, koji je počeo da radi 2019. godine u okviru 30-godišnjeg ugovora vrednog 400 milijardi dolara, i sada je treći najveći snabdevač tečnog prirodnog gasa (TPG) posle Australije i Katara, koji ga isporučuju morem.
Peking je takođe preduzeo mere da smanji zavisnost od uvoza i preduzeo je korake poslednjih godina da poveća domaće istraživanje i proizvodnju nafte i prirodnog gasa. To se poklapa s masovnim prelaskom na obnovljive izvore energije unutar Kine, pri čemu su kompanije u toj zemlji postale lideri u industriji u sektorima kao što su solarna energija i proizvodnja električnih vozila.
Pročitajte i ovo: Xi, Putin i Kim pokazali jedinstvo na kineskoj vojnoj paradiKao rezultat toga, potražnja za uvezenim gasom opada i predviđa se da će se dalje smanjivati u narednoj deceniji, umanjujući potrebu za projektom Snaga Sibira-2, koji bi mogao da prenosi do 50 milijardi kubnih metara godišnje. Peking bi takođe mogao da se odluči za mala povećanja postojećih cevovoda iz Rusije, što je Miler takođe najavio u Pekingu, umesto da gradi novi.
"Ako se izgradi, najoptimističnija projekcija je da će početi do 2030. godine", rekao je za RSE Džozef Vebster (Joseph Webster), viši saradnik u Globalnom energetskom centru Atlantskog saveta. "To je dodatnih pet godina tehnološkog napretka u toplotnim pumpama, obnovljivim izvorima energije i baterijama, što će nastaviti da nadomešćuje potrebu za tim gasovodom."
Neizvesnost oko budućnosti gasovoda dodatno pojačava činjenica da Peking još nije potvrdio detalje Milerovog saopštenja.
Kineski zvaničnici su primetno ćute o gasovodu, kao i kineski državni mediji, koji su samo spomenuli pregovore pozivajući se na izveštaje ruskih ili međunarodnih medija koji citiraju Milera iz Gasproma. Posle sastanka Sija, ruskog predsednika Vladimira Putina i mongolskog predsednika Uhnagina Hurelsuha u Pekingu, kineski mediji su citirali Sija koji je samo rekao da "čvrsta povezanost" treba da bude fokus budućih odnosa tri zemlje.
Šta je potrebno da se gasovod izgradi?
Bendžamin Šmit (Benjamin Schmitt), viši saradnik na Univerzitetu u Pensilvaniji, rekao je za RSE da je komercijalni razlog za novi gasovod slab i da Milerove nedavne izjave posmatra više kao pitanje percepcije, pošto Kremlj pokušava da prikaže "fasadu čelične saradnje te dve zemlje".
Pročitajte i ovo: Kako bi Xi, uz pomoć Putina, mogao iskoristiti vojnu paradu da promijeni narativ o Drugom svjetskom ratu"Pekingu nije potreban taj gasovod", rekao je za RSE Šmit, koji je takođe viši saradnik u Centru za analizu evropske politike (CEPA). "Ali takođe nema razloga da kaže bilo šta negativno o tome."
Dve promenljive bi i dalje mogle da promene tu računicu: veliki ustupci Rusije u pogledu cena i količine, i promenljive geopolitičke okolnosti za Kinu.
Što se tiče cene gasa, Miler je rekao da bi ona bila niža od cene koju Gazprom naplaćuje evropskim kupcima zbog udaljenosti i terena za potencijalnu rutu gasovoda do Kine, ali nije ponudio nikakve konkretne informacije.
Kina je navodno tražila da plati blizu ruskih domaćih cena, koje su u velikoj meri subvencionisane. Peking takođe insistira da se obaveže da kupi manji deo planiranog godišnjeg kapaciteta gasovoda od 50 milijardi kubnih metara gasa. Prema rečima nekih ruskih energetskih insajdera, Kina nastoji da prihvati da preuzme samo 50 odsto ukupnog kapaciteta gasovoda, u poređenju sa tipičnih 80 odsto.
S niskim cenama i fleksibilnim obavezama Rusije, gasovod bi tada mogao postati privlačniji za Kinu s bezbednosnog gledišta.
Pročitajte i ovo: Da li se spremaju nove sankcije Zapada Rusiji posle zastoja mirovnih napora za Ukrajinu?Usled obnovljenog sukoba Irana i Izraela oko Ormuskog moreuza, gde prolaze mnoge pošiljke tečnog prirodnog gasa za Kinu, i trgovinskog rata Pekinga i Vašingtona, vodećeg svetskog dobavljača tečnog prirodnog gasa, ruski gas iz gasovoda deluje sigurnije od pomorskih ruta.
Kina je praktično obustavila uvoz američkog tečnog prirodnog gasa od početka februara, a pristup jeftinom ruskom gasu bi Pekingu dao jaku pregovaračku poziciju, budući da mnogi njegovi drugi ugovori o tečnom prirodnom gasu ističu 2030-ih.
Međutim, da bi došli do te tačke, Peking i Moskva bi prvo morali da učine da Snaga Sibira-2 postane realnost prevazilaženjem dugogodišnje pat pozicije.
"To je samo slanje poruka dok ne postane pravi projekat", rekao je Šmit.